Babilonija: Razlika između izmjena

Obrisano 210 bajtova ,  prije 11 godina
m
ispravke
m (ispravke)
'''Babilonija''', kasnije i '''Babilonsko carstvo''', bila je nekadašnje kraljevstvo u [[Mezopotamija|Mezopotamiji]] u razdoblju između [[1900. pr.n.epne.]] ili [[1800. pr.n.epne.]] pa do propasti [[539. pr.n.epne.]]. Nalazila se na donjem toku rijeka [[Eufrat]] i [[Tigris]], otprilike između današnjeg [[Irak|iračkog]] grada [[Bagdad]]a i [[Perzijski zaljev|Perzijskog zaljeva]]. Kulturni centar područja bio je grad [[Babilon]], a tijekom postojanja osvajali su ga i njime vladali vladari više raznih plemena.
 
== Povijest ==
 
[[Datoteka:Iraq.A2003060.0750.500m.jpg|thumb|250px|right|Satelitska snimka juga [[Mezopotamija|Mezopotamije]], s utokom Eufrata i Tigrisa u [[Perzijski zaljev]]. Kolijevka sumerske, a potom i babilonske civilizacije.]]
Babilonska je civilizacija bila mješavina kultura i naroda. Oko 2000. pr.n.epne. najjači pečat tome području davali su [[Akađani]], [[Amorejci]] i [[Sumerani]]. Sumerani i Akađani bili su već dugo ovdje i u 3. tisućljeću pr.n.epne. stvorili snažnu civilizaciju, obično nazivanu sumerskom, čiji je Babilonija bila izravni baštinik. U to doba bili je ovdje prisutno i nešto Amorejaca, no velika migracija njihovih [[pleme]]na oko 2000. pr.n.epne. pridonijela je stvaranju zajedničke, miješane babilonske civilizacije.
 
Dok su se Sumerci služili jezikom koji se ne može svrstati ni u jednu poznatu lingvističku skupinu, Akađani i Amorejci pripadali su [[semitski jezici|semitskoj]] jezičnoj skupini. Oko 2000. pr.n.epne. upravo [[akadski jezik]], uz snažne amorejske utjecaje, postaje snažniji od [[sumerski jezik|sumerskog]], te ga sasvim nadvladava i postaje temeljem babilonske inačice akadskoga. Usto, u uporabi je bio i [[asirski jezik]]. Babilonci su preuzeli i sumerski sustav [[klinopis]]a, a babilonski su pisari još dugo bili sposobni čitati i pisati sumerski, iako nije bio u širokoj uporabi. Na tom su se jeziku ili na jeziku koji bio snažno njime obilježen pisali su se [[religija|religiozni]] i [[znanost|znanstveni]] tekstovi, dok je za trgovinu, državne poslove i svakodnevne potrebe služio babilonski akadski i to sve do [[700. pr.n.epne.|700.]] ili [[600. pr.n.epne.]] kad ga počinje zamijenjivati [[aramejski jezik]], prvo kao govorni jezik, a potom i u službenim spisima. Akadski se ipak nastavio koristiti u nekim krugovima sve do 1. st.
 
Osim jezika i pisma, babilonsko je društvo i u drugim područjima bilo snažno pod drevnim sumerskim utjecajima. To se odnosi na književnost, zakonodavstvo, religiju, društvenoekonomski i politički sustav, a najočitije je bilo na jugu Babilonije, gdje je bilo i srce sumerske civilizacije. Pravo zahvaljujući nastavku sumerske kulture u Babiloniji, danas možemo nešto znati o sumerskoj književnosti i religiji.
 
=== Rano starobabilonsko razdoblje (oko 2017.-1793. pr.n.epne.) ===
 
Pad grada-države pod imenom Ur, u južnoj Babiloniji, oko 2004. pr.n.epne. naznačio je i kraj sumerske civilizacije, dok je osnutak amorejske dinastije u gradu Isin, nešto sjevernije od Ura, označio početak babilonske. U početku je osnivač isinske dinastije, Išbi-Era bio [[vazal]] posljednjeg urskog vladara Ibi-Sina, no ubrzo se osamostalio. Ovo je razdoblje obilježeno većim brojem manjih amorejskih država koje su se međusobno sukobljavale, te je često jedna od tih državica znala pasti u vlast druge. U tom su neredu najjači takmaci bili gradovi-države Isin i Larsa, pa se stoga rano starobabilonsko razdoblje često naziva i isin-larško doba.
 
==== Amorejci ====
 
[[Amorejci]] su bili pokretačka snaga toga doba. To je ime nosio niz plemena [[semitski jezici|semitske]] lingvističke skupine, koja su krajem 3. tisućljeća pr.n.epne. u velikom broju pristigla iz područja od [[Sirija|Sirije]] do [[Arapski poluotok|Arabije]]. Bili su polu[[nomadi]], prezirani od starosjedilaca Babilonije zbog načina života, ali i uzrok straha zbog ratničkih vještina. Neki su od njih došli na miran način u ovo područje, preuzimajući niže poslove, dok su drugi prodirali nasilno. Postupno su prihvatili babilonsku kulturu, jezik i običaje, pa su kasniji kraljevi amorejskih dinastija čak nosili i babilonska imena.
 
==== Isin ====
 
Začetnik isinske dinastije, Išbi-Era, bio je Amorejac iz [[Mari (grad)|Marija]], grada na srednjem toku [[Eufrat]]a, a s čitavom skupinom imigranata doselio je u Isin. Za svoje duge vladavine (oko 2017.-1985. pr.n.epne.) nije samo postao samostalnim vladarom Isina, nego je zavladao i nad Nipurom i Larsom, pa čak i Urom. Pritom je preuzeo i učinkoviti upravni sustav kakav je postojao u Uru. Ipak, postojale su i razlike: državni službenici u Isinu bili su izrazito podložni vladaru. To je vidljivo i iz njihovih imena: „Išbi-Era-je-život-zemlje“, „Išbi-Era-je-bog-svoje-zemlje“ ili „Išbi-Era-je-moj-bog“.
 
Nakon smrti Išbi-Ere započinje razdoblje nesigurnosti i stalne borbe s okolnim gradovima-državama. Upravo to koristi [[Asirija]] za svoga prvog upada u Babiloniju. Unatoč tome, kulturna je djelatnost u to doba bila izuzetno snažna. U ovome se razdoblju obnavljaju i grade [[hram]]ovi, nastaju književna djela, te zbirke [[zakon]]a. Usto, uspostavlja se običaj da vladar izdaje uredbe kojima ispravlja društvene i ekonomske zloporabe.
==== Larsa ====
 
[[Datoteka:Foundation_tablet_Nanaia_Louvre_AO4412.jpg|thumb|250px|Temeljna pločica hrama s natpisom Kudur-Mabuka i Rim-Sina iz Larse. Vapnenac, oko 1820. pr.n.epne.]]
I dinastija iz Larse također je bila amorejska i ustanovljena otprilike istovremeno s isinskom, oko 2025. pr.n.epne., no njezini su vladari, u odnosu na one iz Isina, bili slabiji, sve dok oko 1834. pr.n.epne. vlast ne preuzme Kudur-Mabuk. On i njegovo pleme dotad su bili plaćenici [[Elamci|Elamaca]], no kad je Kudur-Mabuk osvojio Larsu, postao je neovisan. Njegova je politika bila ambiciozna i dalekosežna. Čini se da je njegov odnos prema domaćem laršanskom stanovništvu bio dosta dobar. Svoga je sina, Varad-Sina, postavio za vladara Larse (oko 1834.-1823.), a on je sam ratovao u okolici.
 
Nakon Varad-Sinove smrti Kudur-Mabuk je još bio živ, no ubrzo je za vladara postavio svoga drugog sina, Rim-Sina, čija je vladavina bila i najduža u povijesti Babilonije (oko 1822.-1763. pr.n.epne.). To je razdoblje obilježeno pravim procvatom Larse. Kroz vojne pohode (između 1822. i 1804. pr.n.epne.) Rim-Sin je osvojio gotovo čitavu Babiloniju, osim krajnjeg sjevera, a 1804. pr.n.epne. osvaja i Isin, što označava vrhunac njegova vladanja. Ova pobjeda je imala toliki značaj, da je Rim-Sin, počevši od nje, datirao sve ostale događaje u svojoj vladavini, tako da je u kraljevskim spisima već za sljedeću godinu pisalo: „Ovo je prva godina otkako je kralj zauzeo Isin“. Usto, to je i prvi primjer u povijesti da se koristi sustav kalendara koji ovisi o nekoj eri. U ovom slučaju, to je isinska [[era]]. Ipak, ona se nakon Rim-Sinove smrti više nije koristila.
 
==== Kraj starobabilonskog razdoblja ====
Kraj ovog razdoblja obilježen je značajnim pojavama. Kulturalno, babilonska je civilizacija prošla kroz godine svoga oblikovanja i sada je bila spremna za procvat. Politički, socijalno i gospodarski, prizorište je bilo još uvijek u priličnom neredu. Budući da se takvo stanje nije moglo dugo održati, sve je bilo spremno za stupanje na scenu jednog od najvećih babilonskih vladara - [[Hamurabi]]ja.
 
=== Hamurabijevo razdoblje (oko 1792.-1750. pr.n.epne.) ===
 
[[Datoteka:Disk_Yahdun-Lim_Louvre_AO18236.jpg|thumb|250px|Disk s natpisom Jahdun-Lima, kralja Marija. Terracotta, oko 1800. pr.n.epne.]]
Vrhunac starobabilonskog razdoblja predstavljala je bez sumnje vladavina kralja [[Hamurabi]]ja koji se uspio izdići iznad svojih takmaca, već spomenutog Rim-Sina iz Larse, kraljeve [[Mari (grad)|Marija]] i Šamši-Adada I.
 
Prije stupanja na scenu Hamurabija, Mari je bio jedan od mnogih samostalnih gradova-država u sjevernoj [[Mezopotamija|Mezopotamiji]] i [[Sirija|Siriji]], a njime je upravljala dinastija [[amorejci|amorejskih]] korijena. Među najjačim vladarima Marija bio je Jahdun-Lim koji je imao pod svojom vlasti područja sve do [[Sredozemlje|Sredozemlja]], a uspio je zaključiti sporazume s polunomadskim plemenima duž Eufrata, koja su inače bila stalan problem za Mari. Ipak grad je uskoro pao pod vlast Šamši-Adada I.
 
==== Šamši-Adad I. (oko 1813.-1781. pr.n.epne.) ====
 
I Šamši Adad I. bio je amorejskog porijekla, a nakon vojnih pohoda smjestio se u gradu Šubat-Enlil u istočnoj [[Sirija|Siriji]]. Na vrhuncu svoje moći osvojio je grad [[Ašur]] i čitavo područje [[Asirija|Asirije]]. Nakon pogubljenja Jahdun-Lima osvaja i Mari, te ondje kao upravitelja postavlja svoga mlađeg sina, Jasmah-Adada, dok mu je stariji sin, Išme-Dagan, upravljao Ekalatumom, južno od Ašura. Tako je Šamši-Adad I., skupa sa svojim sinovima, vladao većim dijelom sjeverne Mezopotamije. No, u to doba u [[Babilon]]u preuzima vlast Hamurabi.
 
==== Hamurabi (oko 1792.-1750. pr.n.epne.) ====
 
[[Datoteka:Stèle_du_Code_d%27Hammurabi.jpg|thumb|200px|right|Stela s natpisom koji sadrži „Hamurabijev zakonik“.]]
Iako je i dalje prevladavala sumerska religija, u Hamurabijevo doba određenu prednost dobiva bog sunca Šamaš, a očito je i nastojanje oko smanjivanja ekonomske dobiti hramova u korist vladareva dvora. U Hamurabijevo doba cvate i književnost na akadskom jeziku.
 
=== Pad Babilona (oko 1750.-1595. pr.n.epne.) ===
 
Hamurabijev sin i nasljednik Samsu-iluna (oko 1749.-1712. pr.n.epne.) uspio je održati vlast nad većinom teritorija što ga je naslijedio, no već su se tada pojavili ozbiljni problemi i borbe za prevlast. U tome su prednjačili Kasiti, primorski narod, te Rim-Sin II. iz Larse. Upravo je to postupno dovelo do slabljenja babilonske moći.
 
Kasiti se prvi put spominju u dokumentima iz razdoblja Samsu-ilune, a čini se da su bili opasnost za Babiloniju kroz čitava ova dva stoljeća. Istovremeno, u primorskom dijelu, uz obalu [[Perzijski zaljev|Perzijskog zaljeva]], jačala je snaga vladara Iliamaile, koji je polako osvajao južna babilonska područja. Iliamaila nije imao snažnih nasljednici, a vladari primorja sve su više slabili, dok i oni, poput Babilona, nisu pali pod vlast Kasita. U Larsi je Rim-Sin II., nećak Rim-Sina I., uspio pridobiti neovisnost, no nakon pet godina je pobijeđen i ubijen, te su kao jedine tri sile na tom području ostali Babilonija, Kasiti i primorske zemlje.
 
Iz čitavog ovog razdoblja vrlo je malo podataka, a jedina poznata činjenica jest da su [[Babilon]] 1595. pr.n.epne. zauzeli [[Hetiti]], predvođeni kraljem Muršilijem I. Grad je, kažu i babilonski i hetitski izvori, razoren, Hetiti su se brzo povukli, a čitavu su situaciju iskoristili Kasiti.
 
=== Kasiti ===
Od razdoblja Samsu-ilune, ulazili su u Babiloniju na miran način ili kroz borbe. Na miran način dolazili su kao pastiri ili žeteoci i kao takve ih spominju babilonski dokumenti. Malo se zna o njihovim vladarima, koji vjerojatno nisu bili više nego [[pleme]]nski vođe, sve dok nisu zauzeli Babilon. S babilonskih popisa vladara poznata su samo njihova imena, a nešto više se zna tek o devetom kasitskom vladaru s toga popisa, Agumu II. koji je prvi vladao iz grada Babilona.
 
=== Srednje babilonsko razdoblje (oko 1595.-1000. pr.n.epne.) ===
 
Ovo je razdoblje dviju dinastija: kasitske i druge isinske. Međusobno su podijeljene probojem [[Elamci|Elamaca]] u Babiloniju oko 1157. pr.n.epne., a svaka je od njih iznjedrila po jednoga velikoga kralja: kesitska Kurigalzua, a isinska Nabokodonozora I.
 
==== Kasitska dinastija ====
 
Čini se da je Agum II. bio prvi kasitski kralj koji je preuzeo vlast u [[Babilon]]u, nakon provale Hetita 1595. pr.n.epne. Vladao je Babilonijom, ali i područjem istočno od Tigrisa u kojem su se Kesiti bili prethodno nastanili. Jedino što nam je o njemu poznato jest da je uspio ponovno preoteti od Hetita kip babilonskog božanstva Marduka i uz veliko ga slavlje vratiti u hram. Nakon toga nemamo nikakvih podataka o događajima u Babiloniji kroz sljedeća dva stoljeća.
 
[[Datoteka:Amarna_Akkadian_letter.png|thumb|250px|right|Pločica pisana na akadskom iz zbirke pisama iz Amarne.]]
Tek u 14. st. pr.n.epne. o prilikama u Babiloniji saznajemo iz zbirke [[Pisma iz Amarne|pisama iz Amarne]] na gornjem toku [[Nil]]a u [[Egipat|Egiptu]]. Mnoga od njih pisma su babilonskih kraljeva [[faraon]]ima, a pisana su babilonskim (akadskim) jezikom i klinopisom, što dokazuje da je taj jezik tada bio ''lingua franca'' - zajednički jezik diplomacije i trgovine - na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]. Iz tih je pisama vidljiv postupni pad ugleda Babilonije, od sile kojoj faraon šalje zlato ne bi li imao njezine princeze u [[harem]]u, do znakova očite slabosti, kad se babilonski kraljevi žale jer u egiptu primaju [[Asirci|asirske]] poslanike. Riječ je vjerojatno o sredini 14. st. pr.n.epne., kada se jedan babilonski kralj oženio asirskom princezom, našto ga je narod svrgnuo. Asirski kralj Ašur-ubalit, princezin otac, osvaja Babilon i postavlja svoga vladara ondje.
 
Neko vrijeme nakon toga, na vlast dolazi Kurigalzu koji vodio pobjedničke pohode protiv Asiraca i Elamaca, a čini se i primorskih vladara. Usto bio je i veliki graditelj: podizao je hramove i palače po svim gradovima, no najviše mu je na srcu bio novoutemeljeni grad Dur-Kurigalzu („Kurigalzova utvrda“) u današnjem predgrađu Bagdada.
 
I nakon smrti ovoga kralja malo je toga poznatog, osim povremenih borbi s [[Asirija|Asirijom]]. Za jedne od tih borbi Asirci pljačkaju Babilon i odnose Mardukov kip (druga polovica 13. st. pr.n.epne.), no Babilonija se brzo oporavlja i čini se da je kroz neko vrijeme imala i prevlast nad Asirijom. U tom se razdoblju događa i mala religijska revolucija, budući da su velikaši tražili da se Marduk prizna „bogom bogova“, na što je kralj na kraju morao i pristati (oko 1200. pr.n.epne.), što je vjerojatno imalo i neke ekonomske učinke.
 
1157. pr.n.epne. Elamci zarobljuju i odvode posljednjeg kesitskog kralja Babilonije, a odnose ponovno i Mardukov kip. U razdoblju Kasitske vlasti, osim započetih religijskih promjena i graditeljskih pothvata, značajna je i književna djelatnost. Upravo u to doba svoj konačni oblik dobiva [[Gilgameš (ep)|Ep o Gilgamešu]], nastaju i brojna pjesnička djela, osobito o kraljevima.
 
==== Druga isinska dinastija ====
 
[[Datoteka:Babylonian_stele_Louvre_Sb9.jpg|thumb|250px|right|Babilonska stela što su je bili oteli Elamci. 12. st. pr.n.epne.]]
Nakon kratkog razdoblja u kojem nam je nepoznata povijest Babilonije, u gradu Isinu izdiže se nova dinastija, a njezin najodličniji predstavnik svakako je Nabokodonozor I. (oko 1133.-1116. pr.n.epne.), kojeg ne valja miješati s Nabukodonozorom II. što se spominje u [[Biblija|Bibliji]]. Kad je došao na vlast, središte države ponovno je bio [[Babilon]], a postao je slavan po velikoj pobijedi nad Elamcima o kojoj govori i pogranični natpis iz toga doba, te po tome što je opet vratio Mardukov kip u Babilon. Tom prilikom i službeno proglašava da je Marduk „bog bogova“, a u gradu se obnavlja hram te se kip vraća u svećanoj procesiji. Neće biti ponovno odnijet sve do 689. pr.n.epne.
 
U doba Nabukodonozora I. Babilonija je u dva navrata pokušala napasti Asiriju, no bila uvijek odbijena. Ipak to govori o priličnoj moći Babilonije. Ponovno će pograničan područja Asirije napasti Marduk-nadinahe (1098.-1081. pr.n.epne.) i odnijeti kipove asirskih božanstava, koji će ostati u bibilonskoj vlasti sve do 7. st. pr.n.epne.
 
=== Vrijeme slabosti i asirska prevlast (oko 1000.-627. pr.n.epne.) ===
 
Krajem 2. tisućljeća pr.n.epne. Babilonija ponovno ulazi u tamno razdoblje. [[Aramejci|Aramejske]] provale prisilile su ograničile su moć Babilonije i izazvale previranja unutar same države. To jača [[Asirija|Asiriju]] koja nadire preko babilonskih sjevernih granica.
 
==== Razdoblje slabosti Babilonije (oko 1000.-748. pr.n.epne.) ====
 
[[Datoteka:Tiglath-Pileser_III_Nimrud_Louvre_AO19853.jpg|thumb|250px|left|Tiglat-Pileser III., asirski kralj. Alabastreni reljef u Nimrudu, 8. st. pr.n.epne.]]
Asirija je u 10. st. pr.n.epne. vodeća sila na tom području, premda se i sama mora braniti od [[Elamci|Elamaca]] i sve moćnijih Aramejaca. Ipak, o tom stoljeću u Babiloniji imamo vrlo malo podataka.
U 9. st. pr.n.epne. Babilonija je u dobrim odnosima s Asirijom te postoji i sporazum između babilonskog kralja imenom Nabu-aplaidina (oko 887.-885. pr.n.epne.) i tadašnjeg vladara Asirije. To je možda i najsvjetliji trenutak u „tamno doba“ Babilonije. Granice zemlje bile su sigurne, a zemlja se mogla posvetiti obnovi. Nabu-aplaidina je primjerice obnovio hram boga sunca Šamaša u Siparu.
 
I njegov nasljednik, Marduk-zakir-šumi I. (oko 854.-819. pr.n.epne.) obnovio je stari savez s Asirijom, što mu je i pomoglo u nutarnjim borbama. Kad ga je brat htio svrgnuti s vlasti, u zemlju je upao Salmanasar III., asirski kralj i vratio mu kraljevstvo. U starosti Salmanasarovoj bile su borbe za vlast i u Asiriji, a babilonski kralj priskače upomoć njegovom sinu, Šamši-Adadu V., protiv drugih [[pretendent|pretendenata]], ali mu nameće ponižavajući sporazum, što će izazvati asirski napad na Babiloniju i osvajanje najvećih gradova, Babilonija je prisiljena na plaćanje danka. Takvo će stanje potrajati do prve polovice 8. st. pr.n.epne. kad Asirija opet slabi i ima problema oko obrane vlastitih granica. Iz toga razdoblja nema znatnijih materijalnih ostataka, ali ni podataka o životu unutar Babilonije.
 
==== Pod asirskom vlašću (oko 747.-627. pr.n.epne.) ====
 
Nakon smrti babilonskog kralja Nabu-nasira (747.-734. pr.n.epne.), vlast u zemlji žele preuzeti [[Kaldejci|kaldejska]] plemena na čelu s Mukin-zerom. To prisiljava asirskog kralja [[Tiglat-Pileser III.|Tiglat-Pilesera III.]] da upadne u Babiloniju i odvrati Kaldejce. Na koncu se sam Tiglat-Pleser okrunio za kralja Babilonije, čime su po prvi puta u povijesti Babilonija i Asirija združene pod jednim vladarom.
 
Sama je Babilonija u to doba sastavljena od raznih naroda. Tu su domaći [[Babilonci]], Elamci, Aramejci i Kaldejci, te odnedavno pristigli Asirci.
 
Jedan od najistaknutijih boraca protiv Asirije bio je Merodah-Baladan II., vođa jednog od kaldejskih [[pleme]]na. Kad je [[Sargon II.]] (721.-705. pr.n.epne.) postao kraljem Asirije, Merodah-Baladan proglasio se kraljem Babilona. Tek nakon deset godina (710. pr.n.epne.) Asirci ga protjeruju, a on se sklanja u južna močvarna područja ušća [[Eufrat]]a i [[Tigris]]a. Vratiti će ponovno u vrijeme asirskoga kralja [[Sanherib]]a (704.-681. pr.n.epne.), što ovoga prisiljava na napuštanje planova oko [[Kraljevstvo Juda|Kraljevstva Jude]] u Palestini. 689. pr.n.epne. Sanherib osvaja, pali i uništava [[Babilon]], a [[Marduk]]ov je kip ponovno odnijet u Asiriju.
 
Babilonija će ostati pod asirskom vlašću, uz brojne borbe i često s kraljevima u vazalskom odnosu prema Asiriji, sve do 626. pr.n.epne., no u zemlji će cijelo vrijeme vladati nesigurnost. Stoga ni ostaci materijalne kulture nisu značajniji, a ni književana djelatnost nije došla do izražaja.
 
=== Novobabilonsko carstvo (626.-539. pr.n.epne.) ===
 
[[Datoteka:Pergamonmuseum_Ishtartor_06.jpg|thumb|200px|right|Babilon, Ištarina vrata. Danas u muzeju Pergamon u Berlinu.]]
Iz pepela što su ga ostavili nemiri i ratovi s Asirijom, u Babiloniji se izdiže nova dinastija čiji je rodozačetnik Nabopolasar (625.-605. pr.n.epne.), Kaldejac koji je okrunjen kraljem Babilonije nakon podbjede nad Asirijom kod Nipura i [[Babilon]]a, 626. pr.n.epne. Prvi njegov potez kao kralja bio je taj da je [[Elamci]]ma vratio kipove bogova što su im ih Asirci oduzeli i pohranili u Babilonu, čime su potvrđene jake veze između dvije države.
 
Kad je Nabopolasar potisnuo asriske snage sve do gornjeg toka [[Eufrat]]a, [[Egipat]] se zabrinuo i poslao pomoć Asiriji (616. pr.n.epne.). Istvremeno, [[Medijci]], koji su se nalazili na području zapadnog [[Iran]]a i sada se širili prema [[Anatolija|Anatoliji]], sklapaju savez s Babilonijom. 610. pr.n.epne. Babilonci uz pomoć Medijaca osvajaju [[Haran]] i potiskuju Asirce i Egipćane na područje [[Sirija|Sirije]]. Odlučujuća je bila [[bitka kod Karkemiša]], 605. pr.n.epne. u kojoj s Babilonske strane sudjeluju Nabopolasar i njegov sin i nasljednik [[Nabukodonozor II.]], koji i odnosi konačnu pobjedu nad Egipćanima. Odmah nakon bitke, na vijest da mu je otac umro, vraća se u Babilon i ondje biva okrunjen.
 
==== Vrhunac carstva (604.-556. pr.n.epne.) ====
 
Nabokodonozor II. (604.-562. pr.n.epne.), odmah nakon krunidbe, nastavio je s osvajanjima na zapadu, dok nije svojoj vlasti podložio cijelo područje Asirije. Poveo je više pohoda zapadno od [[Eufrat]]a, u [[Sirija|Siriju]] i protiv [[Kraljevstvo Juda|Jude]]. Neke su od tih zemalja bile pokorene, a neke su plačale danak. 601. pr.n.epne. Nabukodonozor kreće i protiv Egipta, no bez uspjeha, što je potaklo zapadne zemlje na pobunu, a među njima i Kraljevstvu Jude. [[580-e pne|597. pr.n.epne.]] Babilonci osvajaju [[Jeruzalem]], te ondje postavljaju svojeg kralja Sedekiju, dok prethodnoga s čitavom obitelji odvode u Babilon. Nakon Sedekijine pobene i pristajanja uz Egipat, Jeruzalem je konačno u potpunosti pokoren [[587. pr.n.epne.]], vođe su pogubljeni, a narod velikim dijelom odveden u ropstvo.
 
[[Datoteka:The_historical_city_of_Babylon.jpg|thumb|550px|right|Ostaci staroga Babilona.]]
Nabukodonozorovi nasljednici, Evil-Merodah i Nergal-Šarezor nisu bili toliko moćni, premda su idalje vladali ogromnim cartstvom, koje se međutim više nije širilo.
 
==== Nabonid i pad Babilona (555.-539. pr.n.epne.) ====
 
Posljednji od novobabilonskih vladara bio je [[Nabonid]], koji, čini se, nije bio izravni nasljednik, pa ga neki tekstovi nazivaju i uzurpatorom. Iako su se nad njegovo carstvo nadvijale opasnosti, on je uspio provesti religijsku obnovu, velike gradnje, pa čak i deset godina živjeti u pustinji. Njegova je majka bila iz Harana gdje se štovalo božanstvo mjeseca i taj kult Nabonid uvodi i u Babilon. Stoga je promicao štovanje babilonskog boga mjeseca koji se zvao Sin, a središte kulta stavio je u [[Ur]]. Time je navukao neprijateljstvo Mardukovih svećenika u Babilonu. Za vrijeme njegovog dragovoljnog desetogodišnjeg boravaka u [[Arapski poluotok|arabijskoj]] pustinji, poslove je u Babilonu obavljao njegov sin Belšazar. Nisu poznati motivi toga Nabonidova poteza. Za svojih je velikih građevinskih pothvata osobito tragao za drevnim kipovima i natpisima ugrađenim u starije građevine. Na kraju ga je dočekao nezavidan svršetak.
 
[[539. pr.n.epne.]] Babiloniju napadaju [[Perzija]]nci predvođeni kraljem [[Kir Veliki|Kirom]]. Bitka se odigrala kod Opisa, nedaleko od današnjeg [[Bagdad]]a. Nabonid je potučen, a Perzijanci ulaze u Babilon. Otada više u Babiloniji neće biti domaćih vladara.
 
=== Babilonija pod Perzijancima i Grcima ===
 
Perzijski kralj Kir odlučio je očuvati značajke domaće babilonske kulture, te se nije miješao u nutarnje prilike dokle god su Babilonci bili podložni. Za kralja [[Darije I.|Darija I.]] (521.-[[486. pr.n.epne.]]) Babilonija plača dvostruki porez u odnosu na sve druge provincije carstva. Jedini ozbiljni pokušaj pobune bio je u doba [[Kserkso I.|Kserksa I.]] ([[485. pne.|485]].-[[465. pne.]]), koji šalje snažnu vojsku, uništava Babilon i razara Mardukov hram.
 
Za svojih osvajanja [[Aleksandar Veliki]] ([[331. pne.]]) bira Babilon kao svoju prijestolnicu, a ondje i umire([[323. pne.]]). Nakon njegove smrti, u Babilonu preuzimaju vlast [[Seleukovići]], a u Babiloniju snažno prodire [[grčki jezik]]. U 2. st. pr.n.epne. u Babiloniju prodiru novi perzijski vladari Arsakidi. Otada je malo poznato o događajima u Babiloniji, a njezina je sudbina bitno vezana uz sudbinu [[Perzija|Perzije]].
 
 
177.192

izmjene