Slovaci u Hrvatskoj – razlika između verzija

[[Slovaci]] su na područje [[Republike Hrvatske]] doselili još u 19. stoljeću, manji broj u 20. Pretežno su naseljavali [[Slavonija|Slavoniju]] i [[Baranja|Baranju]], no slovačka naselja nalazimo i u ostalim predjelima Hrvatske, primjerice u Rijeci, a u mnogim naseljima živi samo po nekoliko slovačkih obitelji. Svi ovi Slovaci nastanjeni u našoj zemlji čine slovačku dijasporu. Ovi Slovaci potječu iz pretežno planinskih predjela sjeverne [[Slovačka|Slovačke]] koji su bili prenapučeni i ekonomski zaostali. Siromaštvo, nezaposlenost, glad – sve su to čimbenici koji su ih protjerali na raseljeni jug, naime, plodne ravnice bile su opustošene nakon provala Turaka. Ti su teritoriji bili u vlasništvu feudalaca koji su ih dobili kao nagradu za pobjedu nad Turcima[[Turci]]ma. Bili su obrasli šumom, raseljeno stanovništvo poslužilo je kao idealna radna snaga za njihovo krčenje i konačno iskorištavanje plodnog tla. Tako su Slovaci prvo dospjeli u južnu Ugarsku, zatim u Vojvodinu, a tek onda u Slavoniju.

Najveća slovačka naselja u Slavoniji su Josipovac i Jurjevac kraj [[Đakovo|Đakova]]; [[Jelisavac]], [[Markovac]] i Ledenik kraj [[Našice|Našica]]; Miljevci kraj Slatine; Antunovac kraj Pakraca i Lipovljani kraj Novske. Osim toga postoji još nekoliko posve malih slovačkih naselja, kao što su: Zokov Gaj kraj [[Orahovica|Orahovice]] i [[Kneževac]] kraj [[Požega|Požege]]. Konačno, Slovaci žive i u oko 30 drugih naselja i gradova u Hrvatskoj (Soljani, [[Ilok]], [[Radoš]], Međurić, [[Rijeka]], [[Zagreb]], [[Osijek]]). Prema popisu stanovništva iz 2001. Slovaka je u Hrvatskoj tek 4 600, no potomaka Slovaka koji su se izjasnili kao Hrvati ima više, procjenjuje se oko 10 000. Oni se većinom dobro služe slovačkim jezikom ili ga barem razumiju, a njihova svijest o slovačkom podrijetlu nije potpuno nestala. Prema službenoj statistici broj Slovaka u Hrvatskoj opada. Razlozi su uobičajena asimilacija, ali i nestajanjem one nacionalne svijesti koju je donijela prva generacija. Najvećim 'krivcem' za ovo stanje zapravo bismo mogli nazvati nedostatak kulturnih i obrazovnih ustanova koje bi slovačku baštinu sačuvale. Prije su postojale posebne slovačke škole (u Lipovljanima, Jelisavcu, Markovcu…) koje danas više ne djeluju.

Ipak, možemo reći da se situacija mijenja. Javlja se sve veća tendencija za učenjem mladih generacija Slovaka o njihovom podrijetlu i kulturi njihovih predaka. Danas se slovački jezik uči fakultativno u Jelisavcu, Markovcu, Našicama, Josipovcu, Jurjevcu, [[Ilok]]u, [[Radoš]]u i Soljanima. Kulturno-umjetnička društva djeluju upravo u tim mjestima, s programima folklornih, glazbenih i kazališnih skupina. Godine [[1992]]. osnovan je Savez Slovaka i pokrenut časopis Prameň, a [[1998]]. godine javlja se još jedno sredstvo očuvanja korijena nacionalnih manjina – knjižnica.