Razlike između izmjena na stranici "Karlo Veliki"

Obrisano 50 bajtova ,  prije 5 godina
nema sažetka uređivanja
{{Karolinzi}}
 
'''Karlo Veliki''' ([[latinski jezik|latinski]]: ''Carolus Magnus'' ili ''Karolus Magnus'', [[nemački jezik|njemački]]: ''Karl der Große'', [[francuski jezik|francuski]] i [[engleski jezik|engleski]]: ''Charlemagne'' ; [[2. 4.|2.4.]] [[747]]. - [[28. 1.|28.1.]] [[814]].), ''[[Franačka|franački]] sukralj od [[768]]. - [[771]]., jedini vladar od [[771]]. do [[814]]., car od [[800]]. godine.''
 
== Početak ==
Često se spominje da je početak njegove vladavine [[768]]. godina, kad je umro njegov otac '''[[Pipin Mali]]''', no tada je država podijeljena na dva dijela kojima su vladali Karlo (zapadni dio) i njegov brat '''[[Karloman, franački|Karloman]]''' (istočni dio). Braća nisu zemljom upravljala složno. Do dubljih razmimoilaženja došlo je u vezi s politikom prema [[Langobardi]]ma. Karlo je isprva usvojio stav svoga djeda i oca '''[[Karlo Martel|Karla Martela]]''' o savezništvu s Langobardima, pa se čak po očevoj želji oženio s kćerkom langobardskog kralja Deziderija kako bi se postigao trajni mir nakon rata iz 756 godine. Taj savez bez obzira na brak ipak nije dugo potrajao. Deziderije je naime, iskorištavajući sporove između vojne aristokracije u Papinskoj državi i svećenstva, nametnuo u Rimu svoga kandidata za papu Stjepana III. Karlov brat [[Karloman, franački|Karloman]] želio je da politika u Italiji ostane u njegovom nadleštvu; strahovao je od Karlova saveza s Langobardima i istupao kao zaštitnik papinstva. Karlo je uskoro shvatio da to omogućuje bratu da mu se suprostavlja pa je radikalno izmijenio svoj odnos prema Langobardima. Prekinuo je savez s Deziderijem, rastavio se od njegove kćeri i stupio u pregovore s papinstvom. Karloman se time našao politički usamljen. Pod pobliže nepoznatim okolnostima umro je potkraj 771. godine, Karlo je bez obzira na nasljedno pravo Karlomanovih sinova zavladao cijelom državom. Ostavši bez baštine, [[Karloman, franački|Karlomanova]] udovica, koja je također bila langobardska princeza, je s oba svoja sina pobjegla u Italiju na talijanski dvor.
 
== Ratovi ==
Prvi po povijesnom redosljedu od ratova '''Karla Velikog''' je bio onaj protiv [[Sasi|Sasa]]. Njega se veoma jednostavno može nazvati i drugim križarskim pohodom ( prvi je bio bizantski pohod između 626. i 628. godine ) pošto se on vodio s ciljem zatiranja tamošnje paganske religije. U prvom od saskih pohoda iz 772 godine koji će trajati sljedeća tri desetljeća franačka vojska uništava tamošnje sveto stablo kao dokaz nadmoći kršćanstva. Tijekom najvećeg dijela ovoga doba franačka vojska bez problema pobjeđuje lokalno stanovništvo koje bi se po njenom povratku u domovinu opet pobunilo. Sve te bune traju do 804 godine kada je '''Karlo Veliki''' po zadnji put bio prisiljen izravno intervenirati protiv pobunjenika.
 
Puno uspješniji i kraći je bio njegov rat protiv [[Langobardi|Langobarda]]. Iako je formalni razlog za ovaj rat između 773. i 774. godine bilo pitanje granica između papinske države i kralja Deziderija, stvarna Karlova motivacija se nalazila u djeci Karlomana koja su živjela u Paviji i predstavljala opasnost po njegovog tek rođenog prestolonasljednika Karla mlađeg. Ono što je još [[Pipin Mali]] dokazao, potvrdio je i '''Karlo Veliki''', čije dvije armije su s velikom lakoćom uništile protivničku vojsku 773. godine. Nakon toga je uslijedila opsada Pavije, koja pada u sljedeću godinu. Tijekom pada ovog grada djeca Karlova brata [[Karloman, franački|Karlomana]] su bila likvidirana dok je langobardski kralj bio pošteđen te sudbine.
 
Zasljepljen prividnim uspjehom u ratu protiv Sasa i totalnom pobjedom u Italiji, franački kralj je počeo vjerovati u vlastitu nepobjedivost tako da kada dobiva poziv za intervenciju u današnjoj Španjolskoj, on mu se bez razmišljanja odaziva. Ovaj pohod iz 778 godine na kraju dobiva ishod potpuno drugačiji od očekivanja. Bez obzira na prvobitne uspjehe koje čine osvajanja Barcelone i Pamplone, Karlov oprez se javlja pri opsadi Zaragoze koja se odbija predati. Kap koja prelijva čašu tada postaje vijest o saskoj buni nakon čega se donosi odluka o napuštanju Španjolske. Prije odlaska Karlo uništava obrambene zidove baskijske prijestolnice Pamplone zbog čega ga ubrzo ovaj narod počinje napadati. U najvećoj bitki ovoga rata [[Baski]] uništavaju franačku armiju koja čuva njihovu zalaznicu. Među poginulima se našao grof Bretonske marke Roland čija sudbina će biti opjevana u najpopularnijem epu toga doba. Taj poraz je na neko vrijeme smirio osvajačke ambicije Karla Velikog koji se tada okreće organizaciji svoga velikog kraljevstva.
Karla su slavili i njegovi suvremenici i kasnija historiografija. I unatoč nekim pretjerivanjima, ostaje nedvojbena činjenica da je pod vladavinom Karla Velikog Franačka i cijela Zapadna Europa doživjela razdoblje kulturnog napretka ([[Karolinška renesansa]]), prosperiteta i relativnog mira kakvih nije bilo na tom području još od doba Rimskog carstva. Podupirući samostane Karlo je podupirao razvoj pismenosti i kulture (iako sam nije znao pisati). Crkva je u ono doba opće nepismenosti i nekulture, praktički bila njihov jedini čuvar. Mnogi izvori za to i kasnije doba kao i brojna djela antičkih pisaca nastali su odnosno sačuvani za sljedeće naraštaje zahvaljujući upravo njemu i njegovim nastojanjima. Za Karla Velikog procvat doživljava i graditeljstvo. Tako je dao sagraditi Dvorsku kapelu u svojoj prijestolnici [[Aachen]]u. [[Datoteka:Königsthron Aachener Dom.jpg|thumb|200px|right|thumb|Kraljevsko prijestolje u katedrali u [[Aachen]]u]]
Karlo Veliki nadživio je svu svoju djecu osim '''[[Luj I Pobožni|Ludovika I. 'Pobožnog']]''' koji ga je i naslijedio. Karlov život i djela opisao je opat [[Einhard]].
 
Karlo Veliki nadživio je svu svoju djecu osim '''[[Luj I Pobožni|Ludovika I. 'Pobožnog']]''' koji ga je i naslijedio. Karlov život i djela opisao je opat [[Einhard]].
 
== Karlo Veliki i Hrvatska ==
}}
 
== PoveznicePovezano ==
* [[Popis franačkih kraljeva]]
 
== EksterniVanjske linkoviveze ==
{{Commonscat|Carolus Magnus}}
* [http://sbaldw.home.mindspring.com/hproject/prov/charl000.htm Biografija Karla Velikog]