Rašid (grad) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
EmausBot (razgovor | doprinos)
Autobot (razgovor | doprinos)
m ispravke
Red 1:
'''Rashīd''' (čitaj: ''Rašid''; '''Rozeta''', [[talijanski jezik|tal.]] ''Rosetta, Rosette''; antički ''Volbitine''), lučki grad u donjem [[Egipat|Egiptu]], sjeveroistočno od [[Aleksandrija|Aleksandrije]], na lijevoj obali blizu ušća zapadnog ili rozetskog kraka delte [[Nil]]a (67.400 stanovnika). Trgovačko i privredno središte; ljuštionice riže, uljare. Zapadno od grada nalaze se ležišta [[nafta|nafte]].
 
Poznat je po rozeti, rozetskoj ploči, rozetskom kamenu ili kamenu iz Rosette, od 1802. smještenom u [[Britanski muzej|Britanskom muzeju]], s tim da se kopija nalazi u [[Egipatski muzej|Egipatskom muzeju]]. Taj kamen je pružio ključ za dešifrovanje egipatskih [[hijeroglifi|hijeroglifa]]. On predstavlja nepravilno oblikovani blok od crnog [[bazalt]]a s istim tekstom na [[egipatski jezik|egipatskom jeziku]] napisanom hijeroglifskim pismom u gornjem dijelu (14 redova) i na egipatskom [[demotsko pismo|demotskom pismu]] u sredini (32 reda) te na [[grčki jezik|grčkog jeziku]] i [[alfabet]]a u donjem dijelu (54 reda), a otkrili su ga [[Napoleon]]ovi (1769-1821) vojnici 1799. godine. Kasnije je ustanovljeno da tekst opisuje djela [[faraon]]a [[Ptolomej V. Epifan|Ptolomeja V. Epifana]] (205-180. p.n.epne.) i da datira iz devete godine njegove vladavine.
 
Dvojezični tekst na tri pisma odmah je privukao pažnju naučnika. Hijeroglifi, egipatsko slikovno pismo, privlačilo je pažnju stručnjaka još od [[antika|antike]], ali kako je izašlo iz upotrebe potkraj antike nitko nije znao njihovu tajnu. Početkom 19. vijeka nekoliko je stručnjaka istovremeno pokušavalo naći odgovor kako hijeroglifske tekstove treba čitati. Ipak, najveći doprinos dešifriranju hijeroglifa dali su [[Englezi|Englez]] [[Thomas Young]] (1773-1829) i [[Francuzi|Francuz]] [[Jean-François Champollion]] (1790-1832). Dešifriranje kamena iz Rozete započeo je T. Young, koji je izdvojio osobna imena u demotičkoj verziji, a dovršio ga je J. F. Champollion, koji je ustanovio da su neki hijeroglifi fonetski.