Tao – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.5.1) (robot Dodaje: bs:Tao
Autobot (razgovor | doprinos)
m ispravke
Red 1:
'''Tao''' (ili '''Dao''' - Put) doslovno znači Put, a u kineskoj [[filozofija|filozofiji]] označava zakonitost svemira, kojim se po unutrašnjoj nuždi kreće svako svetsko zbivanje. Ovaj princip mogu razumeti samo pojedinci čiji je život usaglašen sa osnovnim principima prirode<ref>Ivan Vidanović, [[Rečnik socijalnog rada]]</ref>.
 
[[Datoteka:Yin_yang.svg|180p180px|right|thumb|[[Jin i jang]], simbol [[taoizam|taoizma]].]]
 
Smatra se da najstarije sačuvano taoističko djelo "Jin-fu-čing" (0 skladu nevidljivoga) potiče iz vremena cara Huang-ti (2697. p. n. epne.). Glavni predstavnici klasičnog taoizma su [[Lao Ce]] (570-490. p. n. epne.), [[Lie Ce]] (oko 400. p. n. epne.) i [[Čuang Ce]] (umro oko 330. pr. n. e.). Prema Lao Ceu obeležja taoa su: nezahvatljivost, neizrecivost, nepokretljivost, nedelatnost, [[jedinstvo]]. Tao je "ponor" gde se smiruje svako zbivanje. To je "jedinstvo suprotnosti" i iskonsko prirodno stanje svega. "Tao nikada ne deluje, ali se po njemu sve dešava." Njegovu neizrecivost mudrac može izraziti jedino paradoksima. Najveći taoistički dijalektičar Čuang Ce definiše ga ovako: "Stvarnost bez prostora, trajnost bez vremena, to je svemir, kosmičko jedinstvo, sveobuhvatnost, tao." Prema Lie Ceu "Tao se ne doseže pozitivnim naporima, nego apstrakcijom i nedelatnošću" (''vu-vei''). Za njega je mnogostrukost bića prividna, realno je samo jedinstvo [[bitak|bitka]], a "razlika života i smrti je imaginarna"... "Biće koje ovde strada preporađa se na drugom mjestu... nastanak i prestanak, dolazak i odlazak karike su lanca, ali je nit vodilja u toj ulančanosti nezahvatljiva.<ref>Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.</ref>"
 
Tao se u svetu ispoljava preko vrline ([[te]]). Ona pokreće "veliki tok" kojem daju kružni smer dve suprotne snage, [[Jin i jang]], pasivna i aktivna sila, koje teže za ponovnim uravnoteženjem i povratkom u tao. "Obnoviti svoju prirodu znači vratiti se u iskonsku prirodu bitka" (Čuang-tse). Ta je iskonska priroda tao. Plodovi ljudske delatnosti su "veštački" i iluzorni. Otuda vera taoista u povratak prirodi i njihov pasivni stav prema toku događaja u društvenom životu. Dužnost dobrog vladara je da ne remeti mirni tok taoa i da bude suzdržljiv u donošenju i primeni zakona<ref>Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.</ref>.