Karlo Veliki – razlika između verzija

'''Karlo Veliki''' ([[latinski jezik|latinski]]: ''Carolus Magnus'' ili ''Karolus Magnus'', [[nemački jezik|njemački]]: ''Karl der Große'', [[francuski jezik|francuski]] i [[engleski jezik|engleski]]: ''Charlemagne'' ; [[2. 4.|2.4.]] [[747]]. - [[28. 1.|28.1.]] [[814]].), ''[[Franačka|franački]] sukralj od [[768]]. - [[771]]., jedini vladar od [[771]]. do [[814]]., car od [[800]]. godine.''

Često se spominje da je početak njegove vladavine [[768]]. godina, kad je umro njegov otac '''[[Pipin Mali]]''', no tada je država podijeljena na dva dijela kojima su vladali Karlo (zapadni dio) i njegov brat '''[[Karloman, franački|Karloman]]''' (istočni dio). Braća nisu zemljom upravljala složno. Do dubljih razmimoilaženja došlo je u vezi s politikom prema [[Langobardi]]ma. Karlo je isprva usvojio stav svoga djeda i oca '''[[Karlo Martel|Karla Martela]]''' o savezništvu s Langobardima, pa se čak po očevoj želji oženio s kćerkom langobardskog kralja Deziderija kako bi se postigao trajni mir nakon rata iz 756 godine. Taj savez bez obzira na brak ipak nije dugo potrajao. Deziderije je naime, iskorištavajući sporove između vojne aristokracije u Papinskoj državi i svećenstva, nametnuo u Rimu svoga kandidata za papu Stjepana III. Karlov brat [[Karloman, franački|Karloman]] želio je da politika u Italiji ostane u njegovom nadleštvu; strahovao je od Karlova saveza s Langobardima i istupao kao zaštitnik papinstva. Karlo je uskoro shvatio da to omogućuje bratu da mu se suprostavlja pa je radikalno izmijenio svoj odnos prema Langobardima. Prekinuo je savez s Deziderijem, rastavio se od njegove kćeri i stupio u pregovore s papinstvom. Karloman se time našao politički usamljen. Pod pobliže nepoznatim okolnostima umro je potkraj 771. godine, Karlo je bez obzira na nasljedno pravo Karlomanovih sinova zavladao cijelom državom. Ostavši bez baštine, [[Karloman, franački|Karlomanova]] udovica, koja je također bila langobardska princeza, je s oba svoja sina pobjegla u Italiju na talijanski dvor.

Prvi po povijesnom redosljedu od ratova '''Karla Velikog''' je bio onaj protiv [[Sasi|Sasa]]. Njega se veoma jednostavno može nazvati i drugim križarskim pohodom ( prvi je bio bizantski pohod između 626. i 628. godine ) pošto se on vodio s ciljem zatiranja tamošnje paganske religije. U prvom od saskih pohoda iz 772 godine koji će trajati sljedeća tri desetljeća franačka vojska uništava tamošnje sveto stablo kao dokaz nadmoći kršćanstva. Tijekom najvećeg dijela ovoga doba franačka vojska bez problema pobjeđuje lokalno stanovništvo koje bi se po njenom povratku u domovinu opet pobunilo. Sve te bune traju do 804 godine kada je '''Karlo Veliki''' po zadnji put bio prisiljen izravno intervenirati protiv pobunjenika.

Puno uspješniji i kraći je bio njegov rat protiv [[Langobardi|Langobarda]]. Iako je formalni razlog za ovaj rat između 773. i 774. godine bilo pitanje granica između papinske države i kralja Deziderija, stvarna Karlova motivacija se nalazila u djeci Karlomana koja su živjela u Paviji i predstavljala opasnost po njegovog tek rođenog prestolonasljednika Karla mlađeg. Ono što je još [[Pipin Mali]] dokazao, potvrdio je i '''Karlo Veliki''', čije dvije armije su s velikom lakoćom uništile protivničku vojsku 773. godine. Nakon toga je uslijedila opsada Pavije, koja pada u sljedeću godinu. Tijekom pada ovog grada djeca Karlova brata [[Karloman, franački|Karlomana]] su bila likvidirana dok je langobardski kralj bio pošteđen te sudbine.

== PoveznicePovezano ==

== EksterniVanjske linkoviveze ==