Elegijski distih – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Elegijski distih''' jeste strofa sastavljena od dva stiha ({{lang-grc|δίς}} = "dvaput"), od kojih je prvi daktilski heksametar, a drugi je pentametar. To je j...
 
 
Red 4:
U grčkoj književnosti elegijski se distih pojavljuje u [[Elegija|elegiji]], po kojoj je i dobio ime, a koja je obrađivala vrlo različite teme, od ratničke elegije [[Kalin]]ove i [[Tirtej]]eve, preko političke elegije [[Solon]]ove, do egzistencijalne tematike koju u svojim elegijama obrađuju [[Mimnermo]] i [[Teognid]]. No, elegijski je distih upotrebljavan i u drugim [[Književni žanr|žanrovima]], pa se nalazi u [[Arhiloh]]ovoj [[Jambografija|jampskoj]] invektivi, ali i na [[epitaf]]ima, stihovanim [[natpis]]ima i, uopšte, u [[epigram]]ima.{{sfn|Howatson|1997|loc=s.v. Metre, Greek (4)}} Ova je strofa bila često korišćena u [[Grčka književnost#Aleksandrijsko razdoblje|helenističkoj poeziji]], npr. u [[Kalimah]]ovom najpoznatijem delu ''[[Uzroci (Kalimah)|Uzroci]]''.{{sfn|Howatson|1997|loc=s.v. Callimachus}}
 
U rimsku književnost elegijski je distih uveć već [[Enije]], a usavršili su ga [[KatuKatul]], [[Tibul]], [[Propercije]] i [[Ovidije]].{{sfn|Howatson|1997|loc=s.v. Metre, Latin (3, ii)}} Naročito se Tibul smatrao majstorom elegijskog distiha, pa se u njegovim pentametrima često sreću unutrašnje rime. Ovidije se, pak, trudio da mu da svaki distih istovremeno bude i jedna smisaona celina.{{sfn|Jelić|1991|loc=s.v. Elegijski distih}} [[Marcijal]] je svoje epigrame takođe napisao u ovoj strofi.
 
== Struktura ==