Georgij Žukov – razlika između verzija

Nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez i sukoba sa Staljinom oko koncepcije obrane države smijenjen je s mjesta načelnika Generalštaba i dobio je u zadatak spriječiti prodor Nijemaca prema Moskvi (tzv. klin kod Jeljnje). Na tom zadatku se iskazao, jer ne samo da je uspio spriječiti njemački prodor već je neprijatelja prisilio na povlačenje. Poslije uspješno obavljenog zadatka zadužen je za organiziranje obrane [[Lenjingrad]]a. No, uskoro situacija oko Moskve ponovo je postala kritična i Žukov je vraćen u sovjetski glavni grad. I ovaj puta uspio je obraniti Moskvu i opet natjerati neprijatelja na povlačenje. Kasnije će sudjelovati u obrani [[Staljingrad]]a, tenkovskoj bici kod Kurska i oslobađanju Sovjetskog Saveza i istočne Europe od njemačkih nacista.

 

Poslije [[njemačka|njemačke]] kapitulacije Žukov je postavljen za vrhovnog zapovjednika sovjetskih okupacijskih snaga u Njemačkoj. Nekoliko tjedana kasnije imenovan je i sovjetskim članom Savezničkog kontrolonog vijeća. Na tim je dužnostima ostao do [[10. travnja]] [[1946]]. kada je napustio Berlin kako bi preuzeo dužnost zapovjednika svih sovjetskih kopnenih snaga. Ali u srpnju iste godine partijski list Pravda iznenada je objavljena vijest da je Žukov premješten u Vojni okrug Odese, relativno nevažan položaj. Nešto kasnije premješten je na još nevažnije mjesto - zapovjednika [[Ural (gorje)|Ural]]skog vojnog okruga. Iz sjene se Žukov pojavio tek u ljeto [[1952]]. kada je postavljen za zamjenika ministra obrane i glavnog vojnog [[inspektor]]a.

 

Nakon [[Staljin]]ove smrti Žukov staje na stranu antistaljinističke struje i osobno uhićuje šefa tajne policije Beriju. No, nakon novog raskola u kojoj su na jednoj strani bili [[Nikita Hruščov]] i [[Nikolaj Buglanjin]], a na drugoj [[Georgij Maljenkov]] Žukov staje na stranu prvih. I to zato što su oni podupirali veće izdatke za tešku industriju i obranu, dok je Maljenkov bio za veću proizvodnju potrošnih dobara. Stoga je u ožujku [[1956]]. postao ministar obrane. Unatoč svemu [[3. studenog]] optužen je za narušavanje lenjinskih principa, pokušaja da ograniči rad partijskih organizacija u oružanim snagama i nastojanjem da ukloni rukovodeću ulogu i kontrolu komunističke stranke nad vojskom. Nakon toga smijenjen je s dužnosti ministra obrane i sa svih partijskih dužnosti. Ostao je samo običan član stranke i povukao se u mirovinu. Potkraj ljeta [[1961]]., kada je berlinska kriza bila na vrhuncu, Hruščov je od Žukova zatražio da se vrati u aktivnu službu, ali je ovaj to odbio. Stari ratnik djelomično paraliziran, mirno je živio u svojoj ladanjskoj kući nedaleko Moskve. Njegova druga supruga - Galina, mlađa od njega oko 25 godina, po zanimanju liječnica s ljubavlju se brinula o svom mužu. Njihova kćerka Maša kao i njegove dvije kćerke iz prvog braka Ela i Era, bile su radost straome ocu. Georgij Konstantinovič Žukov preminuo je [[18. lipnja]] [[1974]]. godine.

 

[[Kategorija:Crvena armija]]