Razlike između izmjena na stranici "Aleksandrida"

Obrisano 12 bajtova ,  prije 9 godina
m/м
ispravke
(preuzeto s hrvatske Wikipedije)
 
m/м (ispravke)
'''Aleksandrida''' je srednjovjekovni [[roman]] o [[Aleksandar Veliki|Aleksandru Velikomu]] i njegovu osvajanju svijeta. Kao roman na glagoljici spominje se već u [[Zadar|Zadru]] [[1389.]], ali se nije sačuvao u nas, već je očuvan u ćiriličnim ([[bosančica]]) i latiničnim prijepisima iz 16. i 18. st. i nosi čakavsko-ikavske jezične odlike. Smatra se da je autor [[Kalisten]] (4.st. p. n. epne.), a napisan je oko 300. god. p. n. epne. U [[hrvatska srednjovjekovna književnost|hrvatsku srednjovjekovnu književnost]] ubraja se zato što postoji mogućnost da je verzija romana o Aleksandru Velikom koja se smatra srpskom Aleksandridom nastala na tlu Hrvatske, na zadarskome području. Popularnost mnogih verzija romana o jednom od najvećih vladara u ljudskoj povijesti i općenito jednoj od najutjecajnijih osobnosti ikada bila je velika; razvilo se mnogo književnih obrada koje su tematizirale, a često i mistificirale, život ovog velikog ratnika, [[car]]a i vojskovođe.
 
U Aleksandridi se preklapaju, a kadšto su i oprečne, fikcija i fakcija, mitološka i biblijska struktura teksta.
Upravo je toliko star bio i [[Isus Krist]] kada je umro. Ako je istina da je Aleksandar otrovan, a da je za to odgovoran jedan od njegovih podanika (i ne samo to, već jedan od vojnika koji su ga pratili u neustrašivim osvajanjima), značilo bi da je Aleksandra [[Vrionuš]] izdao, baš kao što je Isusa izdao Juda, jedan od njegovih [[apostol]]a i vjernih pratilaca, u dobru i zlu.
 
Druga paralela koja bi se mogla povući između života ove dvojice velikana naše povijesti je činjenica kakvo su nasljeđe [[svijet]]u ostavili. Obojica su za sobom ostavila neizbrisiv trag koji je utjecao na sve sfere ljudske povijesti. O baštini Isusa Krista koja je inicirala razvoj kršćanstva, a samim time i gradnju crkvi koje su danas reprezentativni primjerci umjetnosti, ne treba ni govoriti. Slično je bilo i s Aleksandrom. Ne samo da je za vrijeme svoje vladavine i osvajačkih pogoda osnovao preko 70 gradova, već se od 334. p. n. epne., kada je krenuo na Perziju, računa početak novog povijesnog razdoblja helenizma, u kojem su stilu izgrađeni mnogi [[hram]]ovi. Navodi se, uostalom, kako se Aleksandar smatrao božanstvom, baš kao i kraljevi u srednjem vijeku koji su smatrani Božjim poslanicima.
 
Pitanje očinstva također je sporno i kod Isusa i kod Aleksandra. Za oca ovog potonjeg navodi se kralj [[Filip II. Makedonski]], iako mu je, prema Aleksandridi, otac zapravo [[Nektenab]], egipatski car koji se pred perzijskom vojskom sklonio u Makedoniju. Isusu je ulogu oca u ovozemaljskom životu imao Josip, a stvarni otac mu je Jahve, Bog. Isusa su štovali upravo zato, jer je sin Božji, a i Aleksandar je u Egipat ušao nesmetano upravo zbog činjenice tko mu je otac.
177.192

izmjene