Smrtna kazna – razlika između verzija

 

'''Smrtna kazna''' predstavlja krajnju i najstrožu kaznu koja je danas predviđena u određenim pravnim sustavima. Prema podacima [[Amnesty International|Amnesty Internationala]] u 2002. godini više je od 3248 osoba osuđeno na smrt u 67 zemalja, a od te brojke izvršenjem smrtne kazne ubijeno je više od 1526 osoba u 31 zemlji svijeta. U [[Kina|Kini]] je zabilježeno 1060, u [[Iran|Iranu]] 113, a u [[SAD]]-u 71 izvršenje smrtne kazne, što je 81% svih smaknuća smrtnom kaznom u prošloj godini (ove se brojke odnose isključivo na podatke AI-a, dok su stvarne brojke vjerojatno i veće). Smrtna kazna je izrijekom ukinuta od strane [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]] protokolom br. 6. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

== Povijest ==

[[Datoteka:The Christian Martyrs Last Prayer.jpg|thumb|left|Način smrtne kazne u Starom Rimu ([[Kolosej]])]]

U [[Rimsko carstvo|Rimskom carstvu]] su kršćani tijekom tristo godina bilo sustavno proganjani. U to vrijeme su kršćani odbijali bilo kakav oblik nasilja koji je rezultirao usmrćivanjem. Ali, nakon što je [[Konstantin Veliki|Konstantin I.]] 313. godine službeno dopustio kršćanstvo i ono je 380. godine postalo državnom religijom, provođenje smrtne kazne od strane carstva nije opadalo, već je naprotiv raslo, a [[crkva]] je u tome sada aktivno sudjelovala. [[Rimokatolička crkva]] opravdavala je smrtnu kaznu protiv pogana. [[Istočno Rimsko carstvo]] od osmog stoljeća postupno je reduciralo provođenje smrtne kazne i zamjenjivalo kaznama poput odsijecanja noseva i ušiju da bi na taj način proveli jednu vrstu pedagoškog utjecaja na populaciju.U kasnijem srednjem vijeku, kada su postupno sve više bili ugroženi moć, položaj i monopol [[Papa|pape]], [[car]]eva i [[Plemstvo|plemstva]] rasla je i učestalost smaknuća i njihova okrutnost. Tome su najviše pridonjeli ''lov na vještice'' te inkvizicija. Tek u 18. veku razvila se opozicija smrtnoj kazni, a tome je znatno doprinjeo i talijanski književnik Cesare Becaria sa svojim djelom ''O zločinima i kaznama'' u kojem je isticao da je važno prevenirati zločine putem učinkovitog pravnog sustava te dobrih zakona. [[Francuska revolucija]] je također uvelike doprinjela razvoju ljudskih prava i sloboda. U 19. i 20. veku sve više [[filozof]]a i [[književnik]]a zalaže se za ukidanje smrtne kazne. Formiraju se različite međunarodne organizacije kao [[Ujedinjeni narodi]] za održavanje mira i sigurnosti u svijetu, širenje tolerancije i promicanje poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda čovjeka te mnoge nevladine organizacije koje obavljaju djelatnosti od javnog interesa odnosno djeluje za opće dobro.U posljednih tisuću godina, ljudsko društvo je jako napredovalo na području tehnologije ali je na psihološkom profilu ostalo gotovo jednako. I danas ljudi provode iste navike, organizacije društva su identične, zabavljaju se na identičan način, a niti način razmišljanja nije se mnogo promjenio. Do kasnog srednjeg vijeka to su bila pojedinačna pogubljenja: razapinjanja, nabijanja na kolac, giljotiranja, spaljivanja na lomači sve dok se u poslijednjih tristotinjak godina nije pribjeglo masovnim pogubljenjima čitavih naroda, poznatim pod nazivom – genocid, koji je bio rezultat ideološke presude raznih politika. Dvadeseto stoljeće će po tome biti posebno zapamćeno.

 

== Metode egzekucije ==

Tijekom duge povijesti smrtne kazne pojavljivali su se mnogi oblici egzekucije. Razne su metode kojima se ubijaju zatvorenici, no upitno je govoriti o tome koja je vrsta egzekucije humanija. Najčešće metode su odrubljivanje glave u [[Saudijska Arabija|Saudijskoj Arabiji]] i [[Irak]]u, električna stolica u [[SAD]]-u, vješanje u [[Egipat|Egiptu]], [[Iran]]u, [[Japan]]u, [[Pakistan]]u, [[Singapur]]u i drugim zemljama, strijeljanje u [[Bjelorusija|Bjelorusiji]], [[Kina|Kini]], [[Somalija|Somaliji]], [[Tajvan]]u, [[Uzbekistan]]u, [[Vijetnam]]u i ostalim zemljama, a u [[Afganistan]]u i [[Iran]]u žrtve kamenuju. Na Bliskom Istoku je tijekom povijesti najčešća metoda bila kamenovanje, koju je provodila zajednica, a prvi kamen je obično bacao tužitelj. U zemljama poput Irana i danas se kamenuje osobe koje su počinile preljub. U [[Stari Rim|Starom Rimu]] su koristili iznimno ponižavajuću i okrutnu metodu razapinjanja na križ odbjeglih robova, kriminalaca bez rimskog državljanstva te pobunjenika. Tijekom srednjeg vijeka u [[Europa|Europi]] nije zadržana metoda razapinjanja zbog velikog utjecaja [[Katoličanstvo|katoličanstva]] ali su zato u to vrijeme osmišljene mnoge nove metode egzekucije. Za posebno teška kaznena djela bili su uobičajeni vješanje i spaljivanje na lomači gdje se češće umiralo od gušenja dimom prije nego što su izgorijeli. Ova metoda se jako često upotrebljavala tijekom španjolske inkvizicije te pred kraj 15. stoljeća za vrijeme ''lova na vještice''. Odrubljivanje glave mačem bila je često povlastica privilegiranih pojedinaca i plemstva. Tijekom povijesti je smrtnu kaznu provodila obično jedna, samo za taj posao, određena osoba tzv. krvnik. On i njegova obitelj su u mnogim kulturama bio omraženi, izbjegavao se kontakt sa njima i postavljalo ih se nisko na društvenoj ljestvici usprkos činjenici da je izvršavanje smrtne kazne u većini kultura bilo slavljeno kao javni prizor. Iz tog razloga su najčešće nosili maske preko lica i njihov pravi identitet je bio poznat samo malom broju ljudi. Razvojem [[Tehnologija|tehnologije]] i modernizacijom uslijedile su i nove metode egzekucije. 1792. godine u [[Francuska|Francuskoj]] je uvedena Giljotina te se od tamo proširila u ostale dijelove Europe. Također je uz razvoj [[Vatreno oružje|vatrenog oružja]] strijeljanje postalo učestala metoda egzekucije. U dvadesetom stoljeću su se još razvile i plinske komore, električna stolica te smrtne injekcije. Različite metode egzekucije se u društvu različito procijenjuju i odobravaju. Dok neke metode služe izričito ponižavanju optuženika, druge se smatraju časnima, kao npr. strijeljanje u vojsci.