Razlike između izmjena na stranici "Bošnjaci"

Dodano 158.114 bajtova ,  prije 6 godina
prevedeni tekst sa en.wiki
m (robot kozmetičke promjene)
(prevedeni tekst sa en.wiki)
[[Datoteka:DemoBIH2006a.png|thumb|300px|Bošnjaci u BIH 2006. godine]]
[[Datoteka:Sandzak ethnic map2011.png|thumb|300px|Bošnjaci u regiji Sandžak u Srbiji i Crnoj Gori 2011. godine]]
{{razlikovati|Bosanci}}
'''Bošnjaci''' su [[Južnoslavenski narodi|južnoslavenski]] narod, nastanjen ponajviše u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], kao i [[Srbija|Srbiji]] i [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Ima ih oko 3,5 milijuna, od toga oko 2,5 milijuna u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]], a velik broj Bošnjaka živi i u Turskoj, približno 1,35 miliona. Pripadaju kako evropskom, tako i islamskom civilizacijskom krugu, a potječu od islamiziranoga stanovništva Bosne, kao i susjednih država i područja koja su bila dulje vremena pod turskom upravom ([[Srbija]], [[Crna Gora]]).
{{Glavno značenje|Bošnjaci}}
=== Nastanak i povijesne mijene bošnjačkoga imena ===
{{EtničkaInfokutija
Izvorno ime «Bošnjanin» (u latinskim vrelima sing. «Bosnensis») prvotno označuje jedino pripadnika srednjovjekovne bosanske političke jedinice. U početcima osmanske vladavine «Bošnjak» (turcizirano povijesno «Bošnjanin»), dok se izraz «Bosnalu» odnosio na islamizirano domaće pučanstvo. Potom, za ustaljene turske vlasti, riječ «Bošnjak» označavala je svakoga pripadnika zemlje Bosne («Bošnjak-milleti»), pa i izraz «Bošnjak-kavmi» znači samo bošnjački narod-za što je prikladniji bio naziv «Bošnjak-taifesi», koji se sreće kao odrednica za stanovnika Bosne u narodnosnom ili «plemenskom» značenju. No, to je bila samo jedna od oznaka koju je vlast teokratske islamske imperije rabila u svojemu birokratskom aparatu-samomu je duhu osmanskoga carstva bila strana bilo kakva ideja o nacionalnome okupljanju ijednoga dijela prostranoga imperija, a kamoli i sama pomisao da bi muslimani i kršćani neke vojno-političke jedinice tvorili ikakvu nadkonfesionalnu zajednicu.
| grupa = Bošnjaci<br/>Бошњаци
| slika = <table border=0 align="center">
<tr>
<td>[[Datoteka:Molnár Elisabeth and Mary on the coronation of Cherles II of Hungary (cropped).png|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Grb Kotromanica.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Gazi husrev beg.png|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Umihana Čuvidina cropped.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Ivan franjo jukic.jpg|100x100px]]</td>
</tr>
<tr>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Elizabeta Kotromanić|Elizabeta K.]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Kotromanići]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Gazi Husrev-beg|Husrev-beg]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Umihana Čuvidina|Umihana Č.]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Ivan Franjo Jukić|Ivan F. J.]]'''</small></td>
</tr>
<tr>
<td>[[Datoteka:Husein Gradaščević.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Antun Knežević.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Die Gartenlaube (1878) b 789.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Mehmed-beg Kapetanovic Ljubusak.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Safvet beg Bašagić.jpg|100x100px]]</td>
</tr>
<tr>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Husein-kapetan Gradaščević|Gradašćević]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Antun Knežević]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''h. L. Vilajetović'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak|Mehmed-beg K.]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Safvet-beg Bašagić|Safvet-beg B.]]'''</small></td>
</tr>
<tr>
<td>[[Datoteka:Mehmed Džemaludin ef. Čaušević.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Musa Ćazim Ćatić.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Elez dervisevic 1.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Mehmed Spaho cropped.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Enver c.png|100x100px]]</td>
</tr>
<tr>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Mehmed Džemaludin ef. Čaušević|Mehmed ef. Č.]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Musa Ćazim Ćatić|Musa Ćazim Ć.]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Elez Dervišević]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Mehmed Spaho]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Enver Čolaković|Enver Č.]]'''</small></td>
</tr>
<tr>
<td>[[Datoteka:Dzemo-bijedic.gif|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Tuzla-Mesa Selimovic Ismet Mujezinovic.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Izetbegovic.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Enver Maric - Hertha BSC Berlin (2).jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Lepa_brena.jpg|100x100px]]</td>
</tr>
<tr>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Džemal Bijedić]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Meša Selimović]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Alija Izetbegović|Alija I.]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Enver Marić]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Lepa Brena]]'''</small></td>
</tr>
<tr>
<td>[[Datoteka:Dino Merlin (2011).jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Danis Tanović.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Jasmila Zbanic KVIFF.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Edin Džeko portrait.jpg|100x100px]]</td>
<td>[[Datoteka:Mirza Teletovic Nets.jpg|100x100px]]</td>
</tr>
<tr>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Dino Merlin]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Danis Tanović]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Jasmila Žbanić]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Edin Džeko]]'''</small></td>
<td><div style="background-color:#fee8ab"><small>'''[[Mirza Teletović]]'''</small></td>
</tr>
 
</table>
Već u razdoblju sustavne islamizacije od 15. do 18. stoljeća postoji prepoznatljiva diferencijacija u znaku trojnoga sastava na vjersko-narodnosnoj osnovi. Sami su pak narodi koji nastavaju BiH za sebe upotrebljavali različite nazive: od «Bošnjak» u cijelome spektru značenja, s težištem na teritorijalno-zemaljskoj oznaci, preko niza lokalnih i konfesionalnih imena, do modernih nacionalnih.
|ukupno = 3–4,5 miliona (procjena)
|popmjesta=
|regija1 = {{Bosna i Hercegovina}}
|pop1 = 2.185.055
|ref1 = <ref>[https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/bk.html ''CIA Fact Book'' o Bošnjacima u BiH]</ref>
|regija2 = {{Turska}}
|pop2 = 101.000–2 mil.<sup>1</sup>
|ref2 = <ref>[http://www.joshuaproject.net/people-profile.php?peo3=10953&rSušićog3=TU ''joshuaproject.net'' (kršćanski misionarski projekt iz SAD) o Bošnjacima u Turskoj (etnički profil)]</ref><ref>[http://www.milliyet.com.tr/default.aspx?aType=SonDakika&Kategori=yasam&ArticleID=873452&Date=07.06.2008&ver=16 ''milliyet.com'' o Bošnjacima u Turskoj]</ref>
|regija3 = {{Njemačka}}
|pop3 = 158.158
|ref3 = <ref>[http://www.en.bmi.bund.de/nn_148248/Internet/Content/Themen/Auslaender__Fluechtlinge__Asyl__Zuwanderung/DatenundFakten/Deutsche__Auslaender__mit__Migrationshintergrund__en.html Nijemci i stranci s imigracijskom pozadinom]</ref>
|regija4 = {{Srbija}}
|pop4 = 145.278
|ref4 = <ref>[http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/userFiles/file/Aktuelnosti/Prezentacija_Knjiga1.pdf Cenzus 2011. g. u Srbiji (''Попис становништва, домаћинстава и станова 2011. у Републици Србији: НАЦИОНАЛНА ПРИПАДНОСТ'')]</ref>
|regija5 = {{Austrija}}
|pop5 = 128.047
|ref5 = <ref>[http://www.statistik.at/pub/neuerscheinungen/vzaustriaweb.pdf Austrijski zavod za statistiku (''statistik.com'') o Bošnjacima u Austriji]</ref>
|regija6 = {{SAD}}
|pop6 = 98.766–350.000
|ref6 = <ref>[http://factfinder.census.gov/servlet/DTTable?_bm=y&-state=dt&-ds_name=DEC_2000_SF3_U&-mt_name=DEC_2000_SF3_U_PCT019&-redoLog=true&-_caller=geoselect&-geo_id=01000US&-geo_id=NBSP&-format=&-_lang=en ''factfinder.com'' o Bošnjacima u SAD-u (Cenzus 2000. g. u SAD-u)]</ref><ref>[http://www.bosniak.org/about/ Kongres Bošnjaka iz Sjeverne Amerike (''bosniak.org'') o Bošnjacima u SAD-u]</ref>
|regija7 = {{Švedska}}
|pop7 = 56.595
|ref7 = <ref>[http://www.scb.se/sv_/Hitta-statistik/Statistikdatabasen/TabellPresentation/?layout=tableViewLayout1&rxid=37c05bc4-26cd-4e52-9ac7-b9ff6748eb38 ''scb.se'' o Bošnjacima u Švedskoj]</ref>
|regija8 = {{Crna Gora}}
|pop8 = 53.605
|ref8 = <ref>[http://www.monstat.org/userfiles/file/popis2011/saopstenje/saopstenje(1).pdf Cenzus 2011. g. u Crnoj Gori]</ref>
|regija9 = {{Švicarska}}
|pop9 = 46.773
|ref9 = <ref>[http://www.bfs.admin.ch/bfs/portal/de/index/themen/01/22/publ.Document.88215.pdf ''bfs.admin.ch'' o Bošnjacima u Švicarskoj]</ref>
|regija10 = {{Kosovo}}
|pop10 = 45.600
|ref10 = <ref>[http://enrin.grida.no/htmls/kosovo/SoE/popullat.htm Procjene broja Bošnjaka na Kosovu (''World Bank Living Standards Measurement Study 2001'')]</ref>
|regija11 = {{Hrvatska}}
|pop11 = 39.037
|ref11 = <ref>31.479 osobe su se izjasnili pod odrednicom ''Bošnjaci'' + 7.558 osoba koji su se izjasnili pod odrednicom ''Muslimani'' [http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/results/htm/H01_01_05/H01_01_05.html Cenzus 2011. g. u Hrvatskoj]</ref>
|regija12 = {{Slovenija}}
|pop12 = 21.542
|ref12 = <ref>[http://www.stat.si/popis2002/en/rezultati/rezultati_red.asp?ter=SLO&st=15 Cenzus 2002. g. u Sloveniji]</ref>
|regija13 = {{Kanada}}
|pop13 = 21.040
|ref13 = <ref>[http://www12.statcan.ca/english/census06/data/topics/RetrieveProductTable.cfm?ALEVEL=3&APATH=3&CATNO=&DETAIL=0&DIM=&DS=99&FL=0&FREE=0&GAL=0&GC=99&GK=NA&GRP=1&IPS=&METH=0&ORDER=1&PID=92333&PTYPE=88971&RL=0&S=1&ShowAll=No&StartRow=1&SUB=801&Temporal=2006&Theme=80&VID=0&VNAMEE=&VNAMEF= Cenzus 2006. g. u Kanadi]</ref>
|regija14 = {{Danska}}
|pop14 = 21.000
|ref14 = <ref>[http://www.folkedrab.dk/sw52060.asp?usepf=true folkedrab.dk o Bošnjacima u Danskoj (''Ældre bosniske flygtninge søger hjem'')]</ref>
|regija15 = {{Makedonija}}
|pop15 = 17.018
|ref15 = <ref>[http://www.stat.gov.mk/pdf/kniga_13.pdf Cenzus 2002. g. u Makedoniji]</ref>
|regija16 = {{Australija}}
|pop16 = 17.993
|ref16 = <ref>[http://www.ausstats.abs.gov.au/ausstats/free.nsf/Lookup/C41A78D7568811B9CA256E9D0077CA12/$File/20540_2001%20(corrigendum).pdf Analiza Cenzusa 2001. g. u Australiji (''Australian Census Analytic Program: Australians' Ancestries (2001 (Corrigendum))'')]</ref>
|regija17 = {{Norveška}}
|pop17 = 16.338
|ref17 = <ref>[http://www.ssb.no/english/subjects/02/01/10/innvbef_en/tab-2012-04-26-04-en.html ''ssb.no'' o Bošnjacima u Norveškoj]</ref>
|regija18 = {{Italija}}
|pop18 = 3.600
|ref18 = <ref>[http://www.joshuaproject.net/people-profile.php?peo3=10953&rog3=IT ''joshuaproject.net'' o Bošnjacima u Italiji (etnički profil)]</ref>
|regija19 = {{Belgija}}
|pop19 = 2.182
|ref19 = <ref>[http://www.dofi.fgov.be/fr/statistieken/statistiques_etrangers/Stat_ETRANGERS.htm ''dofi.fgov.be'' o Bošnjacima u Belgiji]</ref>
|regija20 = {{ZD|EU}} [[Evropska unija]] ukupno
|pop20 = oko 400.000
|ref20 = <ref>[http://www.ine.es/prodyser/pubweb/anuario06/anu06_02demog.pdf ''DEMOGRAFIA 2006.pmd'' (''ine.es'') o Bošnjacima u EU]</ref>
|jezici = [[Bosanski jezik|bosanski]]
|vjera = <small>većinska zastupljenost</small><br>[[islam]] [[Datoteka:Star and Crescent.svg|20px]]<br> <small>manjinska zastupljenost</small> <br>[[katoličanstvo]] [[Datoteka:Christian cross.svg|15px]]<br>[[pravoslavlje]] [[Datoteka:OrthodoxCross(black,contoured).svg|15px]]<br>[[judaizam]] [[Datoteka:Star of David.svg|15px]]<br>[[ateizam]] [[Datoteka:Atheismsymbol endorsed by AAI.svg|18px]]<br>[[agnosticizam]] [[Datoteka:Atom of Atheism-Zanaq.svg|20px]]
 
|vezano =
Za situaciju u BH je značajno da nema povijesnoga kontinuiteta po kojemu bi bilo koja nacija u sadašnjoj Bosni i Hercegovini ostala vjerna predosmanskomu kulturnocivilizacijskom nasljeđu i pri tome zadržala bosansku etničku samosvijest. Glavni baštinici predturske bosanske kulture i povijesnoga sjećanja, Hrvati Bosne i Hercegovine, sačuvali su, preko institucije franjevačke provincije Bosne Srebrene, predaju o starijoj prošlosti i tradiciji-no, samo kao jednu, subnacionalnu razinu pripadnosti podređenu općoj, hrvatskoj nacionalnoj identifikaciji. Glede ostalih nacija koje žive u Bosni i Hercegovini: Bosanski Muslimani ili Bošnjaci svoj nacionalni postanak vežu za Osmansku vlast i odanost islamskomu kulturnocivilizacijskomu krugu, te je predturska baština (dobrim dijelom sačuvana u katoličkim crkvama i samostanima) za njih, i na emocionalnoj i na etničko-identifikacijskoj razini, nešto posve strano; Srbi pak, iako autentični baštinici pravoslavnoga udjela u kulturi srednjovjekovne bosanske države, zbog pretežito katoličkoga karaktera te države i civilizacijske povezanosti iste s hrvatskim srednjovjekovnim prostorima od Slavonije do Dalmacije, također nisu zadržali sjećanje na staru državu u svojoj nacionalnoj tradiciji, niti smatraju da je bosansko ime dostatno da izrazi njihov nacionalni identitet.
 
Drugi [[Slaveni]], naročito [[Južni Slaveni]]<br><small>[[Hrvati]], [[Srbi]], [[Crnogorci]] i [[Slovenci]] su najviše vezani.</small><ref>{{cite web|url=http://www.ethnologue.com/show_family.asp?subid=373-16|title=Ethnologue – South Slavic languages|publisher=www.ethnologue.com|accessdate=2011-02-08|last=|first=}}</ref><br /> </br>
=== Postanak bošnjačkoga naroda ===
Sadašnji je narod Bošnjaci nastao najvećim dijelom islamizacijom, od 15. stoljeća nadalje, bosanskog naroda bogumilskog vjeronauka, kao i stanovništva okolnih zemalja (Srbije, Hrvatske, Crne Gore). Spomenut ćemo sljedeće elemente:
* ideologija i samodefinicija Bošnjaka vremenski zaostaju i kasne za srpskima i hrvatskima zbog nacionalne onesviještenosti, ali i dijelom zbog hegemonistickih srpsko-hrvatskih sudara na račun ovog naroda, pa čak i zbog negacije njegovog postojanja.
* islamizacija, stariji je identitet (bogumilski) radikalno izmijenjen, «prebrisan» kao "džahilijet". Teško je naći sličnoga primjera u povijesti (možda u Indiji- no, i to je upitno). Bosanski su Muslimani praktički prestali s ikakvom značajnijom aktivnošču koja bi uključivala i iskazivala njihov etnicitet (npr. Iranci su u stoljećima poslije islamizacije razvili bujnu književnost na farsiju pisanu arapskim pismom, uz legendarne autore kao što su Firdusi, Omar Hajjam, Rumi, Hafiz,... Firdusi slavi i predislamski Iran). Za razliku od toga - Bošnjaci su, osim veoma malobrojne literature na narodnom jeziku (alhamijado književnost s piscima kao što su Mehmed Erdeljac, Muhamed Hevaji Uskjufi, Hasan Kaimija, te rječničkim djelom Muhameda Uskufija) - potpuno prešli na pismenost na orijentalnim jezicima, poglavito turskom. Taj fenomen, iako se za njega zna, nije još dovoljno istražen (obrađen je u knjigama Smaila Balića). Esencijalno, radi se o izuzetno vitalnoj spisateljskoj aktivnosti koja je pokrivala sva područja (lirsku i mističnu poeziju, teologiju, medicinu, matematiku, alhemiju, astronomiju, filologiju, putopise, naznake historiografije...) - i to golema većina na turskom, manji dio na arapskom, te najmanji na perzijskom/iranskom. Ako bi se i pokušala naći paralela kod ostalih «konstitutivnih» naroda Bosne i Hercegovine, odmah je vidljivo da takve paralele nema. Hrvati jesu pisali i na latinskom, no to je onda već bio mrtav jezik - za razliku od veoma živog turskog. Također, spisateljska aktivnost Hrvata na hrvatskom je kud i kamo opsežnija od one na latinskom, pa i kada se ta dva jezika prožimaju (npr. u gramatikama). Kod Srba se radi o ustrajanju na okamenjenoj verziji srpskog crkvenoslavenskoga, a ne recimo grčkoga. Raznovrsnost i opseg intelektualne produkcije Bošnjaka na turskom (dijelom i arapskom) pokazuje da su oni u kulturnome pogledu bili integralnim dijelom osmansko-islamske uljudbe. Od stare Bosne na jezičnom pogledu ostala je begovica, tj. brzopisna ćirilica, '''bosančica''', kao i manji broj tekstova na narodnome jeziku (alhamijado književnost). Što se ostalih aktivnosti tiče - od vojnih do pravnih, od graditeljskih do umjetničkih - Bošnjaci su neodvojivim dijelom islamske ekumene, praktički nadilazeći njihov lokalni «bosanski» identitet - bilo kao nastavak predosmanskog. Tako je bilo, u glavnim crtama, od 15. do početka 19. stoljeća.
* početkom 19. stoljeća, kada Evropu pa i Otomansku imperiju, pa i Balkan počinju potresati nacionalni pokreti i pokreti za autonomiju, ni Bosna nije ostala imuna. Uz bosnjački pokret za autonomiju Bosne unutar Osmanske imperije za sve tri konfesije predvođen Gradaščević Huseinom, zvanim "Zmajem od Bosne", koji je na Kosovu (Stimlje) porazio "tursku" vojsku. Nacionalni pokret Gradaščevića je izdat od samih Bošnjaka (poslije čega su uslijedile represalije). Bošnjaci-muslimani kao zajednica ipak nisu raščistili s nacionalnim ciljevima i odnosom prema Turcima: iako bijahu često u izravnim sukobima, ostala je i dalje snažna lojalnost prema Osmanskoj imperiji dijela određenog plemstva. Nacionalni pokreti u okviru Osmanske imperije iz Srbije i Crne gore se prenose i na teren Bosne (Nevesinjska puska i prvi "bratoubilački" rat), što je rezultiralo i Austro-Ugarsku okupaciju 1878. i agrarne reforme na štetu muslimanske bošnjanske komponente. Tada velika većina bošnjačke elite, poglavito inteligencije, trajno odseljava u Tursku, te tako dolazi do pravoga civilizacijskoga prijeloma - opet u povijesti slabo zabilježenoga. Naravno, u masi od preko 100.000 do 200.000 iseljenika, većinu su činili obični ljudi, no za kristalizaciju novoga nacionalnog identiteta je ključno da je otišla, u golemoj većini, školovana elita među Bošnjacima. Tako su se muslimani u BiH našli na brisanom prostoru bez nacionalne školovane elite: izmedju lojalnosti osmanske vidljive propasti i nadirucih srpsko-hrvatskih nacionalnih pokreta sa socijalnim zahtjevima vlasničkog prestrukturiranja bosnjačko-bosanskog posjeda pod kontrolom i okupacijom Austro-ugarske monarhije, a na štetu muslimanskog elementa.
 
Na temeljima genetičkih ([[DNK]]) studija bošnjačkog naroda, njegovi se korijeni prvenstveno mogu povezati s paleo-balkanskim doseljenicima (uglavnom [[Iliri|Ilirima]] i [[Slaveni|Slavenima]] koji su naselili područje Bosne tokom Seobe naroda).<ref>Marjanović, Damir; et al. "The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups." Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, University of Sarajevo. November 2005</ref><br /> </br>
=== Moderna nacionalna kristalizacija ===
 
<small>'''''Fusnote:''''' <sup>1</sup>Prema procjenama utvrđenim 2008. godine od strane Vijeća za nacionalnu sigurnost Turske (tur. ''Milli Güvenlik Kurulu'') oko 2.000.000 turskih državljana su bošnjačkog porijekla, te potječu uglavnom od bošnjačkih imigranata iz [[19. vijek|19. stoljeća]] i [[20. vijek|20. stoljeća]].</small>
Dok je rasla napetost izmedu [[Zagreb]]a i [[Beograd]]a 1920.-ih, neki istaknuti muslimani su se javno izjašnjavali kao "Hrvati muslimanske vjeroispovijesti" ili "Srbi muslimanske vjeroispovijesti". Glavna je osnova svih takvih izjašnjavanja bila politička. Kao što je u prvom desetljecu 20. stoljeca postojala sklonost da se stane na stranu Srba kao prirodnih saveznika u borbi protiv [[Beč]]a, tako je i sad postojala sklonost da se stane na stranu Hrvata kao prirodnih saveznika u borbi protiv Beograda. U uvodniku lista Jugoslavenske muslimanske organizacije iz [[1920]]. godine otvoreno se savjetovalo muslimanima da se izjašnjavaju kao pripadnici onog naroda koji im nudi najbolje izglede za "ekonomski razvoj". Od dva Spahina brata, jedan se izjašnjavao kao Hrvat a drugi kao Srbin, dok se [[Mehmed Spaho]] izjašnjavao kao Jugosloven.<ref name="Malcolm">[http://utickibosnjaci.com/video/media/document/393.pdf Povijest Bosne - Noel Malcolm]</ref>
 
}}
Bez da se ide u pojedinosti, može se reći da je od 1878. do 1990. među Bošnjacima muslimanima vladalo dosta konfuzno nacionalno stanje zbog hegemonističkih velikosrpskih i velikohrvatskih i srpsko-hrvatskih jugoideoloških pogleda. Jedan dio toga razdoblja (ugrubo, do 1918., a uz prijekide i do 1945.), dominantna ideologija u muslimanskoj eliti je bila hrvatska, a nazočne također i srpska,pa i jugoslavenska. Poslije 1945.,u BiH dominantnom postaje jugoslavenska ideja, koja je 1971.g.,omogućila kakvu-takvu nacionalnu emancipaciju Bošnjaka pod vjerskim imenom Muslimani.
 
'''Bošnjaci''' su južnoslavenski [[narod]] koji nastanjuje uglavnom svoju domovinu [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], te sa značajnim narodnim manjinama – i ostale države [[Balkanski poluotok|Balkanskog poluotoka]]; naročito [[Bošnjaci Sandžaka|regiju Sandžak]] u [[Srbija|Srbiji]] i [[Crna Gora|Crnoj Gori]] (gdje Bošnjaci čine regionalnu većinu), te [[Hrvatska|Hrvatsku]]. Bošnjaci su ponajviše okarakterizirani svojom historijskom povezanosti s [[Bosna (regija)|regijom Bosna]], tradicionalnom većinskom pripadnosti [[islam|islamu]] od [[15. vijek|15. vijeka]] i [[16. vijek|16. vijeka]], općom kulturom, te [[bosanski jezik|bosanskim jezikom]]. Kao narod pripadaju kako evropskom tako i islamskom civilizacijskom naslijeđu.
Velika većina naroda se u tom razdoblju koje je potrajalo preko 100 godina osjećala nečim posebnim i različitim u odnosu na susjedne Hrvate i Srbe (za što postoji dovoljno dokumentarnoga materijala)- no, nije znala na koji način artikulirati svoju zasebnost a nije ni mogla zbog tih SH nacionalnih pritisaka;(usput-nije to znala niti mogla intelektualna elita). U takvoj je konstelaciji jugoslavenstvo je bilo idealno političko pribježište SH svojatanja bošnjačkog naroda i Bosne.Radikalniji S i H nacionalni pogledi smatrali su ovaj dio Bosnjanskog naroda kao Turke. Slomom jugoslovenstva kao ideološkog antifašizma, te agresijom Srbije i Crne Gore i Republike Hrvatske s druge strane da podijele Bosnu, dogodilo se, u teoriji i prevladavajućoj praksi, definitivno nacionalno samoosvješćivanje Bošnjaka. Paradoks je da je jedno od najstarijih povijesno-teritorijalnih imena (doduše, u modificiranome turskom obliku), Bošnjak, postalo «najmlađim» nacionalnim imenom -«plebiscitarno» je usvojeno 28. rujna 1993. na 2. Bošnjačkom kongresu kao novo-staro ime za pripadnike naroda koji se dotada službeno zvao Muslimani. Tako je narod kojega korijeni sežu u predslavenska osvajanja i seobe u 6. i 7. stoljeću, a identitet u odnosu na susjedne narode od 15. stoljeća i Osmanskih osvajanja Bosne, konačno postao nacijom u punom smislu riječi.
 
Na engleskim govornim područjima naziv ''Bošnjaci'' se često koristi za ''bosanske muslimane''. Ovaj termin u praksi nije u potpunosti tačan jer nisu svi Bošnjaci pripadnici [[islam|islama]] ili – općenito – ijedne religije. Pojam ''Bošnjaci'' se često poistovjećuje i s pojmom ''[[Bosanci]]'', iako se ovaj izraz koristi isključivo za označavanje svih stanovnika Bosne i Hercegovine, bez obzira na etničku pripadnost.
== Broj Bošnjaka i njihov udio u bivšoj SFRJ 1948.-1991. ==
 
{| {{prettytable}}
Više od dva miliona Bošnjaka danas živi na [[Balkan|Balkanu]], s procjenom od dodatnih milion koji su se naselili i koji žive širom svijeta. Više slučajeva [[Genocid u Bosni i Hercegovini|etničkog čišćenja i genocida u BiH]], a koje su izvršili [[Srbi]] i [[Hrvati]] u BiH, imali su ogroman utjecaj na teritorijalni raspored stanovništva. Zbog ovoga, jednim dijelom,<ref>Odbor za vanjske poslove, Senat SAD-a, etničko čišćenje Bosne i Hercegovine (Ured američke Vlade, štampano 1992.)</ref> veoma dobro primjećena [[bošnjačka dijaspora]] postoji i djeluje u velikom broju zemalja uključujući [[Austrija|Austriju]], [[Njemačka|Njemačku]], [[Australija|Australiju]], [[Švedska|Švedsku]], [[Turska|Tursku]], [[Kanada|Kanadu]] i [[Sjedinjene Američke Države]]. I u svom regionu i širom svijeta, Bošnjaci su često posebni zbog svoje jedinstvene kulture, koja je bila pod utjecajem i istočnjačke i zapadnjačke civilizacije (a time i načina obrazovanja) tokom svoje historije.
| Republike
 
| 1948.
==Etnonim i definicija==
| 1953.
Prema Oxfordskom rječniku engleskog jezika, prva zabilježena upotreba riječi ''Bošnjak'' na [[engleski jezik|engleskom jeziku]] je od strane britanskog diplomate i historičara Paula Rycauta 1680. godine, i to kao ''Bosnack'' što je srodno postklasičnom latinskom ''Bosniacus'' (1682. g. ili ranije), francuskom ''Bosniaque'' (1695. g. ili ranije) ili njemačkom ''Bosniak'' (1737. g. ili ranije).<ref name=OED>{{cite book |chapterurl=http://oed.com/search?searchType=dictionary&q={{urlencode:Bosniak}} |chapter=Bosniak |title=Oxford English Dictionary|publisher=Oxford University Press|edition=3rd|month=|date=September 2005|isbn=<!-- 0198611862 --> |ref=Reference-OED-Bosniak}}</ref> Moderna pravopisna tumačenja se mogu naći u ''Penny Cyclopaediji'' iz 1836. godine (v. 231/1): "Stanovnici Bosne se sastoje od Bošnjaka, rase slavenskog porijekla."<ref name=OED/> U slavenskim jezicima, ''-ak'' je čest sufiks koji se dodaje riječima da bi se stvorila imenica muškog roda, što se, primjerice, također može naći i u etnonimima [[Poljaci|Poljak]] (''Polak'') i [[Slovaci|Slovak]] (''Slovák'').
| 1961.
 
| 1971.
Najranija potvrda za pojavu etnonima ''Bošnjanin'' je historijski pojam [[Bošnjani]]n ([[latinski jezik|lat.]] ''Bosniensis''), koji označava ljude srednjovjekovnog [[Bosansko kraljevstvo|Bosanskog kraljevstva]].<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=KQkXAQAAIAAJ&q=called+the+bosnjani&dq=called+the+bosnjani&hl=sv&sa=X&ei=tkCIUdTXJunj4QTz9oCIAg&redir_esc=y|title=''Mitovi i granice u jugoistočnoj Evropi''|author=Pål Kolstø |year=2005|work= |publisher=Hurst & Co. |accessdate=}}, str. 120: ''(...) srednjovjekovna Bosna je bila zemlja jednog naroda, jednog bosanskog naroda koji se zvao Bošnjani, a koji je pripadao trima konfesijama.''</ref> Prema ''Hrvatskoj enciklopediji'', u izdanju [[Leksikografski zavod "Miroslav Krleža"|Leksigografskog zavoda "Miroslav Krleža"]], "''Bošnjaci'' su naziv za podanike bosanskih vladara u predosmanlijskom dobu, podanike sultana u osmanlijskom dobu, odnosno današnji naziv za najbrojniji od tri konstitutivna naroda u BiH. ''Bošnjak'', kao i stariji naziv ''Bošnjanin'' (lat. ''Bosnensis''), prvobitno je bilo ime koje je označavalo pripadnost srednjovjekovnoj [[bosanska država|bosanskoj državi]]."<ref>Hrvatska enciklopedija (LZMK) – [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8952 Bošnjaci]; ''Bošnjaci, naziv za podanike bosanskih vladara u predosmansko doba, podanike sultana u osmansko doba, odnosno današnji naziv za najbrojniji od triju konstitutivnih naroda u BiH. ''Bošnjak'', kao i stariji naziv ''Bošnjanin'' ([[latinski jezik|lat.]] ''Bosnensis''), prvotno je ime koje označuje pripadništvo srednjovjekovnoj bosanskoj državi.''</ref> Do [[15. vijek|15. vijeka]],<ref name=OED/> sufiks ''-(n)in'' je bio zamijenjen sufiksom ''-ak'' da bi se stvorila trenutna forma ''Bošnjak'', što je prvi put potvrđeno u diplomaciji bosanskog kralja [[Tvrtko II|Tvrtka II]] koji je 1440. godine poslao delegaciju (''Apparatu virisque insignis'') do poljskog kralja [[Mađarska|Mađarske]], Władysława Warneńczyka (1440–1444), tvrdeći zajedničko slavensko porijeklo i "sličnost između ''Bošnjaka'' i ''Poljaka''".<ref>[[http://books.google.com/books?id=1qdnAAAAMAAJ&q|''Povijest Bosne do propasti Kraljevstva'']] (autor: Vjekoslav Klaić; izdavač: ''Troškom piščevim''; stranica: 278; godina: 1882.): ''Bošnjakom isti pradjedovi bili, koji i Poljakom (u prijevodu na bosanski: "preci Bošnjaka su isti kao i preci Poljaka").''</ref><ref>Jędrzej Moraczewski, "Dzieje Rzeczypospolitej Polskiej”, 1844</ref><ref>Muhamed Hadžijahić – ''Od tradicije do identiteta: geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana'' (godina: 1974.; str. 7.): "Kralj Stjepan Tvrtković poslao je odmah ovome kralju 'sjajno poslanstvo odličnih muževa'", veli Vladislavov biograf pa nastavlja: "Ovi su, ispričavši porijeklo svoga plemena isticali, da su Bošnjacima bili isti pradjedovi kao i Poljacima te da im je zajednički jezik kojim govore i da se radi te srodnosti jezika i porijekla njihov kralj Tvrtko II živo raduje, što je Vladislav – kako se je pronio glas – sretan u svojim pothvatima."</ref>
| 1981.
 
| 1991.
Bošnjaci izvode svoje etničko ime iz pojma ''[[Bosna (regija)|Bosna]]'', te istoimenog naziva rijeke ''[[Bosna (rijeka)|Bosne]]'', za što se vjeruje da je predslavenskog jezičkog porijekla,<ref name=autogenerated2>Enver Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995</ref><ref name="Imamovic">Imamović, Mustafa (1996). Historija Bošnjaka. Sarajevo: BZK Preporod. ISBN 9958-815-00-1</ref> te da se možda i spominje po prvi put tokom [[1. vijek|1. vijeka]] od strane rimskog historičara Marcusa Velleiusa Paterculusa kao ''Bathinus Flumen''.<ref>Salmedin Mesihović: "Thallóczy und die Untersuchung der Bezeichnung „Bosna“." o. O. o. J.</ref> S druge strane, neki historičari<ref>Nikola Vulić, ''Glas Srp. Ak., CLV, drugi razred (78), str. 6, 7''</ref> su sugerirali da izvod imena proizilazi iz rimskog ''Ad Basante'', što je prvi put spomenuto u [[5. vijek|5. vijeku]] u ''Tabula Peutingerianom''-u, gdje se također nalazi i predlagani izvor ''Bathinus''.<ref>''Tabula Peutingeriana''; Sjeverno od ''Narone'' i jugozapadno od ''Sirmiuma''.</ref> Odakle potječe samo ime ''Bosna'', s druge strane, nije poznato. Teorija koju je iznio filolog Anton Mayer u svom radu ''Die Sprache der Alten Illyrier'' je da bi ime moglo proizilaziti iz [[Iliri|ilirskog]] ''Bas-ann-ass'' (''basinus''), što bi opet bilo ''zloupotreba'' proto-indoevropskog korijena ''bos'' ili ''bogh'' (u prijevodu na bosanski: ''tekuća voda'').<ref><sup>'''a b'''</sup> Malcolm, Noel (1994). ''Bosnia A Short History, New York University Press'' ISBN 0-8147-5520-8.</ref> Ostale teorije uključuju rijedak latinski izraz ''Bosina'' (što znači granica), te moguće slavensko i tračko porijeklo.<ref>Imamović, Mustafa (1996). ''Historija Bošnjaka, Sarajevo: BZK Preporod'' ISBN 9958-815-00-1</ref><ref>I. Pašić, ''Predslavenski korijeni Bošnjaka, tračko ime Bosna i Tračani u Bosni'', str. 27 – 104</ref>
|-
Kao takav, ''Bošnjak'' je etimološki ekvivalent svog neetničkog pojma ''bosanski'' (koji je ušao u engleski jezik otprilike u isto vrijeme, putem srednjofrancuskog ''Bosnien''): rodom iz Bosne.<ref name=OED2>{{cite book |chapterurl=http://oed.com/search?searchType=dictionary&q={{urlencode:Bosnian}} |chapter=Bosnian |title=Oxford English Dictionary |publisher=Oxford University Press |edition=3rd |month= |date=September 2005 |isbn=<!-- 0198611862 --> |ref=Reference-OED-Bosnian}}</ref>
| [[Bosna i Hercegovina|BiH]]
 
| 788.403 (30.7 %)
S tačke gledišta Bošnjaka, ''bosanstvo'' i ''bošnjaštvo'' su međusobno blisko povezani, jer Bošnjaci vezuju svoj identitet s Bosnom i Hercegovinom.<ref>{{cite book |url=http://books.google.se/books?id=AP7QCteb0o0C&pg=PA229|title=Imigranti u američkoj historiji: dolazak, prilagođavanje i integracije: Bošnjaci (Muslimani) i bošnjački Amerikanci, 1870–1940|author=ed. Elliott Robert Barkan|year=2013|page=229|work= |publisher= ABC-CLIO |accessdate=17 November 2013}}</ref>
| 891.800 (31.3 %)
 
| 842.248 (25.7 %)
Za vrijeme trajanja osmanlijske vlasti, pojam ''Bošnjak'' se odnosio na sve stanovnike Bosne; turski pojmovi kao što su ''Boşnak milleti'', ''Boşnak kavmi'' i ''Boşnak taifesi'' (svi znače, otprilike, ''bosanski narod''), korišteni su u [[Osmansko carstvo|Carstvu]] za opisivanje Bosanaca u etničkom ili "plemenskom" smislu; i doista, osmanlijski putnik i pisac iz [[17. vijek|17. vijeka]], [[Evlija Čelebija]], u svom djelu ''Sejahatnama'' ([[turski jezik|tur.]] ''Seyahatnâme'') govori da su ljudi u Bosni, kao narod, poznati pod imenom ''Bošnjaci''.<ref>Evlija Čelebi, Putopis: odlomci o jugoslavenskim zemljama, (Sarajevo: Svjetlost, 1967), str. 120</ref> Međutim, koncept [[nacija|nacije]] je bio stran [[Osmanlije|Osmanlijama]] u to vrijeme – ideju da su muslimani i kršćani neke vojne pokrajine mogli imati bilo koji zajednički ''sur-konfesionalni'' identitet po osjećaju pripadnosti istom i ne treba spominjati. Stanovnici Bosne sebe su nazivali različitim nazivima: od ''Bošnjaka'', u punom smislu značenja te riječi, s temeljima kao teritorijalnom oznakom, kroz niz regionalnih i vjerskih imena (''Bosanac'' i ''Musliman''), pa sve do savremenih nacionalnih, tj. narodnih (ponovo ''Bošnjak''). U tom smislu, kršćanski Bosanci nisu opisivali sebe kao da su Srbi ili Hrvati prije [[19. vijek|19. vijeka]], ili tačnije – sve do [[Okupacioni period|Okupacije]] 1878. godine, kada je sadašnja ''troetnička'' stvarnost Bosne i Hercegovine konfigurirana indirektno na temelju religijske pripadnosti.<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=qJvbRP5KSq4C&pg=PA73|title=Bosna i Hercegovina: Prodana tradicija|author=Robert Donia, John VA Fine|year=2005 |work= |publisher= Columbia University Press |accessdate=30 October 2012}}, str. 73: ''Štaviše, prijevod nečije vjeroispovijesti u srpsku ili hrvatsku narodnost, nije imao važnost za stanovništvo tog područja, jer se Bošnjaci prije devetnaestog stoljeća nikada nisu opisivali kao Srbi ili Hrvati.''</ref>
| 1.482.430 (39.6 %)
 
| 1.630.033 (39.5 %)
===Preporod===
| 2.305.829 (49.7 %)
Bošnjaci su općenito definirani kao [[Južni Slaveni|južnoslavenski]] narod na području bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] čiji se članovi identificiraju Bosnom i Hercegovinom kao matičnom državom i dijelom takvog zajedničkog naroda od kojeg je većina islamske vjeroispovijesti. Ipak, čelnici i intelektualci bošnjačke zajednice imaju različite stavove o tome šta to tačno znači ''biti Bošnjak''. Neki mogu ukazivati na islamsko naslijeđe, dok drugi naglašavaju čisto sekularni i nacionalni karakter bošnjačkog identiteta i njegovu povezanost s bosanskom (i hercegovačkom) teritorijom i historijom.<ref>{{cite book|title=Religija i Hladni rat: Globalna perspektiva|editor=Philip Emil Muehlenbeck|page=183|publisher=Vanderbilt University Press|year=2012|url=http://books.google.com/books?id=ytEC2bOstFUC&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false}}</ref> Štaviše, pojedinci izvan Bosne i Hercegovine također vjerovatno imaju svoje lične interpretacije. Neki ljudi, poput Crnogorca Abdula Kurpejovića, vide islamsku komponentu u bošnjačkom identitetu, ali na taj način da se ona odnosi isključivo na slavenske muslimane u Bosni.<ref name=Dimitrovova>Dimitrovova, Bohdana. "[http://www.seep.ceu.hu/issue22/dimitrovova.pdf Bosniak or Muslim? Dilemma of one Nation with two Names]." ''Southeast European Politics, Vol. II, No. 2.'', Oktobar 2001.</ref> Ipak, drugi smatraju sve slavenske muslimane u bivšoj Jugoslaviji – uključujući i [[Goranci|Gorance]] – Bošnjacima.<ref name=Bajrami>Bajrami, Kerim. "[http://nasagora.info/reagovanje.html Reagovanje na članak: Uz 90 godina od slavne Bitke za Čanakkale]." ''Našagora.info''.</ref>
[[Slika:Bos_institute.png|thumb|right|340px|Bošnjački institut u [[Sarajevo|Sarajevu]], osnovan od strane jednog od najistaknutijih bošnjačkih intelektualaca [[20. vijek|20. vijeka]] – [[Adil Zulfikarpašić|Adila Zulfikarpašića]], je odiseja ogromne zbirke umjetničkih djela koja sažimaju širok spektar bošnjačke historije i kulture]]
 
U [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] u kojoj su [[Srbi]] dominirali,<ref>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=2wd30pXJxpYC&pg=PA476|title=''The Oxford Companion to Politics of the World 2nd. ed.''|author=J. Krieger (ed)|publisher=Oxford University Press|year=2001|pages=476}}</ref> za razliku od prethodne [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske monarhije]],<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=Rf8P-7ExoKYC&pg=PA134|title=Religijska razdvajanja i politička netolerancija u Bosni i Hercegovini|last=Velikonja |first=Mitja |year=2003 |publisher=Texas A&M University Press|page=134|isbn=1-58544-226-7}}</ref> mogućnost etničkog izjašnjavanja "Bošnjak" je odbijana (''neprihvatljiva'').<ref>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=3-qjT00IDIQC&pg=PA65|title=Ambivalentni mir: vanjska gradnja mira, prijetnja identitetu i rekoncilaciji u Bosni i Hercegovini|last=Kostic|first=Roland|year=2007|publisher=Uppsala univerzitet; Izvještaj br. 78, Odjel za istraživanje mira i sukoba i program studije holokausta i genocida|pages=65}}</ref> Kao politički kompromis, Ustav Jugoslavije bio je izmijenjen i dopunjen 1968. godine da bi se uveli ''[[Muslimani (narod)|Muslimani]]'' – u narodnom (ne u vjerskom) smislu; to je značilo samo prepoznavanje konstitutivnog naroda, ali ne i Bošnjaka, a time i bosanskog imena. Prije toga, velika većina Bošnjaka se izjašnjavala kao ''etnički neopredijeljeni musliman'' ili – u manjoj mjeri – ''neopredijeljeni Jugoslaven'' u popisima koji su se odvijali u Jugoslaviji, jer su ostale dostupne opcije bile ''Srbin-musliman'' i ''Hrvat-musliman''.<ref>{{cite book|title=Religion and the Cold War: A Global Perspective|editor=Philip Emil Muehlenbeck|page=184|publisher=Vanderbilt University Press|year=2012|url=http://books.google.com/books?id=ytEC2bOstFUC&printsec=frontcover#v=onepage&q&f=false}}</ref> Iako je postizanje priznanja kao zasebnog naroda pod alternativnim imenom ostvareno, upotreba riječi ''Musliman'' u značenju imena naroda je, ipak – odmah u početku – odbijana, jer se nastojalo da se Bošnjaci označe kao vjerska grupa umjesto etničke. Citat bosanskog predsjednika [[Hamdija Pozderac|Hamdije Pozderca]] u to vrijeme govori o indirektno uslovljenom prihvatanju pogrešnog imena ''Musliman'':
 
{{Citat2|Ne daju bosanstvo, nude muslimanstvo... Da prihvatimo i to što nude, makar i pogrešno ime ali ćemo otvoriti proces.|'''Hamdija Pozderac''', u razgovoru s [[Josip Broz Tito|Josipom Brozom Titom]] u vezi s ustavnim reformama 1971. godine<ref>{{cite web |url=http://hrcak.srce.hr/file/79477 |title=AUTOHTONE NACIONALNE MANJINE I USTAVNE PROMJENE 2009.–2010. |last1=Horvat |first1=Ana |date=March 2010|publisher=Fakultet prava (Univerzitet u Zagrebu) |accessdate=2014-06-17|language=Bosnian|page=574}}</ref>}}
 
Nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine od Jugoslavije početkom 1990-ih, velika većina Muslimana se željela izjasniti koristeći ime ''Bošnjak''. U septembru 1993. godine, u toku [[Rat u BiH|rata u BiH]], Drugi bošnjački sabor formirao je osnovu za službenu ponovnu uspostavu historijskog etničkog imena ''Bošnjak'' i negodovanja zbog bivšeg pojma ''Musliman'' koji je bio u upotrebi tokom [[SFRJ|SFR Jugoslavije]].<ref name="Imamovic" /> Danas, izborni zakon Bosne i Hercegovine, kao i [[Ustav Bosne i Hercegovine]], priznaju rezultate [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.|Popisa stanovništva 1991. godine]] koji se odnose na Bošnjake koji su, pored Srba i Hrvata, jedan od tri konstitutivna naroda u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, i najveća etnička grupa u zemlji.
 
U ostalim ex-jugoslavenskim zemljama sa značajnom slavenskom muslimanskom populacijom usvajanje imena ''Bošnjak'' je manje dosljedno. Učinci tog fenomena najbolje se mogu vidjeti u popisima. Naprimjer, crnogorski popis stanovništva iz 2003. godine zabilježio je 48.184 ljudi koji su registrirani kao ''Bošnjaci'' i 28.714 koji su registrirani kao ''Muslimani'' (u narodnom smislu). Iako crnogorski slavenski Muslimani čine jednu etničku zajednicu sa zajedničkom kulturom i historijom, ova zajednica je podijeljena o tome hoće li se registrirati kao ''Bošnjaci'' (odnosno usvojiti bošnjački narodni identitet) ili kao ''Muslimani'' u narodnom smislu.<ref name=Dimitrovova/> Slično tome, slovenski popis stanovništva 2002. godine bilježi 8.062 ljudi koji su registrirani kao ''Bosanci'', vjerovatno naglašavajući (velikim dijelom) odluku mnogih sekularnih Bošnjaka da se prvenstveno identificiraju na taj način (situacija koja se donekle može usporediti s [[Jugoslavija|jugoslavenskom]] opcijom tokom [[socijalizam|socijalističkog]] perioda). Međutim, takvi ljudi čine manjinu (čak i u zemljama poput [[Crna Gora|Crne Gore]], gdje je to značajan problem), dok je velika većina slavenskih muslimana u bivšoj Jugoslaviji usvojila bošnjačko narodno ime.
 
 
{| class="wikitable" style="margin:auto;"
|colspan="14" align=center style="background:#A1ACB8; color:white"|''' "Muslimani" u [[SFRJ|SFR Jugoslaviji]]'''
|-
! Republika || 1971 || 1981 || 1991
| [[Crna Gora]]
| 32.000(0.0%)
| 8.396 (2%)
| 30.655 (6.5%)
| 70.236 (13.3%)
| 78.080 (13.4%)
| 139.614 (16.8%)
|-
| [[Bosna i Hercegovina]] || 1.482.430 (39,6%) || 1.630.033 (39,5%) || 1.902.956 (43,5%)<ref>Zabilješka: Dodatnih 242.682 ljudi, najviše vjerujući da su Muslimani, se registriralo kao Jugoslaveni u Cenzusu 1991. godine, potencijalno povećavajući stvarnu populaciju Bošnjaka na 2.145.683 (49%)</ref>
| [[Hrvatska]]
| 1.077 (0.1%)
| 16.185 (0.4%)
| 3.113 (0.1%)
| 18.457 (0.4%)
| 36.740 (0.8%)
| 86.469 (1.8%)
|-
| [[Crna Gora]] || 70.236 (13,3%) || 78.080 (13,4%) || 89.614 (14,6%)
| [[Makedonija]]
| 1.560 (0.1%)
| 1.591 (0.1%)
| 3.002 (0.3%)
| 1.248 (0.1%)
| 39.512 (2.1%)
| 67.256 (3.9%)
|-
| [[Hrvatska]] || 18.457 (0,4%) || 23.740 (0,5%) || 43.469 (0,9%)
| [[Slovenija]]
| 179 (0.0%)
| 1.617 (0.1%)
| 465 (0.0%)
| 3.197 (0.2%)
| 13.425 (0.7%)
| 38.867 (1.9%)
|-
| [[Makedonija]] || 1.248 (0,1%) || 39.512 (2,1%) || 35.256 (1,7%)
| [[Srbija]]
| 17.315 (0.3%)
| 79.109 (1.1%)
| 93.457 (1.2%)
| 154.364 (1.8%)
| 235.166 (2.3%)
| 296.411 (3.8%)
|-
| [[Slovenija]] || 3.197 (0,2%) || 13.425 (0,7%) || 26.867 (1,4%)
| [[Jugoslavija]]
|-
| 808.921 (5.1%)
| [[Srbija]] || 154.364 (1,8%) || 215.166 (2,3%) || 246.411 (2,5%)
| 998.698 (5.9%)
|-
| 1.172.940 (6.2%)
! [[SFRJ|SFR Jugoslavija]] || 1.729.932 (8,4%) || 1.999.957 (8,9%) || 2.344.573 (10,0%)
| 1.729.932 (8.4%)
| 1.999.957 (8.9%)
| 3.247.446 (12.0%)
|}
 
== Reference ==
<references/>
 
== Vanjske veze Historija==
{{Main|Historija Bošnjaka|Historija Bosne i Hercegovine}}
{{Commonscat|Bosniaks}}
 
* [http://www.historija.ba historija.ba]
===Odnosi sa susjednim nacionalizmom===
Kao plodno tlo za konflikte između različitih religija, nacionalnih mitologija i koncepata državljanstva, veliki dio historiografije [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] je od [[19. vijek|19. vijeka]] bio predmet konkurentnih nacionalističkih tvrdnji za širenje srpskih i hrvatskih hegemonističkih težnji u Bosni i Hercegovini, inherentno se ispreplićući u složenoj prirodi [[Rat u Bosni i Hercegovini|Bosanskog rata]] na kraju [[20. vijek|20. vijeka]].<ref>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=iqtVESaJUgkC&pg=PA13|title=''Being Muslim the Bosnian Way'' (u prijevodu na bosanski: ''Biti musliman na bosanski način'')|first=Tone|last=Bringa|publisher=Princeton University Press|year=1995|pages=13}}</ref>
Andras Riedlmayersovo podrobno istraživanje za [[Haaški tribunal|Haaški sud]] pokazuje sljedeće: "Ono što se dogodilo u Bosni nije samo genocid, namjerno razaranje osnovnih temelja jedne određene zajednice ili skupine ljudi unutar društva... (...) Ono što se dogodilo u Bosni je također opisano kao ''sociocid'' – ubijanje napredujućeg, složenog i prosvijećenog društva kako bi ga unazađeno, prostačko i zadrto društvo moglo zamijeniti."<ref>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=Vm_0jGbX72EC&pg=PA129|title= ''Understanding Evil: Lessons from Bosnia'' (u prijevodu na bosanski: ''Razumijevanje zla: Lekcije iz Bosne'')|first=Keith|last=Doubt|publisher=Fordham University Press|year=2006|pages=129–30.}}</ref>
 
Za razliku od čestih srpskih i hrvatskih nacionalističkih tvrdnji, Bosna i Hercegovina predstavlja historijsku cjelinu koja ima svoj identitet i svoju historiju.<ref name=Velikonja2003>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=Rf8P-7ExoKYC&pg=PA13|title=''Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina'' (u prijevodu na bosanski: ''Religijske separacije i politička netolerancija u Bosni i Hercegovini'')|last=Velikonja|first=Mitja|year=2003|publisher=Texas A&M University Press|pages= 13}}</ref> Ova dva susjeda su, doista, okupirali dijelove svog teritorija, ali samo za kratko vrijeme i, kao takve, ni Srbija ni Hrvatska nemaju bilo kakva ozbiljna historijska prava i pretenzije na Bosnu.<ref name=Velikonja2003/><ref>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=0rIGA0rluO0C&pg=PA8|title=''Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed'' (u prijevodu na bosanski: ''Bosna i Hercegovina: Iznevjerena tradicija'')|authors= Robert J. Donia and John VA Fine|publisher=Columbia University Press|year=1995|pages=8}}</ref> Osim toga, iako je Bosna i Hercegovina u odnosima sa svojim susjedima Srbima i Hrvatima kroz vijekove, ona ima veoma različitu historiju i kulturu u odnosu na njih.<ref>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=qJvbRP5KSq4C&pg=PA7|title=''Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed'' (u prijevodu na bosanski: ''Bosna i Hercegovina: Iznevjerena tradicija'')|authors=Robert J. and John VA Fine|publisher=Columbia University Press|year=1995|pages=7}}</ref> John Kinnamos, historičar [[Bizantsko carstvo|Bizantskog carstva]] iz [[12. vijek|12. vijeka]], navodi da Bosna nije bila podređena; naime, Bosanci su imali "vlastiti poseban način života i vlasti".<ref>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=0rIGA0rluO0C&pg=PA16|title=''Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed'' (u prijevodu na bosanski: ''Bosna i Hercegovina: Iznevjerena tradicija'')|authors=Robert J. Donia and John VA Fine|publisher=Columbia University Press|year=1995|pages=16}}</ref> Prema američkom profesoru Johnu van Antwerpu Fineu Mlađem (John V. A. Fine Ml.), istaknutim ''autoritetom'' na ovim područjima ispitivanja,<ref>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=mQP4g8bAa5AC&pg=PA75|title=''Stone Speaker: Medieval Tombs, Landscape, and Bosnian Identity in the Poetry of Mak Dizdar'' (u prijevodu na bosanski: ''Kameni Spavač: Srednjovjekovne grobnice, pejzaži i bošnjački identitet u poeziji Maka Dizdara'')|first=Amila|last=Buturović|publisher=Palgrave|year=2002|pages=75}}</ref> [[Bošnjani]] su bili zaseban narod od najmanje [[10. vijek|10. vijeka]].<ref name="lrb.co.uk">{{cite web|url=http://www.lrb.co.uk/v16/n08/john-fine/what-is-a-bosnian|title=''What is a Bosnian?'' (u prijevodu na bosanski: ''Šta je Bošnjanin?'')|author=John VA Fine|publisher=London Review of Books; ''Vol.16 No.8. 28 April 1994''|pages= 9–10.}}</ref>
 
===Porijeklo i genetika===
{{Glavni|Historija srednjovjekovne Bosne}}
Rani [[Slaveni]], ljudi iz sjeveroistočne Evrope, su naselili teritoriju Bosne i Hercegovine (i susjednih područja) u [[6. vijek|6. vijeku]] i početkom [[7. vijek|7. vijeka]] (u toku Seobe naroda), te su se sastojali od malih plemenskih jedinica proizašlih iz jedne slavenske konfederacije poznate Bizantincima pod imenom [[Sklavinija]] (dok su Anti, grubo rečeno, kolonizirali istočne dijelove [[Balkan]]a).<ref>{{cite book|url=http://books.google.se/books?id=0rIGA0rluO0C&pg=PA14&dq=a+tradition+betrayed+early+history+foreign+rule&hl=sv&sa=X&ei=0b_9T57-HbOM4gT2u7HDBg&redir_esc=y#v=onepage&q=a%20tradition%20betrayed%20early%20history%20foreign%20rule&f=false|title=Donia, Robert J. ''Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed''. New York: Columbia University Press, 1994, str. 8}}</ref><ref>Hupchick, Dennis P. ''The Balkans from Constantinople to Communism'', str. 28–30. Palgrave Macmillan (2004)</ref> Po svom dolasku, [[Slaveni]] su asimilirali paleo-Balkan, i to većinom romanizirana plemena, općenito poznata kao [[Iliri]] na području današnje Bosne i Hercegovine, ali i [[Kelti|keltsko]] stanovništvo koje se pomiješalo s njima još od [[4. vijek|4. vijeka]] p. n. e., te u manjoj mjeri Ostrogoti, tj. Istočni [[Goti]], koji su pričali [[njemački jezik]] a koji su došli na ovo područje u kasnom [[4. vijek|4. vijeku]] n. e. Timothy Gregory piše:
 
{{Citat2|Sada se uglavnom slažemo da su ljudi koji su živjeli na Balkanu nakon slavenskih "invazija", vjerovatno – u najvećoj mjeri – isti kao i oni koji su tu ranije živjeli, iako su stvaranje novih političkih grupa i dolazak malog broja imigranata izazvali to da ljudi gledaju sebe kao različite od svojih susjeda, uključujući i Bizantince.|'''Timothy E. Gregory''', u svome djelu ''A History of Byzantium'' (u prijevodu na bosanski: ''Historija [[Bizantijum]]a''), Wiley-Blackwell, 2010. godina, str. 169}}
 
S obzirom na nova vremena, vrlo je vjerovatno – i ni na koji način nemoguće – da je mali dio predaka bošnjačkog naroda moguće pratiti do drugih islamiziranih i srodnih [[Južni Slaveni|južnoslavenskih]] naroda, kao što su [[Hrvati]] (uglavnom ona populacija onoga što je postalo Turska Hrvatska, te oni slavonski muslimani koji su migrirali u Bosnu i [[Sandžak]], nakon 1687. godine, kada su [[Osmanlije]] izgubile sve zemlje sjeverno od rijeke [[Sava|Save]] u tzv. ''Austro-turskom ratu''). Neki Bošnjaci vuku korijene i od srpskih i crnogorskih [[muhadžir]]a, ali i drugih nejužnoslavenskih pojedinaca, koji su pod osmanskom vlašću bili konvertirani (preobraćeni, ''prevedeni'') na islam i prihvaćeni u zajedničku bošnjačku zajednicu (to su, npr., slavenizirani bosanski [[Vlasi]],<ref name="Historija Bošnjaka, str. 119">Mustafa Imamović – Historija Bošnjaka, Osmanska država i islamska civilizacija, str. 119</ref> [[Mađari]],<ref name="Historija Bošnjaka, str. 119"/> [[Albanci]],<ref name="Historija Bošnjaka, str. 119"/> i njemački [[Saksonija|Sasi]]<ref name="Historija Bošnjaka, str. 119"/>).
 
U udaljenom planinskom području – u Bosni – se čini da je naseljeno manje [[Slaveni|Slavena]] uopćeno, a možda da je i ona samo služila kao područje utočišta za domaće [[Iliri|Ilire]].<ref>John VA Fine, Jr. (1983; 1991) ''The early medieval Balkans: A critical survey from the sixth to the late twelfth century'', str. 37–38</ref> Toponim ''Bosna'', nastao po imenu rijeke [[Bosna (rijeka)|Bosne]] po kojem se historijski temelji – najvjerovatnije je izveden od ilirskog ''Bosona'' (u prijevodu na bosanski: ''tekuća voda''), te je odraz ilirskog naslijeđa regije.<ref name="Imamovic"/> Plemena poznata pod etnonimima ''srpski'' i ''hrvatski'' se opisuju kao druga, kasnija / potonja, migracija različitih ljudi tokom druge četvrtine [[7. vijek|7. vijeka]] za koje se ne vjeruje da su bili posebno brojni;<ref>{{cite book|url=http://books.google.se/books?id=0rIGA0rluO0C&pg=PA14&dq=a+tradition+betrayed+early+history+foreign+rule&hl=sv&sa=X&ei=0b_9T57-HbOM4gT2u7HDBg&redir_esc=y#v=onepage&q=a%20tradition%20betrayed%20early%20history%20foreign%20rule&f=false|title=Donia, Robert J. ''Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed''. New York: Columbia University Press, 1994}}</ref><ref>{{cite book|url=http://books.google.se/books?id=0rIGA0rluO0C&pg=PA14&dq=a+tradition+betrayed+early+history+foreign+rule&hl=sv&sa=X&ei=0b_9T57-HbOM4gT2u7HDBg&redir_esc=y#v=onepage&q=a%20tradition%20betrayed%20early%20history%20foreign%20rule&f=false|title=Fine, John V.A (1991). "The early Medieval Balkans: A critical survey from the sixth to the late twelfth century". The University of Michigan Press}}</ref> ova rana ''srpska'' i ''hrvatska'' plemena, čiji je tačan identitet predmet naučnih rasprava,<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=gbUlnaHlHS0C&pg=PA404|title=''Empires and Barbarians: The Fall of Rome and the Birth of Europe''|author=Heather, Peter|year=2010|work= |publisher=Oxford University Press |accessdate=}}, str. 404–406</ref> su ''došla da prevladaju'' nad Slavenima u susjednim regijama. Bosna, međutim, se čini da je teritorij izvan srpskog i hrvatskog upravljanja i ne spominje se kao jedno od područja koje je naseljeno od strane ovih plemena. Vremenom, Bosna će formirati nezavisnu jedinicu pod upravom vladara [[ban Kulin|bana Kulina]], koji je sebe nazivao Bošnjaninom.<ref>{{cite book|url=http://books.google.se/books?id=0rIGA0rluO0C&pg=PA14&dq=a+tradition+betrayed+early+history+foreign+rule&hl=sv&sa=X&ei=0b_9T57-HbOM4gT2u7HDBg&redir_esc=y#v=onepage&q=a%20tradition%20betrayed%20early%20history%20foreign%20rule&f=false|title=Fine, John V.A (1991). "The early Medieval Balkans: A critical survey from the sixth to the late twelfth century". The University of Michigan Press}}</ref>
U [[14. vijek|14. vijeku]] [[Bosansko kraljevstvo]] smješteno na rijeci Bosni se počinje uzdizati. Njegovi su se ljudi, ne-koristeći lokalno ime, nazivali Bošnjanima.<ref name="lrb.co.uk"/><ref>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=Yl3TAkJmztYC&pg=PA19|title=Pinson, Mark (1994), ''The Muslims of Bosnia-Herzegovina: Their Historic Development from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia'', Harvard University Press, str. 19.}}</ref> Međutim, sve do osmanske okupacije Balkana nije bilo moguće da se ''moderni Bošnjaci'' počnu bitno razlikovati od okolnih Slavena, svojom samoidentificirajućom islamskom ulogom Bošnjaka, kao što je bila i ona koju je odigralo [[katoličanstvo]] za Hrvate i [[pravoslavlje]] za Srbe.<ref>{{Cite book|last=Coppieters | first=Bruno | title="Contextualizing Secession: Normative Studies in Comparative Perspective" |publisher=Oxford University Press |year=2003 |page=119 |isbn=0-19-925871-6}}</ref> Socijalna antropologistkinja Tone Bringa zaključuje da "niti bošnjački, niti hrvatski, niti srpski identitet nije moguće u potpunosti razumjeti uzimajući u obzir samo [[islam]] ili [[kršćanstvo]], respektivno, nego se u obzir mora uzeti specifični bosanski kontekst koji je rezultirao zajedničkom historijom i lokalitetom među Bosancima kako islamskih, tako i kršćanskih pozadina".<ref name=shatzmiller>{{cite book|last=Shatzmiller|first=Maya|title="Islam and Bosnia: Conflict Resolution and Foreign Policy in Multi-Ethnic States"|year=2002|publisher=McGill-Queen's Press|isbn=978-0-7735-2413-2|page=32}}</ref>
 
 
=== Genetika ===
{{Main|Genetika}}
Kao i sa svim modernim evropskim [[nacija|nacijama]], veliki stepen biološkog kontinuiteta postoji između Bošnjaka i njihovih drevnih predaka s bošnjačkom Y-[[hromozom|hromozomskom]] lozom, svjedočeći pretežno paleolitsko evropsko porijeklo.<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, University of Sarajevo.'' November 2005</ref><ref>{{cite journal | last1 = Marijana | first1 = Peričić ''et al.'' | year = 2005 | title = ''High-Resolution Phylogenetic Analysis of Southeastern Europe Traces Major Episodes of Paternal Gene Flow Among Slavic Populations'' | url = | journal = Molecular Biology and Evolution | volume = 22 | issue = 10| pages = 1964–1975 | doi=10.1093/molbev/msi185}}</ref> Većina (>67%) Bošnjaka pripada jednoj od tri glavne evropske Y-DNK haplogrupe / haploidne grupe:<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005</ref> haplogrupa I (48,2%), haplogrupa R1a (15,3%) i haplogrupa R1b (3,5%), dok ostala manjina pripada manje učestalim haplogrupama (haplogrupa E (12,9%), haplogrupa J2 (9,5%), haplogrupa G (3,5%) i haplogrupa P (3,5%)), uz ostale još rjeđe loze.<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005</ref>
 
Ova istraživanja su pokazala dominantnu Y-[[DNK]] haplogrupu I, a posebno njenu pod-haplogrupu I-M438, tj. I2, koja se može naći kod Bošnjaka, te povezati s [[Paleolit|paleolitskim]] naseljenicima kao takva da je pridonijela drevnim populacijama koje su se proširile na [[Balkan]]u nakon posljednjeg glacijalnog maksimuma prije nekih 21.000 godina ''(vidi članak [[Ledeno doba]])''.<ref name=Geneticstudy/> ''Peričić i sur.'', naprimjer, stavlja njihovo širenje u period koji "nije raniji od tranzicije ''YD–Holocene'' a nije kasniji od ranog [[neolitik]]a".<ref>{{cite journal | last1 = Marijana | first1 = Peričić ''et al.'' | year = 2005 | title = ''High-Resolution Phylogenetic Analysis of Southeastern Europe Traces Major Episodes of Paternal Gene Flow Among Slavic Populations'' | url = | journal = Molecular Biology and Evolution | volume = 22 | issue = 10| pages = 1964–1975 | doi=10.1093/molbev/msi185}}</ref> Nedvojbeno, slavensko stanovništvo se može podijeliti u dvije različite grupe: prvu koja obuhvata sve Zapadne Slavene ([[Poljaci]], [[Slovaci]] itd.), Istočne Slavene ([[Rusi]], [[Ukrajinci]] itd.), te nekoliko populacija [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]] (sjeverozapadni [[Hrvati]] i [[Slovenci]]), a koji se odlikuju haplogrupom R-M420, tj. R1a; te drugu koja obuhvata sve preostale [[Južni Slaveni|Južne Slavene]] (uključujući i Bošnjake), a koja se odlikuje haplogrupom I2a2, tj. I-L69.2. Prema stavu ''Rebała i sur.''-a, ovaj fenomen se objašnjava kao "doprinos Y-hromozoma od naroda koji su se naselili na Balkanu prije slavenskog širenja genetskom naslijeđu Južnih Slavena".<ref>Rebała K., ''et al.'' (2007). Y-STR variation among Slavs: evidence for the Slavic homeland in the middle Dnieper basin. J Hum Genet. 2007;52(5):406-14. Epub 2007 Mar 16.</ref>
 
Y-hromosomske haplogrupe identificirane među Bošnjacima iz [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] su sljedeće:
[[Datoteka:I Distribution.jpg|thumb|right|300px|Raspodjela evropske Y-DNK haplogrupe I po regijama – preovladava u zemljama zapadnog [[Balkan]]a, na [[Sardinija|Sardiniji]], u sjevernoj [[Njemačka|Njemačkoj]] i u [[Skandinavija|Skandinaviji]] (nalazi se kod 48,3% Bošnjaka<ref name="ReferenceC">Damir Marjanović, ''The Peopling of Modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome Haplogroups in the Three Main Ethnic Groups'', ''Annals of Human Genetics''</ref> – i to sa oko 43,50%<ref name="ReferenceC"/> pripadnosti u zapadno-balkanskim pod-grupama I2a1-P37.2 i oko 4,70%<ref name="ReferenceC"/> u nordijskoj pre-germanskoj I1-M253 pod-grupi)]]
*'''Haplogrupa I2 (43,50%)'''<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005.</ref> – Učestalost ove haplogrupe je najviša u [[BiH|Bosni i Hercegovini]] (52,20% i 63,80%, respektivno po dvama regijama: [[Bosna (regija)|Bosne]], te [[Hercegovina|Hercegovine]]<ref name="mbe.oxfordjournals.org">Oxford Journals – High-Resolution Phylogenetic Analysis of Southeastern Europe Traces Major Episodes of Paternal Gene Flow Among Slavic Populations. pdf: http://mbe.oxfordjournals.org/content/22/10/1964.full.pdf</ref>), dok je njen varijetet najviši u velikim geografskim područjima koje pokriva [[BiH]], [[Hrvatska]], [[Crna Gora]], [[Makedonija]], sjeverna [[Albanija]], [[Bugarska]], [[Rumunija]], [[Moldavija]], [[Ukrajina]] i [[Bjelorusija]]. Ova haplogrupa je povezana s paleolitskim<ref>Rootsi et al. Phylogeography of Y-Chromosome Haplogroup I Reveals Distinct Domains
of Prehistoric Gene Flow in Europe. ''Am. J. Hum. Genet. 75:128–137, 2004''.</ref> naseljavanjima u regiji i predstavlja veoma vjerovatan potpis ponovnog širenja balkanske populacije nakon posljednjeg glacijalnog maksimuma.<ref name="ReferenceC"/>
**'''Haplogrupa I1 (4,70%)'''<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005.</ref> – Ljudi koji pripadaju ovoj haplogrupi svi potječu od jednog pretka koji je živio u Sjevernoj Evropi prije 10.000–7.000 godina. To je najčešća haplogrupa u Sjevernoj Evropi, dosežući više od 40% stanovništva u [[Skandinavija|Skandinaviji]], gdje je također evoluirala u izolaciji tokom kasnog paleolitika i mezolitika.<ref>Peter A. Underhill et al., New Phylogenetic Relationships for Y-chromosome Haplogroup I: Reappraising its Phylogeography and Prehistory, in Rethinking the Human Revolution (2007), str. 33–42. P. Mellars, K. Boyle, O. Bar-Yosef, C. Stringer (Eds.) McDonald Institute for Archaeological Research, Cambridge, UK.</ref> Tragovi ove očinske linije koji se pojavljuju u područjima germanskih plemena su zabilježeni kao takvi da su migacijski ili invazijski.<ref name=genographic>[https://genographic.nationalgeographic.com/atlas.html Genographic Project of National Geographic]</ref><ref name=newphylo>"New Phylogenetic Relationships for Y-chromosome Haplogroup I: Reappraising its Phylogeography and Prehistory," Rethinking the Human Evolution, Mellars P, Boyle K, Bar-Yosef O, Stringer C, Eds. McDonald Institute for Archaeological Research, Cambridge, UK, 2007, str. 33–42 by Underhill PA, Myres NM, Rootsi S, Chow CT, Lin AA, Otillar RP, King R, Zhivotovsky LA, Balanovsky O, Pshenichnov A, Ritchie KH, Cavalli-Sforza LL, Kivisild T, Villems R, Woodward SR</ref> Učestalost haplogrupe I1 na zapadnom Balkanu (ili Balkanu općenito) ukazuje na značajnu prisutnost [[Goti|Gota]] i Gepida, što je i sukladno uspostavi Ostrogotskog kraljevstva u [[5. vijek|5. vijeku]] n. e.
*'''Haplogrupa R1a-M17 (15,30%)'''<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005.</ref> – Prva velika ekspanzija haplogrupe R1a se dogodila s zapadnjačkim propagiranjem tzv. ''Battle Axe'' kulture (2.800–1.800 p. n. e.) iz sjevernih šumskih stepa u Yamni. Za R1a se vjeruje da je bila dominantna haplogrupa među sjevernim i govornicima istočnih proto-indoevropskih jezika. Učestalost haplogrupe je danas najviša u [[Poljska|Poljskoj]] (56,4%) i [[Ukrajina|Ukrajini]] (54,0%), dok je njen varijetet najviši na sjeveru [[BiH|Bosne i Hercegovine]] (s 24,60% i 12,06%, respektivno po dvama regijama: Bosne, te Hercegovine<ref name="mbe.oxfordjournals.org"/>). To je najviše preovladavana Y-hromosomska haplogrupa u sveukupnom slavenskom genetskom ''basenu''.<ref name=pericic/><ref name=marjanovic>Marjanovic, D., ''et al.'' (2005). "The Peopling of Modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome Haplogroups in the Three Main Ethnic Groups". ''Annals of Human Genetics'' '''69'''. {{doi|10.1111/j.1529-8817.2005.00190.x}} PMID 16266413.</ref> Varijetet R1a1 na Balkanu bi mogao biti pojačan infiltracijom govornika indoevropskih jezika između 2.000 i 1.000 godina p. n. e. (vjerovatno proto-ilirskotrački govornici), te slavenskom Seobom u regiju u ranom [[Srednji vijek|srednjem vijeku]].<ref name=pericic/><ref name=marjanovic/>
*'''Haplogrupa E1b1b1a-V13 (12,90%)'''<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005.</ref> – E-V13 je jedno od glavnih obilježja neolitičke ekspanzije poljoprivrede s [[Balkan]]a u ostatak [[Evropa|Evrope]]. Njena učestalost je sada daleko veća u [[Grčka|Grčkoj]], južnoj [[Italija|Italiji]], ali i na [[Balkan]]u.<ref name=pericic>Peričić, Marijana, ''et al.'' (2005). "High-Resolution Phylogenetic Analysis of Southeastern Europe Traces Major Episodes of Paternal Gene Flow Among Slavic Populations". ''Molecular Biology and Evolution'' '''22'''(10). {{doi|10.1093/molbev/msi185}} PMID 15944443.<br/>N.B. The haplogroups' names in the section "Genetics" are according to the nomenclature adopted in 2008, as represented in Vincenza Battaglia (2008) [http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2947100/figure/fig2/ Figure 2], so they may differ from the corresponding names in Peričić (2005).</ref><ref name=battaglia>{{cite journal | last1 = Battaglia | first1 = Vincenza ''et al.'' | year = 2008 | title = Y-chromosomal evidence of the cultural diffusion of agriculture in southeast Europe | url = | journal = European Journal of Human Genetics | volume = 17 | issue = 6| page = 6 | doi = 10.1038/ejhg.2008.249 | pmid=19107149 | pmc=2947100}}</ref> Moderna distribucija E-V13 ukazuje na snažnu korelaciju s neolitičkom i eneolitičkom / kalkolitičkom kulturom stare Evrope, kao što su ''vinčanska'' i ''karanovačka'' kultura. E-V13 je kasnije bila povezana s drevnim grčkim ekspanzijama i kolonizacijama. Izvan Balkana i centralne Evrope, naročito je česta u južnoj Italiji, na [[Kipar|Kipru]] i u južnoj [[Francuska|Francuskoj]], zemljama koje su sve bile dio klasičnog antičkog grčkog svijeta. U Bosni haplogrupa je vjerovatno povezana s starim [[Iliri]]ma i grčkim doseljenicima.
*'''Haplogrupa J2a-M410 (7,10%)'''<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005.</ref> – Mnoge druge loze haplogrupe J2-M172 se mogu naći širom Balkana, ali sve s niskim učestalostima. Haplogrupa J i svi njeni potomci potječu s [[Srednji istok|Srednjeg istoka]]. Vjeruje se da su balkanski mezolitički doseljenici, ''vlasnici'' I-P37.2 i E-V13, ''usvojili'' poljoprivredu od prethodnih ''J2 poljoprivrednika'' koji su kolonizirali područje oko 7.000–8.000 godina p. n. e., prenoseći [[neolitik|neolitičku]] kulturnu baštinu.<ref name=battaglia/>
*'''Haplogrupa R1b-M269 (3,50%)'''<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005.</ref> – Haplogrupa R1b je najčešća haplogrupa u [[Zapadna Evropa|Zapadnoj Evropi]], koja uključuje više od 80% stanovništva u [[Irska|Irskoj]], zapadnom [[Wales]]u i [[Baskija|Baskiji]]. Ova haplogrupa je vjerovatno ''uvedena'' u Evropu od strane poljoprivrednika koji su migrirali iz zapadne [[Anadolija|Anadolije]], vjerojatno prije oko 7.500 godina, a prisutna je u niskoj do umjerenoj učestalosti kod balkanskih [[Slaveni|Slavena]], te zasigurno i kod Bošnjaka i [[bosanski Hrvati|bosanskih Hrvata]] (2,20%, te u Bosni i Hercegovini kao cjelini oko 4%).<ref>Marjanović, Damir; et al.</ref>
*'''Haplogrupa G-M201 (3,50%)'''<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005.</ref> – Postojanje grupe je dokazano ispitivanjem [[neolitik|neolitičkih]] ostataka u različitim dijelovima [[Evropa|Evrope]] gdje je haplogrupa G2a bila jedna od loza neolitičkih poljoprivrednika i stočara koji su migrirali iz Anadolije u Evropu prije 9.000–6.000 godina.<ref>http://www.eupedia.com/europe/ancient_european_dna.shtml#Neolithic</ref>
*'''Haplogrupa F*-M89 (3,50%)'''<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005.</ref> Oko 3,50% Bošnjaka imaju Y-DNK haplogrupu F*-M89, kao 5. najzastupljeniju, zajedno s haplogrupama R1b-M269 i G-M201.
*'''Haplogrupa J2b-M102 (2,40%)'''<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005.</ref> – J2b se čini da ima veliku vezu s neolitičkim i eneolitičkim / kalkolitičkim kulturama [[Jugoistočna Evropa|Jugoistočne Evrope]]. Djelimično je zastupljena na [[Balkan]]u, u [[Centralna Evropa|Centralnoj Evropi]] i u [[Italija|Italiji]], gdje se – grubo rečeno – proteže čak do evropske kulture bakarnog doba / eneolitika / kalkolitika. Njena najveća učestalost je na područjima [[Albanija|Albanije]], [[Kosovo|Kosova]], [[Crna Gora|Crne Gore]] i sjeverozapadne [[Grčka|Grčke]] – dijela Balkana koji se ponajbolje odupro slavenskim invazijama u ranom [[Srednji vijek|srednjem vijeku]].
*'''Haplogrupa J1-M267 (2,40%)'''<ref name=Geneticstudy>Marjanović, Damir; et al. "[http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=16266413&dopt=Abstract The peopling of modern Bosnia-Herzegovina: Y-chromosome haplogroups in the three main ethnic groups]." ''Institute for Genetic Engineering and Biotechnology, [[University of Sarajevo]].'' November 2005.</ref> – Haplogrupa J1 je srednjoistočna haplogrupa, koja najvjerovatnije vodi porijeklo iz istočne [[Anadolija|Anadolije]]. Ova haplogrupa je skoro sigurno povezana s ekspanzijom pastoralističkog stila života kroz [[Srednji istok]] i [[Evropa|Evropu]]. J1 je djelimično prisutna u planinskim regijama Evrope (s značajnim izuzetkom – [[Alpi]] i [[Karpati]]), kao što su, naprimjer, [[Kavkaz]], [[Grčka]], [[Albanija]], [[Italija]], centralna [[Francuska]], te neki najrazruđeniji dijelovi [[Pirenejski poluotok|Iberije]].
*'''Haplogrupa T-M184 (1,20%)'''<ref name=marjanovic/> – Moderna distribucija T grupe u [[Evropa|Evropi]] je usko povezana s neolitičkom kolonizacijom [[mediteran]]ske Evrope od strane bliskoistočnih poljoprivrednika, posebno tzv. ''cardium-potteranskom'' kulturom, tj. neolitičkim dekoracionim stilom ukrašavanja keramike (5.000–1.500 p. n. e.).
 
===Srednji vijek===
{{Glavni|Bosansko kraljevstvo}}
 
[[Datoteka:Map of the Western Balkans around 814 AD.png|thumb|right|200px|Jadranska [[Sklavinija]] početkom [[9. vijek|9. vijeka]]; veći dio teritorije Bosne i Hercegovine (smješten oko rijeke [[Bosna (rijeka)|Bosne]]) je geopolitički ''neucrtan'' oko tog razdoblja, a vjerovatno naseljen nediferenciranim [[Slaveni]]ma i slaveniziranim paleo-balkanskim narodima u lokalnoj samoupravi]]
 
Period od [[6. vijek|6. vijeka]] do [[10. vijek|10. vijeka]] je ''vidio'' kako vanjske migracije i napade [[Slaveni|Slavena]] i evroazijskih [[Avari|Avara]] tako i unutrašnju političku i kulturnu reorganizaciju bivše rimske provincije [[Dalmacija|Dalmacije]]. U [[9. vijek]]u franački i bizantski izvori počinju spominjati ranu [[Južni Slaveni|južnoslavensku]] politiku u regiji. U tom smislu, najranije široko-priznato spominjanje ''Bosne'' datira iz [[10. vijek|10. vijeka]] i to u djelu ''[[De administrando imperio]]'', koje je napisao bizantski car [[Konstantin Porfirogenet]],<ref>[[#refMalcolm1996|Malcolm 1996]], str. 10.</ref> tokom perioda u kojem je Bosna ne-dugo bila dio kratkotrajne srpske države [[Časlav Klonimirović|Časlava]], nakon čije se smrti u bitki odigranoj oko 960. godine veći dio Bosne našao opet ne-dugo dijelom hrvatske države [[Krešimir I|Krešimira II]]. Ubrzo nakon toga, 997. godine, Samuel, kralj Bugarske, maršira kroz Bosnu i utvrđuje svoju prevlast u njenim dijelovima; međutim, on biva poražen od [[Bizantsko carstvo|Bizantskog carstva]] 1018. godine, kada ono [[aneksija|anektira]] [[Bugarska|Bugarsku]] i ističe svoju vlast u Bosni. To je trajalo sve dok krajem vijeka jedni dijelovi Bosne nisu bili nakratko priključeni Hrvatskoj a drugi Duklji, od kojih se, čini se, kasna Bosna odcijepila oko 1101. godine. U godini 1137., [[Mađarska]] anektira većinu Bosne, a zatim je nakratko gubi 1167. godine od strane [[Bizantsko carstvo|Bizantskog carstva]] sve dok je ponovo ne vrati 1180. godine. Dakle, prije 1180. godine (kada počinje vladavina [[ban Kulin|bana Kulina]]) dijelovi Bosne su se nakratko nalazili i u srpskim i / ili hrvatskim jedinicama, ali ni jedan susjed nije zadržao Bošnjane dovoljno dugo kako bi im se ''nametnuo'' ili stekao neko ozbiljno pravo na Bosnu.<ref>{{cite book|url=http://books.google.se/books?id=0rIGA0rluO0C&pg=PA14&dq=a+tradition+betrayed+early+history+foreign+rule&hl=sv&sa=X&ei=0b_9T57-HbOM4gT2u7HDBg&redir_esc=y#v=onepage&q=a%20tradition%20betrayed%20early%20history%20foreign%20rule&f=false|title=Donia, Robert J. ''Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed''. New York: Columbia University Press, 1994, str. 14-16}}</ref> [[Anto Babić]] bilježi da je "Bosna spominjana u nekoliko navrata kao zemlja jednake važnosti i na istom nivou kao i druge [[Južni Slaveni|južnoslavenske]] zemlje ovog područja".<ref>Anto Babić, Iz istorije srednjovjekovne Bosne, (Sarajevo:Svjetlost,1972), str. 64.</ref>
 
Nakon čestih promjena vlasti nad područjem, između srednjovjekovne srpske, hrvatske, bugarske i bizantske uprave, ''de facto'' nezavisna [[bosanska država]] poznata kao [[Bosanska banovina|Banovina Bosna]] nastaje u [[12. vijek|12. vijeku]] (1137. g.), iako je nominalno bila pod mađarskom vlasti.
 
====Religija, Crkva bosanska i državljanstvo====
:''Također pogledajte:'' ''[[Crkva bosanska]]''
[[Datoteka:BiH, Radimlja necropolis 2.jpg|thumb|425px|right|[[Stećci]] koji leže raštrkani širom Bosne i Hercegovine su historijski povezani s pokretom Crkve bosanske]]
[[Image:Hvalov zbornik1.jpg|thumb|left|160px|[[Hvalov zbornik]] je kodeks Crkve bosanske iz [[15. vijek|15. vijeka]] i jedna od najboljih poznatih srednjovjekovnih manuskripti napisanih na [[bosančica|bosančici]]]]
Kršćanske misije proizašle iz [[Rim]]a i [[Carigrad]]a još od [[9. vijek|9. vijeka]] su ''dostavljene'' i na Balkan čvrsto uspostavljajući [[katoličanstvo]] u Hrvatskoj i većem dijelu [[Dalmacija|Dalmacije]], a [[pravoslavlje]] u [[Bugarska|Bugarskoj]], [[Makedonija|Makedoniji]], i na kraju – i većem dijelu [[Srbija|Srbije]]. Bosna, ležeći u sredini, ostaje ''ničija zemlja'' zbog planinskog terena i loših komunikacija. Do [[12. vijek|12. vijeka]] većina Bosanaca je vjerovatno bila pod utjecajem nominalnog oblika katoličanstva okarakteriziranog rasprostranjenom nepismenosti i – ne manje važno – nedostatkom znanja [[latinski jezik|latinskog jezika]] među bosanskim svećenicima. Oko ovog perioda, bosanska nezavisnost od Kraljevine Mađarske je dobijena za vrijeme vladavine [[Kulin ban|Kulina bana]] (1180–1204) čija je vladavina obilježila početak religionalno-političkih kontroverzi koje prvenstveno uključuju autohtonu [[Crkva bosanska|Crkvu bosansku]]. [[Mađari]] su, isfrustrirani zahtjevima za bosansku nezavisnost, uspješno proširili svoje djelimično kršćanstvo kao [[hereza|herezu]], ''uvodeći'' je kao izgovor ponovnog uspostavljanja svoje vlasti u Bosni. Mađarski napori da se dobije lojalnost i suradnja s Bosancima pokušavajući utvrditi vjersku jurisdikciju nad Bosnom nisu uspjeli, međutim; to je podstaklo Mađare da vjerujući u papinstvo proglase [[križarski ratovi|križarski rat]]: konačna invazija Bosne i ratovanje njome između 1235. godine i 1241. godine. Doživljavajući razne postupne uspjehe protiv tvrdoglavog bosanskog otpora, Mađari se na kraju povlače, oslabljeni i od strane [[Tatari|tatarskih]] napada na Mađarsku. Na zahtjev Mađara, Bosna je podređena jednom mađarskom nadbiskupu od strane popa, što je bilo odbačeno kod Bosanaca, te mađarski imenovani biskup biva protjeran iz Bosne. Bosanci, odbacujući veze s međunarodnim katoličanstvom, uspostavljaju svoju samostalnu crkvu, poznatu pod imenom [[Crkva bosanska]], osuđenu i viđenu heretičkom i od strane [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličke crkve]] i [[Pravoslavna crkva|Pravoslavne crkve]]. Iako su naučnici tradicionalno tvrdili da je [[Crkva bosanska|Crkva]] dualističke, te neo-manihejske ili [[bogumili|bogumilske]] prirode (okarakterizirana odbacivanjem Svemogućeg Boga, Trojstva, crkvenih građevina, križa, kulta svetaca i religijske umjetnosti), neki, kao što je John Fine, ističu autohtone dokaze koji ukazuju na zadržavanje osnovne katoličke teologije tokom [[srednji vijek|srednjeg vijeka]].<ref>{{Cite book|last=Pinson |first=Mark |url=http://books.google.se/books?id=Yl3TAkJmztYC&pg=PA4&dq=mark+pinson+from+the+ninth+century+christian+missions&hl=sv&sa=X&ei=rSjuUPGDGrT74QTMooDQCg&ved=0CDMQ6AEwAA#v=onepage&q=mark%20pinson%20from%20the%20ninth%20century%20christian%20missions&f=false |title=''The Muslims of Bosnia-Herzegovina: Their Historic Development from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia'' |publisher=Harvard University Press |year=1994 |isbn=0-932885-09-8 |pages=4–7}}</ref> Većina naučnika se slaže da su sljedbenici [[Crkva bosanska|Crkve]] sebe nazivali raznim imenima: ''dobri Bošnjani'' ili ''Bošnjani'', ''krstjani'' (kršćani), ''dobri mužje'', ''dobri ljudi'' i ''boni homines'' (po uzoru na dualističku grupu u Italiji). Katolički izvori ih nazivaju ''patarinima'', dok ih Srbi nazivaju ''babunima'' (po Babuna planini) kao srpskim izrazom za ''bogumile''. [[Osmanlije]] su koristile pojam ''kristianlar'' dok su se [[pravoslavci]] i [[katolici]] zvali ''gebir'' ili ''kafir'', što znači "nevjernik".<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=Rf8P-7ExoKYC&pg=PA29&dq=Bo%C5%A1njani&hl=sv&sa=X&ei=NTWIUcvqMYqC4gT1uoHAAQ&redir_esc=y#v=onepage&q=Bo%C5%A1njani&f=false|title=''Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina''|author=Mitja Velikonja |year=2003|work= |publisher=Texas A&M University Press |accessdate=}}, str. 29–30.</ref> Većina informacija za [[Crkva bosanska|Crkvu bosansku]] je dobijana iz vanjskih izvora.
 
====Ekspanzija i Bosansko kraljevstvo====
:''Također pogledajte:'' ''[[Bosansko kraljevstvo]]''
[[Datoteka:TvrtkoIRevers.png|thumb|left|215px|Grb [[Kotromanići|dinastije Kotromanić]] na naličju kovanice (reversu) iz [[14. vijek|14. vijeka]] s ljiljanom, koji se danas koristi kao nacionalni simbol Bošnjaka i koji se nalazi na zastavi bivše [[Republika Bosna i Hercegovina|Republike BiH]]]]
[[Datoteka:Medieval Bosnian State Expansion-en.svg|thumb|375px|right|Teritorijalna evolucija [[Bosansko kraljevstvo|Bosanskog kraljevstva]]]]
 
[[Bosanska država]] je znatno ojačala za vrijeme vladavine Stjepana II, kralja Bosne (ca. 1318–1353), koji je ponovo uspostavio odnose Bosne s Mađarskim kraljevstvom i koji je proširio bosansku državu, te sjedinio katolička i pravoslavna područja na zapadu i jugu, kasnije nasljeđujući osvajača Zahumlja (otprilike današnja Hercegovina) iz srpske [[Nemanjići|dinastije Nemanjić]]. 1340-ih, [[franjevci|franjevačke]] misije protiv navodne [[hereza|hereze]] u Bosni su pokrenute; prije toga, katolika nije bilo – ili barem katoličkih svećenika ili organizacija – u Bosni za gotovo jedan vijek. Do 1347. godine, Stjepan II bio je prvi bosanski vladar koji je prihvatio [[katoličanstvo]], koje je od tada – barem nominalno – religija svih bosanskih srednjovjekovnih vladara, eventualno osim [[Stjepan Ostoja, kralj Bosne|Stjepana Ostoje, kralja Bosne]] (1398–1404, 1409–1418), koji je nastavio održavati bliske odnose s [[Crkva bosanska|Crkvom bosanskom]]. Bosansko plemstvo bi se naknadno često obavezivalo na nominalne zakletve da uguši ''heretičke pokrete'' – u stvarnosti, međutim, bosanska država bila je obilježena vjerskim pluralizmom i tolerancijom sve do osmanske invazije Bosne 1463. godine.<ref>{{Cite book|last=Pinson |first=Mark |url=http://books.google.se/books?id=Yl3TAkJmztYC&pg=PA6&dq=mark+pinson+the+bosnian+state+became+stronger+under+ban&hl=sv&sa=X&ei=oUnuUJTqJKqg4gTjyoHYDA&ved=0CC0Q6AEwAA#v=onepage&q=mark%20pinson%20the%20bosnian%20state%20became%20stronger%20under%20ban&f=false|title=''The Muslims of Bosnia-Herzegovina: Their Historic Development from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia'' |publisher=Harvard University Press |year=1994 |isbn=0-932885-09-8 |pages=6–8}}</ref>
 
Do 1370-ih, Banovina Bosna se razvila u snažno [[Bosansko kraljevstvo|Kraljevstvo Bosne]] slijedeći krunidbu [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtka I, kralja Bosne]], kao prvog bosanskog kralja 1377. godine, i dalje se šireći na susjedne srpske i hrvatske dominione. Međutim, čak i uz pojavu [[Bosansko kraljevstvo|Kraljevstva]], nema nastanka konkretnog bošnjačkog identiteta; religijski pluralizam, nezavisna mišljenja plemstva i robusni brdoviti teren sprječavali su kulturno i političko jedinstvo. Noel Malcolm je izjavio: "Sve što se može razumno reći o etničkom identitetu Bosanaca jest ovo: oni su bili Slaveni koji su živjeli u Bosni." <ref>[[#refMalcolm1996|Malcolm 1996]], str. 12.</ref>
 
===Islamizacija i Osmanski period===
:''Također pogledajte:'' ''[[Historija Bosne i Hercegovine (1463–1878)]]''
 
{{Quote box |width=31em | bgcolor=#ffc999 |align=left | quote=[[Datoteka:Stjepan Tomašević.jpg|thumb|150px|left|[[Stjepan Tomašević]], kralj Bosne, ispred Hrista (Jacopo Bellini, ca. 1460. g.)]] <br>''(...) Isto tako, ja vas molim... (...) Kada bi Bošnjaci znali da neće biti sami u ovom ratu, hrabrije bi se borili, a ni Turci ne bi imali hrabrosti za napad na moju zemlju... (...) Moj otac je predvidio tvom prethodniku, Nicholasu V, i Mlečanima – pad Carigrada. On nije vjerovao. (...) Sada sam propovijedam o sebi. Ako mi vjerujete i želite pomoći ja ću se spasiti; ako ne, ja ću nestati, a mnogi će biti uništeni sa mnom.'' |source= - Dijelovi pisma Stjepana Tomaševića za popa Pia II<ref>Klaić, Vjekoslav, ''Povijest Hrvata''</ref>}}
[[Datoteka:Queen Catherine of Bosnia.jpg|thumb|right|200px|Kraljica [[Katarina Kosača|Katarina bosanska]] je izbjegla osmansku invaziju, dok su njena djeca, princ Sigismund i princeza Katarina, bili ''prevedeni'' na islam. Njenoj kćerci Katarini je podignut spomenik ''Kral Kızı'' nakon njene smrti, dok Sigismund, ili kasnije [[Ishak-beg Kraljević]], proglašen ''Sanjak-beyom od Bolua'' od strane [[Mehmed Osvajač|Mehmeda Osvajača]].]]
 
Nakon očeve smrti 1461. godine, [[Stjepan Tomašević, kralj Bosne]], naslijedio je prijesto države, u kraljevstvu čijem su postojanju sve više prijetile [[Osmanlije]]. Iste godine, Stjepan Tomašević formira savez s [[Mađari]]ma i pita papu Pia II za pomoć u žaru nadolazeće osmanske invazije. 1463. godine, nakon nastanka spora oko plaćanja godišnjih naknada od strane Bosanskog kraljevstva Osmanlijama, poslao je molbu za pomoć [[Mlečani]]ma. Međutim, nikakav odgovor od kršćana nije stigao nazad;<ref>Miller, Timothy S.; Nesbitt, John W. (1995), ''Peace and war in Byzantium: essays in honor of George T. Dennis, S.J, Catholic University of America Press'', str. 189–191</ref> kralj [[Matija Korvin]], mađarski kralj, [[Skenderbeg]] iz Albanije i [[Dubrovčani]] ne ispunjavaju svoja obećanja,<ref>Ljubez, Bruno (2009), Jajce Grad: prilog povijesti posljednje bosanske prijestolnice (in Croatian), HKD Napredak, str. 148–150</ref> dok [[Mlečani]] glatko odbijaju kraljeve molbe.<ref>Babinger, Franz (1992). ''Mehmed the Conqueror and His Time. USA: Princeton University Press.'' str. 163, 222–224.</ref> 1463. godine, sultan [[Mehmed Osvajač]] je počeo uvoditi vojsku u zemlju. Kraljevski grad [[Bobovac]] ubrzo pada, ostavljajući povlačenje Stjepana Tomaševića do [[Jajce|Jajca]] kao jedinu opciju, a kasnije i primoranje na povlačenje do [[Ključ]]a. [[Mehmed Osvajač|Mehmed]] je izvršio invaziju Bosne i osvojio je veoma brzo, te netom poslije toga razriješio dužnosti posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića i njegovog strica [[Radivoj Ostojić|Radivoja Ostojića]]. Bosna i službeno pada 1463. godine, te postaje najzapadnija pokrajina [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]].
 
Hrvatski [[Humanizam|humanista]] i pjesnik [[Marko Marulić]], poznat kao "otac hrvatske renesanse",<ref>Marulianum Center for study of [[Marko Marulić]] and his literary activity. – Retrieved on 28 November 2008</ref> je napisao djelo ''Molitva suprotiva Turkom'' (u prijevodu na bosanski: ''Molitva protiv Turaka'') – poemu u 172 dvostruko-rimovana stiha u dvanaestercu i ''strofama anti-turskih tema'', između 1493. godine i 1500. godine, gdje je, između ostalog, u djelo uvrstio i Bošnjake kao jedan od naroda koji su se odupirali Osmanlijama.<ref>{{cite book |title="Molitva suprotiva Turkom" |last=Marulić |first=Marko |quote=«Boj su bili š njimi Hrvati, Bošnjaci/Grci ter Latini, Srbli ter Poljaci».}}</ref>
 
Uspon osmanske vlasti na Balkanu je promijenio vjersku sliku Bosne i Hercegovine jer su Osmanlije sa sobom donijele novu religiju – [[islam]]. Cijelim Balkanom ljudi su se sporadično konvertirali u malim brojevima; Bosna je, nasuprot tome, doživjela brzu i opsežnu konverziju lokalnog stanovništva na islam, te do ranih 1600-tih oko dvije trećine stanovništva Bosne su bili / postali [[muslimani]].{{sfn|Malcolm|1995|p=71}} Slovenski posmatrač Benedikt Kuripečič je sastavio prva izvješća o vjerskim zajednicama u 1530-im. Prema evidenciji za 1528. i 1529. godinu, bilo je ukupno 42.319 kršćanskih i 26.666 muslimanskih kućanstava u [[Sandžak (osmanlijska upravna oblast)|sandžacima]] (osmanskim upravnim jedinicama) Bosne, Zvornika i Hercegovine. 1624. godine u izvješću o Bosni (bez Hercegovine) od strane Pjetëra Mazrekua, [[apostol]]skog posjetioca iz ranog [[17. vijek]]a [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličkoj crkvi]] u Bosni, broj ''vjernika'' je sljedeći: 450.000 muslimana, 150.000 katolika i 75.000 pravoslavaca.<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=rqjLgtYDKQ0C&pg=PA66|title=''Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina''|author=Velikonja, Mitja|year=2003|work= |publisher=Texas A&M University Press |accessdate=}}, str. 56</ref> Općenito, historičari se slažu da islamizacija bosanskog stanovništva nije bila rezultat nasilnih metoda konverzije, već je, velikom većinom, ona bila mirna i dobrovoljna.<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=rqjLgtYDKQ0C&pg=PA66|title=''Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina''|author=Velikonja, Mitja|year=2003|work= |publisher=Texas A&M University Press |accessdate=}}, str. 66</ref> Naučnici su dugo raspravljali o razlozima zbog kojih je ovo kolektivno prihvatanje islama bilo moguće među Bošnjacima, iako je religiozna dinamika srednjovjekovne Bosne bila mala.<ref name="ReferenceB">Mustafa Imamović – ''Historija Bošnjaka''</ref> Pjetër Mazreku vidi četiri osnovna razloga koji mogu objasniti intenzivniju islamizaciju u Bosni od one očekivane: 1. ''[[hereza|heretička]] prošlost'' Bosanaca, koja ih je učinila ''vjeroispovjedno'' / konfesionalno slabim i relativno podobnim za konverziju svoje religije na islam; 2. primjer mnogih Bošnjaka koji su postigli visoke dužnosne pozicije kroz ''devşirme'', te kao moćni ljudi bili u poziciji da potiču svoje rođake i suradnike na konverziju; 3. želja za bijegom od tereta oporezivanja i ostalih plaćanja koja su bila nametnuta nemuslimanskim građanima; 4. jednako-jaka želja da se pobjegne iz prozelitističkih (nametljivo i nasrtljivo, nasilno i fanatično vrbovanje za jednu vjersku zajednicu, političku grupaciju ili za određene svjetonazore) težnji od strane franjevačkih redovnika među pravoslavnim stanovništvom.<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=ltRWy32dG7oC&pg=PA580|title=''The Poetics of Slavdom: The Mythopoeic Foundations of Yugoslavia, Vol. 2''|author=Zlatar, Zdenko|year=2007|work= |publisher=Peter Lang |accessdate=}}, str. 580</ref>
"Uvijek u čisto vjerskim zemljama", također je rečeno od strane orijentaliste Thomasa Walkera Arnolda, na primjer, "zbog velike prisutnosti [[hereza|hereze]] u regiji u to vrijeme, te ''maltletiranja'' katolika protiv kojih je papa Ivan XXII čak pokrenuo [[križarski ratovi|križarski rat]] 1325. g. – ljudi su počeli gajiti sve više poštovanja prema osmanskim Turcima." Ustvari, u tradiciji bosanskih kršćana, bilo je nekoliko praksi koje su ličile na islam; kao naprimjer: moljenje pet puta dnevno (recitirajući [[Oče naš]]).<ref>Arnold (1913) str. 198—200</ref>
 
[[Datoteka:Mostar, Stari Most at night.jpg|thumb|left|198px|[[Stari most]] je bio osmanski most iz [[16. vijek|16. vijeka]] izgrađen u [[Mostar]]u. Opstao je 427 godina, sve dok ga 9. novembra 1993. snage [[bosanski Hrvati|bosanskih Hrvata]] nisu uništile tokom tzv. ''Hrvatsko-bošnjačkog rata''. Most se smatra jednim od najboljih primjera islamske arhitekture na Balkanu, a dizajnirao ga je [[Mimar Hajrudin|Mimar Hayruddin]], učenik i šegrt dobro poznatog arhitekte [[Mimar Sinan|Mimara Sinana]].<ref>{{cite book |title="Kultura Bošnjaka: Muslimanska Komponenta" |last=Balić |first=Smail |authorlink= |year=1973 |publisher= |location=Vienna |isbn= |pages=32–34 |accessdate=2012-09-03|url=}}</ref><ref>{{cite book |title= "Razvitak i postanak grada Mostara" |last= Čišić |first= Husein |authorlink= |coauthors= |year= |publisher= Štamparija Mostar |location= |isbn= |page=22 |pages= |url= |accessdate=2012-04-12}}</ref><ref name=Stratton>{{cite book |title=Sinan |year=1972 |isbn=978-0-684-12582-4 |last=Stratton |first=Arthur |publisher=Charles Scribner's Sons |location=New York}}</ref>]]
 
[[Datoteka:Ghazi of bosnia.jpg|thumb|right|410px|Habsburška delegacija, Joseph Freiherr von Lamberg i [[Nikola Jurišić]], ispred [[Gazi Husrev-beg]]a, Bošnjaka;<ref name=bos>{{cite book |title= "Bosnia: a Short History" |last= Malcolm |first= Noel |year= 1996 |publisher= Papermac |location= London |isbn= 0-333-66215-6 |pages= 67–68}}</ref> [[Sandžak-beg]] (upravnik ili vladar sandžaka, pod-oblasti unutar [[vilajet]]a, tj. jedne od provincija Osmanskog carstva) tokom prve polovine [[16. vijek|16. vijeka]]; bio je efektivni vojni strateg, te najveći donator, finansijer i izgraditelj Sarajeva '' (po Benediktu Kuripečiću, 1530)'']]
 
Mnoga djeca kršćanskih roditelja su bila odvojena od svojih porodica i odgajana da budu članovi [[janjičari|janjičarskog]] korpusa (praksa poznata kao ''devşirme''; naziv nastao od turskog ''devşirmek'' što znači ''okupiti'' ili ''regrutirati''). Zahvaljujući njihovom obrazovanju (jer su učili umjetnost, nauku, matematiku, poeziju, književnost i mnoge od jezika koji su se govorili u Osmanskom carstvu) [[srpski jezik|srpski]], [[hrvatski jezik|hrvatski]] i [[bosanski jezik|bosanski]] su postali jedni od diplomatskih jezika [[Visoka porta|Porte]]. Osmanski period koji je uslijedio je bio okarakteriziran promjenama u krajoliku kroz postupne promjene naselja uvođenjem bazara, vojnih garnizona i [[džamija]]. Konverzija na [[islam]] je donijela značajne prednosti, uključujući pristup osmanskim trgovinskim mrežama, birokratske pozicije i vojsku. Kao rezultat, mnogi [[Bosanci]] su imenovani na pozicije da služe kao [[beglerbeg|beglerbegovi]], [[sandžak-beg|sandžak-begovi]], mulasi, [[paša|paše]], [[muftija|muftije]], zapovjednici janjičara, pisci i dr. u [[Istanbul]]u, [[Jeruzalem]]u i [[Medina|Medini]]. Među njima su bile važne historijske ličnosti uključujući princa [[Ishak-beg Kraljević|Žigmunda, kralja Bosne]] (kasnije Ishak-beg Kraljević), [[Ahmed-paša Hercegović Kosača|Ahmed-pašu]], [[Isa-beg Ishaković|Isa-bega Ishakovića]], [[Gazi Husrev-beg]]a, Damat Ibrahim-pašu, [[Ferhat-paša Sokolović|Ferhat-pašu Sokolovića]], [[Mustafa-paša Ajaspašić|Lala Mustafa-pašu]] i Sari Süleyman-pašu. Najmanje sedam [[vezir]]a je bilo bosanskog porijekla, od kojih je najpoznatiji bio [[Mehmed-paša Sokolović]] (koji je služio kao [[veliki vezir (titula)|veliki vezir]] pod vladavinom tri sultana: [[Sulejman Veličanstveni|Sulejmana Veličanstvenog]], [[Selim II|Selima II]] i [[Murat III|Murata III]]<ref>Imamović, Mustafa (1996). ''Historija Bošnjaka.'' Sarajevo: BZK Preporod. ISBN 9958-815-00-1</ref>). Osmanska vlast je također izvršila i mnoga arhitektonska ulaganja u Bosnu, te omogućila razvoj mnogih novih gradova uključujući [[Sarajevo]] i [[Mostar]]. To je uglavnom zbog velikog poštovanja Bošnjaka prema osvajaču u očima sultana i Turaka. Bosna je postala i strateška baza iz koje su Turci pokrenuli svoje armije prema sjeveru i zapadu u toku kampanja osvajanja i pljačaka. Turci smatraju Bosnu "bedemom (utvrdom) islama", a njeni stanovnici su služili kao granični čuvari (''serhatlije'').<ref>Velikonja, Mitija, ''Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina'', str. 56.</ref> Prisutnost Bošnjaka u Osmanskom carstvu je imala veoma važan socijalni i politički efekt na zemlju: stvorena je klasa moćnih državnih dužnosnika i njihovih potomaka koji su došli u sukob s feudalno-vojnim [[spahije|spahijama]] i postepeno počeli zadirati u njihovu zemlju, ubrzavajući udaljavanje od feudalnog zakupnog sistema i težeći prema privatnim posjedima i poreznim poljoprivrednicima, a time, dalje, stvarajući jedinstvenu situaciju u Bosni gdje su vladari bili domaći stanovnici koji uglavnom prelaze na islam.<ref>Prof. Giacobelli, Francesco, ''Arthur J. Evans in Bosnia and Herzegovina during the 1875 revolt'', str. 27-28, Anno Accademico 2011 / 2012, Università degli Studi di Padova</ref>
 
[[Datoteka:Bosnia Eyalet, Central europe 1683.png|thumb|right|335px|Za razliku od svih drugih evropskih regija koje su došle pod osmansku kontrolu, Bosna će zadržati svoj integritet kao zasebni entitet, prvo kao Sandžak Bosna, a zatim kao [[Ejalet Bosna]], te granice koje su u velikoj mjeri bile utemeljene na onim prethodnog [[Bosansko kraljevstvo|Bosanskog kraljevstva]].<ref name=Riedlmayer>Riedlmayer, Andras (1993).[http://www.kakarigi.net/manu/briefhis.htm A Brief History of Bosnia-Herzegovina]. The Bosnian Manuscript Ingathering Project.</ref>]]
 
Osmanska vlast je utjecala na etničku i vjersku kompoziciju Bosne i Hercegovine i na neke druge načine. Veliki broj bosanskih katolika se povukao na još nepokorene katoličke dijelove Hrvatske, [[Dalmacija|Dalmaciju]], te [[Mađarska|Mađarsku]], u to vrijeme pod kontrolom [[Habsburška monarhija|habsburške Austrije]] i [[Mletačka republika|Mletačke republike]], respektivno. Da bi se ''popunila'' depopulirana područja sjevernog i zapadnog [[Ejalet Bosna|Ejaleta Bosne]], [[Turci]] potiču migraciju velikog broja odvažnih doseljenika s vojnim vještinama iz [[Srbija|Srbije]] i [[BiH]]. Mnogi od tih doseljenika bili su [[Vlasi]], pripadnici nomadske pre-slavenske [[balkan]]ske populacije koja je usvojila latinizirani jezik i specijalizirala se za stočarstvo, uzgoj konja, ''trgovinu na daljinu'', te borbe. Većina su bili članovi [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]]. Prije osmanskog osvajanja, crkva je imala veoma malo članova u bosanskim područjima izvan Hercegovine i istočnom pojasu doline [[Drina|Drine]]; ne postoji čvrst dokaz o bilo kakvim građevinama [[Pravoslavna crkva|Pravoslavne crkve]] u centralnoj, sjevernoj ili zapadnoj Bosni prije 1463. godine. Vremenom, većina vlaškog stanovništva je usvojila srpski identitet.<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=0rIGA0rluO0C&pg=PA38|title=''Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed''|author=Robert J. Donia i John Van Antwerp Fine|year=2005|work= |publisher=C. Hurst & Co. Publishers|accessdate=}}, str. 38</ref><ref>{{cite book |url=|title="Bosnia: A Short History"|author=Noel Malcolm|year=1996|work= |publisher=New York University Press|accessdate=}}, poglavlje 6: "Serbs and Vlachs"</ref><ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=Rf8P-7ExoKYC&pg=PA74|title=''Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina''|author=Mitja Velikonja|year=2003|work= |publisher=Texas A&M University Press|accessdate=}}, str. 74</ref>
 
[[17. vijek]] donosi velike poraze i neuspjehe na zapadnoj granici Osmanskog carstva. S velikim ratovima koji su se odvijali svakih nekoliko decenija, Bosna je bila ekonomsko i vojno iscrpljena. Za Bosnu i Bošnjake, najkritičniji sukob od svih je bio Veliki turski rat. Na samom početku sredinom 1680-ih, [[Habsburška monarhija|Habsburgovci]] osvajaju gotovo sve osmanske dijelove [[Mađarska|Mađarske]], izazivajući neizbježan povratak desetaka hiljada muslimanskih izbjeglica u Bosnu. Sličan proces se dogodio s habsburškim osvajanjem [[Lika|Like]] i [[Slavonija|Slavonije]]. Hiljade muslimana iz tih dijelova su prebjegli prema istoku u Bosanski pašaluk, a oni koji su ostali su prisilno konvertirani na [[katoličanstvo]]. Sveukupno, procjenjuje se da je više od 100.000 muslimana protjerano iz pograničnih područja i naseljeno u Bosni tokom tog vremena. Mnogi su sa sobom donijeli novi osjećaj mržnje prema [[kršćanstvo|kršćanstvu]].
 
Osmanska vojna katastrofa se nastavila u sljedećoj deceniji. 1697. godine, habsburški princ [[Eugen Savojski]] provodi iznimno uspješnu graničnu raciju koja je kulminirala u Sarajevu te dospjela u žižu interesovanja. Veliki turski rat je konačno završio potpisivanjem [[Karlovački mir|Karlovačkog mira]] 1699. godine. Međutim, u kasnim 1710-im još jedan rat između Osmanlija i Habsburško-venecijanskog saveza je uslijedio. Završen je potpisivanjem [[Požarevački mir|Požarevačkog mira]] 1718. godine, ali ne prije samog dolaska još jednog vala muslimanskih izbjeglica koji su prebjegli u Bosnu.
Ovi su događaji stvorili veliki nemir među Bošnjacima. Osjećaj nezadovoljstva dodatno je povećan ratom i povećanjem poreznog opterećenja. Kao rezultat toga, uzdižu se bošnjačke bune u Hercegovini 1727., 1728., 1729. i 1732. godine. Velika [[kuga]] koja je rezultirala smrti više hiljada ljudi tokom ranih 1730-ih je pridonijela općem haosu. 1736. godine, nastojeći iskoristiti ove uslove, Habsburgovci krše [[Požarevački mir|Mir]] i prelaze granicu rijeke [[Sava|Save]]. U jednom od najznačajnijih događaja u bošnjačkoj historiji, lokalna bošnjačka vlastela organizira odbranu i kontranapad potpuno nezavisan od neučinkovitih carskih vlasti. Dana 4. augusta 1737. godine, u [[Bitka kod Banje Luke|Bitki kod Banje Luke]], brojčano nadjačane bošnjačke snage preusmjeravaju habsburšku vojsku i primoravaju ih da bježe nazad u Slavoniju.
 
[[Datoteka:Kula husein kapetan.jpg|thumb|left|187px|[[Gradačačka sahat-kula]], izgrađena 1824. godine od strane bošnjačkog generala [[Husein-kapetan Gradaščević|Huseina-kapetana Gradaščevića]], koji je ujedinio Bošnjake protiv turske okupacije i protjerao Osmanlije do [[Kosovo|Kosova]], te time omogućio bosanski suverenitet proglašen sljedeće godine]]
 
Osmanski vojni reformski napori, koji su pozvali na daljnju ekspanziju / širenje centralno-kontrolirane vojske (''nizam''), te uvođenje novih poreza i više osmanske birokracije, će imati značajne posljedice u Bosni i Hercegovini. Ove reforme su oslabile poseban status i privilegije za bošnjačko plemstvo, a stvaranje moderne vojske je ugrozilo privilegije bosanskih muslimanskih vojnika i lokalnih gospodara, koji su zahtijevali veću nezavisnost od [[Carigrad]]a.<ref>Prof. Giacobelli, Francesco, Arthur J. Evans in Bosnia and Herzegovina during the 1875 revolt, Pp. 68-69, Anno Accademico 2011 / 2012, Università degli Studi di Padova</ref> Barbara Jelavić navodi: "Muslimani Bosne i Hercegovine (...) su postajali sve više razočarani osmanskom vladom. Centralizirajuće reforme su direktno utjecale na njihove privilegije i činilo se da ne nude nikakve kompenzacijske benefite."<ref>B. Jelavich, op. cit., str. 350</ref> Prekretnica za [[Husein-kapetan Gradaščević|Gradaščevića]] je bio kraj Rusko-osmanskog rata (1828–1829) Mirom u Drinopolju 1829. godine. Prema odredbama Ugovora, Osmansko carstvo je garantiralo vlast Srbiji, kao rezultat Srpske revolucije.<ref>English translation: Leopold Ranke, ''A History of Serbia and the Serbian Revolution.'' Preveo s njemačkog: Alexander Kerr (London: John Murray, 1847)</ref><ref>L. S. Stavrianos, ''The Balkans since 1453'' (London: Hurst and Co., 2000), str. 248–250.</ref> Ovakav potez je razbjesnio Bošnjake i pokrenuo brojne proteste, a nova samostalna Srbija je također dobila šest okruga – nahija (najmanja teritorijalna administativna jedinica u [[Osmansko carstvo|Carstvu]]) – koji su tradicionalno pripadali Bosni. Nakon tog poteza, Bošnjaci ovo vide kao pomjeranje historijskih bosanskih granica te oduzimanje dijela zemlje, zbog čega se rađa bošnjački Pokret za autonomiju. Godine 1831. Bošnjaci se udružuju pod vodstvom [[Husein-kapetan Gradaščević|Husein-kapetana Gradaščevića]] i službeno traže autonomiju Bosne i Hercegovine s izabranim autohtonim vladarem. Gradaščević je u maju 1831. godine zahtijevao da se svi bošnjački aristokrati odmah priključe njegovoj vojsci, zajedno sa svim ostalim iz opće populacije koji to također žele učiniti. Hiljade ljudi se pridružuje pokretu, među kojima su i brojni bosanski kršćani za koje se kaže da su činili čak i do jednu trećinu njegovih ukupnih snaga. No osmanska vlada želi slomiti pobunu, predvođena lokalnim Hercegovcem [[Ali-paša Rizvanbegović|Ali-pašom Rizvanbegovićem]] iz [[Stolac|Stoca]], koji je kasnije dobio Pašaluk Hercegovinu kao nagradu sultana [[Mahmud II|Mahmuda II]]. Husein-kapetan Gradaščević umro je u [[Carigrad]]u, pod kontroverznim okolnostima, 1834. godine, te je postao živuća legenda u svoje vrijeme. Nakon smrti, također je postao nešto poput ''mučenika za bosanski ponos''. Ovaj pozitivni osjećaj nije ekskluzivno samo za muslimansko stanovništvo, jer su kršćani iz [[Posavina|Posavine]] također dijelili sličan stav nekoliko decenija. Gradaščević se i dan-danas smatra bošnjačkim nacionalnim herojem i jedna je od najviše cijenjenih figura u historiji Bosne i Hercegovine.
 
==== Pojava ideja o ujedinjenju (bošnjaštvo) ====
Nakon raspada [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]], Srbija je postala nezavisna od osmanske kontrole ([[19. vijek]]); to je bilo vrijeme istovremenog ponovnog ''buđenja'' srpskog i hrvatskog nacionalizma. I Srbi i Hrvati su zahtijevali "historijska prava" na Bosnu. Međutim, članovi Ilirskog pokreta iz [[19. vijek]]a, od kojih su najpoznatiji franjevac [[Ivan Franjo Jukić]], čije je bošnjaštvo bilo jasno iskazano u djelu ''Slavoljub Bošnjak'',<ref>Kruševac, Todor, Ivan Franjo Jukić u Godišnjaku ''Istoriskog društva'' (Sarajevo, 1956), str. 171-184</ref> naglašavaju da su ''Bošnjaci zajedno sa Srbima i Hrvatima jedno od "plemena" koje čini "ilirsku naciju"''.<ref name=okey>{{Cite book|last=Okey | first=Robin | title="Taming Balkan Nationalism: The Habsburg 'Civilizing Mission' in Bosnia 1878–1914" |publisher=Oxford University Press |year=2007 |page=14 |chapter= |isbn=0-19-921391-7}}</ref>
 
{{Quote box |width=34em | bgcolor=#ffc999 |align=right | quote=[[Datoteka:Ivan franjo jukic.jpg|thumb|185px|right|Iako pripadnik katoličanstva, fra [[Ivan Franjo Jukić]] je sebe smatrao Bošnjakom i zagovarao je očuvanje ujedinjene bošnjačke nacije (naroda) kroz sve tri religije u [[BiH|Bosni i Hercegovini]]]] <br>''(...) Mi Bošnjaci, nekad slavni narod, sada jedva da smo živi; naši nas prijatelji i nauka vide kao glave odvojene od slavenskoga stabla i sažaljevaju nas... Vrijeme je da se probudimo iz dugovječne ignorancije; dajte pehar, i iz bunara marljivosti crpite mudrost, i nauku; nastojte prvo da naša srca očistimo od predrasuda, tražite knjige i časopise, da vidimo šta su drugi uradili, da naš narod iz tmine neznanstva na svjetlost istine izvedemo.'' |source= - [[Ivan Franjo Jukić]] – odlomak iz njegovog teksta koji je objavio 1848. godine<ref>{{cite book |title="Sabrana djela" |last=Jukić |first=Ivan Franjo |quote=Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.}}</ref>}}
 
Pod utjecajem ideja [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]] i Ilirskog pokreta, većina bosanskih franjevaca je podržavala slobodu, bratstvo i jedinstvo svih [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]], u isto vrijeme ističući jedinstveni bošnjački identitet kao zaseban od srpskog i hrvatskog identiteta. S obzirom na to, Denis Bašić kaže da je ''biti Bošnjak'' u [[19. vijek|19. vijeku]] bio povlašteni društveni status, što je i potvrđeno (prije toga) od strane Ivana Franje Jukića, koji je napisao 1851. godine da "begovi i drugi muslimanski gospodari nazivaju seljake koji govore slavenske jezike ''poturicama'' (''poturčenima'') ili ''ćosama'' (''golobradima''), dok ih kršćani zovu ''balijima'' (vulgarni pojam koji proizlazi iz osmanskog perioda, a koji se odnosi na bošnjačke povremene nomade koji žive u planinskim područjima; danas je to najviše pogrdan naziv za Bošnjaka)".<ref>Ivan Franjo Jukić, ''Zemljopis i povjestnica Bosne'', str. 142–143, fn. 4</ref> Ponekad se čak i termin ''Turčin'' uobičajeno koristi za opisivanje Bošnjaka i drugih slavenskih muslimana. U Bosni je ovaj termin određivao religiozni, a ne etnički status, tj. musliman. Talijanski diplomata M. A. Pigafetta je 1585. g. napisao da su bosanski kršćanski koji su bili konvertirani na islam odbijali da budu identificirani kao ''Turci''; tražili su upotrebu termina ''musliman''.<ref>Hadžijahić, Muhamed, ''Od tradicije do identiteta: geneza nacionalnog pitanja bosanskih muslimana'' (Sarajevo: Svjetlost, 1974), str. 43</ref> Conrad Malte-Brun, francusko-danski geograf, navodi, također, u svom djelu ''Universal Geographic'' (1829), da se termin ''nevjernik'' obično koristi među muslimanima u Carigradu da bi se prikazali muslimani u Bosni; dalje navodi da su "Bosanci potomci ratnika sjeverne rase", i da "njihov barbarizam treba pripisati intelektualnoj odvojenosti od ostatka Evrope, zbog nedostatka prosvijetljenosti kršćanstvom".<ref>Conrad Malte-Brun, ''Universal Geography'', 1828, str. 215.</ref> Hrvatski pisac Matija Mažuranić iz [[19. vijek]]a izvještava 1842. godine da "(...) ...kršćani u Bosni ne usuđuju sebe nazivati ''Bošnjacima''. Muslimani sebe nazivaju samo ''Bošnjacima'' a kršćani su samo ''Bošnjaci-kmetovi'' (raja) ili, upotrijebimo drugu riječ – Vlasi".<ref>Mažuranić, Matija, ''Pogled u Bosnu ...'', str. 52–53, naglasak na ''Italics'' od Bašića, Denisa, ''The roots of the religious, ethnic, and national identity of the Bosnian-Herzegovinan Muslims''</ref> Muslimansko gradsko stanovništvo, obrtnici i zanatlije, odnosno oni koji nisu bili kmetovi nego slobodni (oslobođeni od plaćanja poreza), su se nazivali ''Bošnjacima'', a svoj jezik ''bošnjačkim'' (tur. ''boşnakça'').<ref>Bašić, Denis, ''The roots of the religious, ethnic, and national identity of the Bosnian-Herzegovinan Muslims''</ref> Francuski diplomata i naučnik Massieu de Clerval, koji je posjetio Bosnu 1855. godine, navodi u svom izvješću da su "bosanski Grci (tj. pravoslavni kršćani), muslimani i katolici živjeli zajedno i često u veoma dobroj harmoniji, sve dok strani utjecaji ne bi probudili fanatizam i pitanje vjerskog ponosa".<ref>M. Massieu de Clerval, ''Rapport adresse a Son Excellence Monsieur le Ministre de I'instruction publique sur une mission en Bosnie, accomplie en 1855'', ''in Archives des mission scientifique and litteraires'', vol. 5, (Pariz, 1855, str. 35); original nije dostupan.</ref>
 
Jukićev učenik i kolega fratar fra [[Antun Knežević]] bio je jedan od glavnih protagonista bošnjačkog identiteta, pa čak i više glasan nego fra Jukić. On je žestoko zagovarao protivljenje neizbježnoj ''kroatizaciji'' bosanskih katolika s jedne strane, kao i skoroj ''srbizaciji'' bosanskih pravoslavnih ljudi s druge strane, kako je on to nazvao u svom radu. Njegov položaj i doktrina je da su svi Bosanci jedan narod triju vjera, a da do kraja [[19. vijek]]a, ni Hrvati ni Srbi nisu živjeli u Bosni i Hercegovini. Iako fra Antun Knežević nije bio jedinstvena pojava u ovom smislu, on je svakako imao najveći utjecaj, pored fra Jukića.<ref>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=t9xBAAAAYAAJ&printsec=frontcover&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false|title=''Zemljopis i poviestnica Bosne'' |publisher=Google Books |accessdate=13 January 2012}}</ref><ref>''Zemljopis i poviestnica Bosne by Ivan Frano Jukić as Slavoljub Bošnjak'', Zagreb, 1851, UDC 911.3(497.15)</ref><ref>''Putpisi i istorisko-etnografski radovi by Ivan Frano Jukić as Slavoljub Bošnjak'' ASIN: B004TK99S6</ref><ref>{{cite web|url=http://www.stanak.org/index.php?option=com_content&view=article&id=194:antun-kneevi-bonjak-iz-varcara-kratka-povjest-kralja-bosanskih-dobra-knjiga-sarajevo-2009-319-str&catid=37:radovi-prikazi-i-osvrti&Itemid=99|title=''Kratka povjest kralja bosanskih'' |publisher=Dobra knjiga |accessdate=13 January 2012}}</ref>
Prije toga, franjevac fra Filip Lastrić (1700–1783) je bio prvi koji je pisao o geografskoj, historijskoj i etno-genetskoj cjelovitosti svih stanovnika [[Bosanski ejalet|Bosanskog ejaleta]], bez obzira na njihovu religijsku privrženost. U svom djelu ''Epitome vetustatum provinciae Bosniensis'', objavljenom 1765. godine u Veneciji, Lastrić je tvrdio da su svi stanovnici bosanske provincije (ejaleta) predstavljali "jedan narod" istog porijekla.<ref>Filip Lastrić, Pregled starina Bosanske provincije / komentare napisao: Andrija Zirdum; s latinskog i talijanskog preveli: Ignacije Gavran i Simun Šimić, (Sarajevo, Zagreb: Sinopsis, 2003), str. 148-149</ref><ref>Bašić, Denis, ''The roots of the religious, ethnic, and national identity of the Bosnian Muslims'', str. 323</ref>
 
[[Datoteka:Sarajevo 1878..jpg|thumb|right|425px|Bošnjački otpor tokom bitke za [[Sarajevo]] 1878. g. protiv [[Okupacioni period|Austro-ugarske okupacije]]; ilustracija iz londonskog časopisa ''The Graphic'' (1878)]]
 
{{citat3|Jedna trećina Bošnjaka su muslimani, a ostale dvije trećine su podjednako podijeljene između grčke i latinske crkve.|20px|20px|'''Thomas Gordon''' – ''Historija grčke revolucije'' (str. 19, 1839)<ref>http://books.google.se/books?id=kYKzLpmWcMgC&pg=PA19&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false</ref>}}
 
===Austro-ugarsko upravljanje===
{{Glavni|Historija Bosne i Hercegovine (1878–1918)}}
 
Konflikt se brzo proširio i počeo uključivati nekoliko balkanskih država i velesila, što je na kraju prisililo [[Osmanlije]] da ustupe upravu zemlje [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] preko Ugovora iz Berlina 1878. godine (posljednji akt [[Berlinski kongres|Berlinskog kongresa]]).<ref name=Malcolm>Malcolm, Noel (1994). ''Bosnia A Short History.'' New York University Press. ISBN 0-8147-5520-8.</ref>
Nakon Srpskog ustanka koji je počeo 1875. godine populacija bosanskih muslimana i pravoslavnih kršćana u Bosni se smanjila. Populacija pravoslavnih kršćana (534.000 u 1870. g.) smanjena je za 7 posto, dok je muslimanska doživjela daleko gori gubitak – više od jedne trećine.<ref name=Bosnia-Herzegovina, Mark Pinson str 81>''The Muslims of Bosnia-Herzegovina'', Mark Pinson, str. 81, 1996</ref>
Austrijski cenzus iz 1879. godine je zabilježio sveukupno 449.000 muslimana i 496.485 pravoslavnih kršćana u Bosni. Gubici su bili 245.000 muslimana i 37.500 pravoslavnih kršćana.<ref name=Bosnia-Herzegovina, Mark Pinson str. 81>''The Muslims of Bosnia-Herzegovina'', Mark Pinson, str 81, 1996</ref>
 
Veliki broj Bošnjaka je napustio Bosnu i Hercegovinu nakon [[Okupacioni period|Austrijske okupacije]]; službeni austrougarski zapisi pokazuju da je 56.000 ljudi, uglavnom Bošnjaka, emigriralo između 1883. i 1920. godine, ali je broj Bošnjaka emigranata vjerojatno bio mnogo veći jer službeni zapisnik ne bilježi iseljavanje prije 1883. godine niti uključuje one osobe koje su ostale bez dozvole. Oni koji su ostali su koncentrirani u gradovima, a posebno ponosni na svoje urbane kulture, posebno u bosanskom glavnom gradu, [[Sarajevo|Sarajevu]], koji je ubrzo postao jedan od najvažnijih multikulturalnih gradova u bivšoj [[Jugoslavija|Jugoslaviji]].
 
{| class="toccolours" style="float: left; margin-right: 0em; margin-right: 1em; font-size: 85%; background:#c6dbf7; color:black; width:19em; max-width:40%" cellspacing="5"
| align="left"| ''Dok Hrvati tvrde da su pravoslavci naši najveći neprijatelji i da je "srpstvo" isto kao i [[pravoslavlje]], Srbi se predstavljaju pozivanjem naše pozornosti na neku lažnu hisotriju, kojom su oni "srbizirali" cijeli svijet. Mi nikada ne smijemo poreći da pripadamo [[Južni Slaveni|južnoslavenskoj]] porodici; ali trebamo uvijek ostati Bošnjaci, kao i naši preci, i ništa drugo.''
|-
| align="left"| [[Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak]]<ref name="Jack David Eller 1999. Pp. 263"/>
|}
[[Datoteka:Muhajir.jpg|thumb|right|200px|Gubitak gotovo svih osmanskih teritorija krajem [[19. vijek]]a i početkom [[20. vijek]]a, naročito nakon austro-ugarske aneksije Bosne i Hercegovine, te [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]], je rezultirao velikim brojem emigranata Bošnjaka u [[Turska|Tursku]]; ti emigranti su bili poznatih pod nazivom ''[[muhadžir]]i'']]
 
Tokom [[20. vijek]]a bosanski muslimani su osnovali nekoliko kulturnih i socijalnih udruga u cilju promoviranja i očuvanja kulturnog identiteta Bošnjaka. Najistaknutije bosanske muslimanske kulturne i socijalne udruge su bile ''Gajret'', ''Merhamet'', ''Narodna uzdanica'' i kasnije ''Preporod''. Bošnjački muslimanski intelektualci se se okupili i oko časopisa ''Bosna'' 1860. godine da bi promovirali ideju ujedinjene ''bošnjačke nacije''. Ova bošnjačka grupa će ostati aktivna nekoliko decenija, uz kontinuitet ideja i korištenje ''bošnjačkog imena''. Od 1891. godine do 1910. godine su izdavali časopis pod nazivom ''Bošnjak'', štampan [[latinica|latinicom]]. Njegov rad promovira koncept ''bošnjaštva'' i otvorenosti prema evropskoj kulturi. Od tada su Bošnjaci usvojili evropsku kulturu pod širim utjecajem [[Habsburška monarhija|Habsburške monarhije]]. U isto vrijeme su i zadržali neke neobične karakteristike svog bosanskog islamskog načina života.<ref>Karčić 1999:148-9)</ref> Ove početne ali važne inicijative uslijedile su novim časopisom pod nazivom ''[[Behar]]'' čiji su osnivači bili su [[Safvet-beg Bašagić]] (1870–1934), [[Edhem Mulabdić]] (1862–1954) i [[Osman Nuri Hadžić]] (1869–1937).<ref>Džavid Haverić, ''History of the Bosnian Muslim Community in Australia: Settlement Experience in Victoria'', Institute for Community, Ethnicity and Policy Alternatives, ICEPA, Victoria University, str. 27</ref>
 
Nakon Okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, austrijska uprava [[Benjamin Kallay|Benjámina Kállaya]], austrougarskog guvernera u Bosni i Hercegovini, službeno potvrđuje ''bošnjaštvo'' kao temelj multikonfesionalne bošnjačke nacije koja uključuje kako kršćane tako i muslimane. Politika je pokušala izolirati Bosnu i Hercegovinu od njenih iredentističkih susjeda (pravoslavne Srbije i katoličke Hrvatske, ali i muslimana Osmanskog carstva) i negirati koncepte hrvatske i srpske nacionalnosti koji su već počeli da se formiraju na tlu bosanskohercegovačkih katoličkih i pravoslavnih zajednica, respektivno.<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=Rf8P-7ExoKYC&pg=PA130|title=''Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina'', str. 130–135 |last=Velikonja |first=Mitja |year=2003 |publisher=Texas A&M University Press |isbn=1-58544-226-7}}</ref><ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=qJvbRP5KSq4C&pg=PA73|title=''Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed'' |author=Robert Donia, John VA Fine|year=2005 |work= |publisher= Columbia University Press |accessdate=30 October 2012}}</ref><ref name=europa>{{Cite book|last= | first= | title="Eastern Europe and the Commonwealth of Independent States" |publisher=Routledge |year=1999 |page=214 |chapter= |isbn=1-85743-058-1}}</ref> Pojam ''bosanska državnost'' je, međutim, čvrsto utemeljen samo među bosanskim muslimanima, dok se žestoko protivi mišljenjima srpskih i hrvatskih nacionalista, koji su, umjesto potražnje i zahtjeva za bosanskim muslimanima kao svojim, odbijali bosansku državnost.<ref>{{cite book |url=http://books.google.com/books?id=5J_gAU8c9NIC&pg=PA110|title="Central and South-Eastern Europe 2004, Volume 4", str. 110}}</ref>
 
[[Datoteka:Die Gartenlaube (1894) 140.jpg|thumb|right|145px|Bošnjaci u njemačkim novinama ''Die Gartenlaube – Illustrirtes Familienblatt'' (1894)]]
 
Nakon Kállayeve smrti 1903. godine, službena politika je polahko počela naginjati prema prihvatanju ''troetničke'' stvarnosti Bosne i Hercegovine. U konačnici, neuspjeh austrougarskih ambicija da se bošnjački identitet počne njegovati među katolicima i pravoslavcima je doveo do toga da se gotovo isključivo bosanski muslimani počnu pridržavaju istog, sa ''bošnjaštvom'' time usvojenim kao etničkom ideologijom bosanskih muslimana od strane nacionalističkih figura.<ref>Jack David Eller. ''From culture to ethnicity to conflict: an anthropological perspective on international ethnic conflict.'' University of Michigan Press, 1999. str. 262.</ref> Počevši od 1891. godine, [[Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak]] počinje izjavljivati da bosanski muslimani nisu bili ni Hrvati ni Srbi, već su različiti (i, istina, povezani) ljudi.<ref name="Jack David Eller 1999. Pp. 263">Jack David Eller. ''From culture to ethnicity to conflict: an anthropological perspective on international ethnic conflict''. University of Michigan Press, 1999. str. 263.</ref>
 
[[Datoteka:Archduke Eugen Bosniaks.jpg|thumb|left|250px|Bošnjaci su bili regrutirani u elitne jedinice austro-ugarske armije, te već [[1879.]] nagrađivani za svoju hrabrost u službi austrijskog vladara, osvajajući više medalja nego bilo koja druga jedinica<ref>{{cite book|url=http://books.google.com/books?id=XkLDVyYZPBYC&pg=PA264| title=''The Enemy at the Gate: Habsburgs, Ottomans and the Battle for Europe'', str. 264 |first=Andrew |last=Wheatcroft}}</ref>]]
 
U novembru 1881. godine, nakon uvođenja bosanskohercegovačke jedinice unutar austro-ugarske vojske, austro-ugarska vlast donosi vojni zakon (''Wehrgesetz'') o uvođenju obaveze svim Bošnjacima da služe vojsci [[Austro-Ugarska monarhija|Austro-Ugarske monarhije]].<ref>Fikret Karčić, ''The Bosniaks and the Challenges of Modernity: Late Ottoman and Hapsburg Times'' (1995), str. 118.</ref> To je dovelo do širenja nereda tokom decembra 1881. godine i tokom 1882. godine – što se moglo ugasiti i potisnuti samo vojnim sredstvima. ''Austrijanci'' su apelirali [[muftija|muftiji]] u [[Sarajevo|Sarajevu]], [[Mustafa Hilmi Hadžiomerović|Mustafi Hilmi Hadžiomeroviću]] (rođen 1816), koji je uskoro je izdao ''[[fetva|fetvu]]'' "pozivajući Bošnjake da se pokoravaju vojnom zakonu".<ref>Fikret Karčić, ''The Bosniaks and the Challenges of Modernity: Late Ottoman and Hapsburg Times'' (1995), str. 119.</ref> Druge važne muslimanske vođe zajednica kao što su [[Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak]], kasnije gradonačelnik [[Sarajevo|Sarajeva]], također pozivaju mlade muslimanske muškarace na služenje habsburškoj vojsci.
Na početku izbijanja [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], Bošnjaci su mobilizirani da služe austro-ugarskoj vojsci; neki odlučuju da je napuste kako se ne bi borili protiv ''prijatelja Slavena'', dok su neki Bošnjaci napali [[bosanski Srbi|bosanske Srbe]] zbog očitog bijesa nakon atentata na nadvojvodu [[Franc Ferdinand|Franca Ferdinanda]]. Neven Anđelić piše: "Možemo samo nagađati kakav je osjećaj bio dominantan u Bosni u to vrijeme. I animozitet i tolerancija su postojali u isto vrijeme."<ref name=andjelic>{{Cite book|last=Andjelic |first=Neven |title="Bosnia-Herzegovina: The End of a Legacy" |publisher=Frank Cass |year=2003 |pages=13, 14, 17 |isbn=0-7146-5485-X}}</ref>
 
===Jugoslavija i Drugi svjetski rat===
{{Main|Jugoslavija|Drugi svjetski ratHistorija Bosne i Hercegovine (1918–1941)|Historija Bosne i Hercegovine (1941–1945)|Historija Bosne i Hercegovine (1945–1992)}}
[[Datoteka: Die Bosniaken Kommen.jpg|thumb|left|220px|Vedri vojni marš (muzičko djelo) ''Die Bosniaken kommen'' je komponovao Eduard Wagnes u čast Bošnjaka]]
 
Poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]] (kasnije poznata kao [[Kraljevina Jugoslavija]]) je formirana. Tu Bošnjaci, pored [[Makedonci|Makedonaca]] i [[Crnogorci|Crnogoraca]], nisu bili priznati kao zasebna etnička grupa.<ref>{{Cite book|last=Klemenčič|first=Matjaž|title="The Former Yugoslavia's Diverse Peoples: A Reference Sourcebook"|year=2004|publisher=ABC-CLIO|isbn=1-57607-294-0|page=113}}</ref> Kakogod, prvi privremeni kabinet je uključivao i muslimane.<ref name="ReferenceA">[[#refRamet2006|Ramet 2006]], p. 49.</ref>
 
[[Datoteka:BosniakPoliticianSpahoMehmed.jpg|thumb|right|210px|[[Mehmed Spaho]] je bio jedan od najvažnijih članova bošnjačke [[musliman]]ske zajednice u ono vrijeme. Postao je i prvi Bošnjak koji je imao važan politički utjecaj tokom perioda kada je Bosna i Hercegovina bila dio [[Kraljevina SHS|Kraljevine SHS]].]]
 
Politički, Bosna i Hercegovina je bila podijeljena na četiri [[banovina|banovine]] sa muslimanima kao manjinom u svakoj.<ref name=Banac>{{cite book |last=Banac |first=Ivo |title="The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics" |publisher=Cornell University Press |year=1988 |isbn=0-8014-9493-1 |page= 376}}</ref> Nakon Sporazuma Cvetković – Maček 13 okruga Bosne i Hercegovine je uključeno u [[Banovina Hrvatska|Banovinu Hrvatsku]], a 38 okruga u određeni srpski dio Jugoslavije.<ref name=Banac/> U računici, muslimani su brojčano bili manjina, uopćeno govoreći,<ref name=Banac/> što je izazvalo Bošnjake na stvaranje Pokreta za autonomiju Bosne i Hercegovine.<ref name=djokic>{{Cite book|last=Djokić |first=Dejan | title="Yugoslavism: Histories of a Failed Idea, 1918–1992" |publisher=University of Wisconsin Press |year=2003 |page=104 |isbn=1-85065-663-0}}</ref> Štaviše, zemljišne reforme uvedene u februaru 1919. godine su utjecale na 66,9 posto zemljišta u Bosni i Hercegovini. S obzirom da su stari posjednici zemlje bili pretežno Bošnjaci, reforme su naišle na protivljenja. Nasilje nad [[Muslimani (narod)|Muslimanima]] i provođenje nasilnog oduzimanja njihove zemlje je ubrzo uslijedilo. Bošnjacima je bila ponuđena kompenzacija, ali nikada nije u potpunosti bila materijalizirana. Režim je zagovarao da plati 255.000.000 dinara kao kompenzaciju u periodu od 40 godina uz kamatnu stopu od 6%. Uplate su počele 1936. godine, te se očekivalo da će biti završene do 1975. godine; međutim, 1941. godine izbija [[Prvi svjetski rat|Svjetski rat]], a samo 10% od planiranih isplata je bilo izvršeno.<ref name="ReferenceA"/>
 
Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], bošnjačka elita i ''gospoda'' izdaje rješenja ili memorandume u različitim gradovima kako bi se javno osudile hrvatsko-nacističke kolaboracionističke mjere, zakoni i nasilje nad Srbima: [[Prijedor]] (23. septembar), [[Sarajevo]] (''Rezolucija sarajevskih Muslimana'', 12. oktobar), [[Mostar]] (21. oktobar), [[Banja Luka]] (12. novembar), [[Bijeljina]] (2. decembar) i [[Tuzla]] (11. decembar). Odluke su osudile [[ustaše]] u Bosni i Hercegovini, kako za njihovo zlostavljanje Muslimana tako i za njihove pokušaje okretanja muslimana i Srba jednih protiv drugih.<ref>{{Cite book|last=Hoare|first=Marko Attila|title="The History of Bosnia: From the Middle Ages to the Present Day"|year=2007|publisher=SAQI|isbn=0-86356-953-6|page=227}}</ref>
U jednom memorandumu se govori o tome da su se Muslimani od početka ustaškog režima pribojavali bezakonskih aktivnosti koje su neke ustaše, te neki hrvatski organi vlasti i razne ilegalne grupe, pravile protiv Srba.<ref>[[#refTomasevich2001|Tomasevich 2001]], p. 492.</ref> U ovom periodu nekoliko masakara protiv Bošnjaka je provedeno od strane srpskih i crnogorskih [[četnici|četnika]].<ref>[[#refMalcolm1996|Malcolm 1996]], p. 188.</ref><ref name=lampe>{{Cite book|last=Lampe |first=John R. |title="Yugoslavia as History" |publisher=Cambridge University Press |year=2000 |pages=206, 209, 210 |isbn=0-521-77401-2}}</ref><ref name=glenny>{{Cite book|last=Glenny |first=Misha |title="The Balkans: Nationalism, War & the Great Powers, 1804–1999" |publisher=Penguin Books |year=2001 |pages=494–495 |isbn=0-14-023377-6}}</ref> Procjenjuje se da je 75.000 Muslimana poginulo u ratu,<ref>{{Cite book|last=Malcolm |first=Noel| title="Bosnia: A Short History"| publisher=New York University Press| year=1994| isbn=978-0-8147-5561-7| page=192}}</ref> iako bi broj mogao biti i mnogo veći: 86.000 ili 6,8 posto svog prijeratnog stanovništva.<ref>{{Cite book|last=Pinson |first=Mark |title="The Muslims of Bosnia-Herzegovina: Their Historic Development from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia" |publisher=Harvard University Press |year=1994 |isbn=0-932885-09-8 |page=143}}</ref> Određen broj Muslimana se pridružio jugoslavenskim [[Partizani|partizanskim]] snagama, "što ih je činilo istinski multietničkom silom".<ref name=andjelic /> U cjelosti rata jugoslavenske partizane u Bosni i Hercegovini je činilo 23 posto Muslimana.<ref>{{cite book |last=Hoare |first=Marko Attila |title="Genocide and Resistance in Hitler's Bosnia: The Partisans and the Chetniks" |year=2006 |publisher=Oxford University Press |isbn=0-19-726380-1 |page=10}}</ref> Čak i tako, srpska većina u jugoslavenskim partizanima je često ulazila u bošnjačka sela i ubijala bošnjačke intelektualce i druge potencijalne protivnike.{{sfn|Malcolm|2002|p=157}} U februaru 1943. godine Nijemci su odobrili [[13. SS oružana brdska divizija "Handžar" (hrvatska br. 1)|13. SS oružanu brdsku diviziju "Handžar" (hrvatska br. 1)]] i počeli regrutiranje. Muslimani su činili oko 12 posto državne službe i oružanih snaga [[NDH|Nezavisne Države Hrvatske]].<ref>{{cite book |title="Religious Separation and Political Intolerance in Bosnia-Herzegovina" |last=Velikonja |first=Mitja |year=1992 |publisher=Texas A&M University Press |isbn=1-58544-226-7 |page=179}}</ref>
Tokom socijalističkog perioda Jugoslavije, Muslimani su i dalje bili tretirani kao vjerska grupa, umjesto kao etnička.<ref name=Banac>{{cite book |last=Banac |first=Ivo |title="The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics" |publisher=Cornell University Press |year=1988 |isbn=0-8014-9493-1 |pages=287–288 }}</ref> U [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1948.|Cenzusu u Bosni i Hercegovini 1948. godine]] Muslimani su imali tri opcije: "Srbin-musliman", "Hrvat-musliman", i "etnički neopredjeljeni musliman".<ref name=Banac/> U [[Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1953.|Cenzusu 1953. godine]] kategorija "Jugoslaven, etnički neopredjeljen" je uvedena i velika većina onih koji su se izjašnjavali kao takvi su bili Muslimani.<ref name=Banac/> Bošnjaci su priznati kao etnička grupa 1961. godine (ali ne i kao nacija), a 1964. godine Četvrti kongres Bosanske stranke osigurava da Bošnjaci dobiju pravo na samoopredjeljenje.<ref name=Banac/> Tom prilikom, jedan od vodećih komunističkih vođa, [[Rodoljub Čolaković]], navodi da su "naša muslimanska braća bila ravnopravna sa Srbima i Hrvatima", te da "nisu bila prisiljena da se izjasne kao Srbin ili Hrvat". On je njima garantirao "punu slobodu u njihovom nacionalnom opredjeljenju".<ref>Duraković, "Prokletstvo Muslimana", str. 165.</ref> 1971. godine, Muslimani su u potpunosti priznati kao nacija, te je na [[Popis stanovništva u SR Bosni i Hercegovini 1971.|Cenzusu u BiH 1971. godine]] opcija "[[Muslimani (narod)|Musliman po nacionalnosti]]" bila dodana.<ref name=Banac/>
 
===Rat u Bosni i Hercegovini===
{{Glavni|Rat u Bosni i Hercegovini|Genocid u Srebrenici|Etničko čišćenje}}
[[Datoteka:Pavle Đurišić 13 February 1943 Muslim massacre report.jpg|thumb|left|265px|Izvješće srpskog [[četnici|četničkog]] vojvode Pavla Đurišića (13. februar 1943. g.) koje detaljno opisuje masakre hiljada bosanskih muslimana u okruzima [[Čajniče|Čajniča]] i [[Foča|Foče]] u jugoistočnoj Bosni i okrugu [[Pljevlja|Pljevlje]] u [[Sandžak]]u]]
[[Datoteka:Goran Jelisić committing murder.jpg|thumb|right|270px|Srpski policajac Goran Jelisić ubija bošnjačkog [[civilno društvo|civila]] tokom [[Rat u Bosni i Hercegovini|Rata u Bosni]], 1992. g.]]
 
[[Datoteka:Srebrenica massacre memorial gravestones 2009 1.jpg|thumb|right|270px|Nadgrobni spomenici u [[Potočari]]ma u blizini [[Srebrenica|Srebrenice]]; oko 8.000 bošnjačkih muškaraca i djece je ubijeno od strane snaga [[Vojska Republike Srpske|VRS]]-a pod komandom generala [[Ratko Mladić|Ratka Mladića]], te paravojne formacije ''[[Škorpioni (srpska paravojna jedinica)|Škorpioni]]'',<ref name="Williams">{{cite news|url=http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2005/06/24/AR2005062401501_pf.html |title=''Srebrenica Video Vindicates Long Pursuit by Serb Activist'' |work=The Washington Post |accessdate=26. 5. 2011 |first=Daniel |last=Williams}}</ref><ref name="ReferenceC">{{cite web|url=http://www.icty.org/x/cases/kordic_cerkez/tjug/en/kor-tj010226e.pdf |title=''ICTY – Kordic and Cerkez Judgement – 3. After the Conflict'' |format=PDF |date= |accessdate=11. 7. 2012}}</ref> tokom [[Genocid u Srebrenici|genocida u Srebrenici]] u julu 1995. g.]]
 
Tokom rata Bošnjaci su bili predmet etničkog čišćenja i genocida izvršenih od strane [[Bosanski Hrvati|bosanskih Hrvata]] i [[Bosanski Srbi|bosanskih Srba]], a naročito [[Srbi|Srba]]. Rat je prouzrokovao da stotine hiljada Bošnjaka ''napuste'' naciju (državu). Mnoge drastične demografske promjene u Bosni su se dogodile. Bošnjaci su bili prisutni širom gotovo cijele Bosne 1991. godine, godinu dana prije službenog početka rata. Kao posljedica rata, Bošnjaci u Bosni su koncentrirani uglavnom u područjima koja su se čuvala od strane bosanske vlade tokom ''[[Rat u Bosni i Hercegovini|Rata za nezavisnost]]''. Danas Bošnjaci čine apsolutnu većinu u [[Sarajevo|Sarajevu]] i njegovom kantonu ([[Kanton Sarajevo]]), većini sjeverozapadne Bosne oko [[Bihać]]a, kao i centralnoj Bosni, [[Brčko distrikt]]u, [[Goražde|Goraždu]], [[Podrinje|Podrinju]] i dijelovima [[Hercegovina|Hercegovine]].
 
Na početku Rata u Bosni, [[Srbi|srpske]] snage su napale bosansko muslimansko civilno stanovništvo u istočnoj Bosni. Nakon što su gradovi i sela bili čvrsto u njihovim rukama, srpske snage – vojska, policija, paravojne grupe i, ponekad, čak i srpski seljaci – primjenjivali su isti obrazac: kuće i stanovi su bili sistemski opljačkani i spaljeni, civili su okruženi ili zarobljeni, a ponekad i odmah tučeni ili ubijani u toku samog ''procesa''. Muškarci i žene su odvajane, a mnogi muškarci masakrirani ili zarobljavani u logorima. Žene su držane u različitim zarobljeničkim centrima u kojima su morale živjeti u nepodnošljivim nehigijenskim uslovima, gdje su ih maltretirali na razne načine, uključujući silovanja više puta. Srpski vojnici ili policajci bi došli do tih zarobljeničkih centara, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i silovali.<ref name="ICTY: Stanković and Janković judgement">{{cite web|url=http://www.icty.org/x/cases/stankovic/cis/en/cis_jankovic_stankovic_en.pdf|title=ICTY: Blagojevic and Jokic judgement}}</ref><ref name="ICTY: Kunarac, Kovač and Vuković judgement">{{cite web|url=http://www.icty.org/x/cases/kunarac/acjug/en/kun-aj020612e.pdf|title=ICTY: Kunarac, Kovač and Vuković judgement}}</ref>
Srbi su imali veće mogućnosti zbog posjedovanja oružja (unatoč manjoj radnoj snazi), koje im je dala [[Jugoslavenska narodna armija]], te su tako uspostavili kontrolu nad većinom područja u kojima su imali relativnu većinu, ali i na mjestima gdje su bili manjinsko stanovništvo, i u ruralnim i u urbanim regijama (osim u većim gradovima Sarajevu i [[Mostar]]u). Srpska vojna i politička vodstva su suočena s najvišim optužbama za ratne zločine od strane [[ICTY|Međunarodnog krivičnog suda za progon osoba odgovornih za ozbiljne povrede humanitarnog prava na teritorijama bivše Jugoslavije od 1991. godine (ICTY)]], od kojih su mnoge i potvrđene nakon suđenja.
Većinu glavnog grada [[Sarajevo|Sarajeva]] čine Bošnjaci. U 1425 dana opsade, teror nad sarajevskim stanovnicima je varirao u intenzitetu, ali cilj je uvijek ostao isti: uzrokovati patnje civila i prisiliti bosanske vlasti da prihvate srpske zahtjeve.<ref name="ICTY: Greatest suffering at least risk">{{cite web|url=http://www.sense-agency.com/en/stream.php?sta=3&pid=9043&kat=3|title=''ICTY: Greatest suffering at least risk''}}</ref> [[Vojska Republike Srpske|Vojska Republike Srpske (VRS)]] je okružila Sarajevo (alternativno, srpske snage su se situirale u okolici Sarajeva: tzv. ''Prsten oko Sarajeva''), razmještajući snage i topništva po okolnim brdima u ono što će postati najduža opsada u historiji modernog ratovanja koja je trajala tačno 3 godine, 10 mjeseci, 3 sedmice i 3 dana.
 
==Jezik==
{{Main|Bosanski jezik}}
 
Bošnjaci govore [[bosanski jezik]], [[slavenski jezici|južnoslavenski]] jezik zapadne južnoslavenske podgrupe. Standardni bosanski se smatra dosta sličnim [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskom jeziku]],<ref>David Dalby, ''Linguasphere'' (1999/2000, Linguasphere Observatory), str. 445, 53-AAA-g, "Srpski+Hrvatski, Serbo-Croatian".</ref><ref>Benjamin W. Fortson IV, ''Indo-European Language and Culture: An Introduction'', 2. izd. (2010, Blackwell), str. 431, "Because of their mutual intelligibility, Serbian, Croatian, and Bosnian are usually thought of as constituting one language called Serbo-Croatian."</ref><ref>Václav Blažek, "On the Internal Classification of Indo-European Languages: Survey" [http://www.phil.muni.cz/linguistica/art/blazek/bla-003.pdf retrieved 20 Oct 2010], str. 15–16.</ref> te pripada istoj grupi [[Međusobna razumljivost jezika|međusobno-razumljivih jezika]] kao i [[hrvatski jezik|hrvatski]] i [[srpski jezik|srpski]]; sva tri jezika se temelje na štokavskom narječju. Kao takav, ''srpskohrvatski'' je proizvoljan termin za jezik koji govori nekoliko naroda, uključujući i Bošnjake, a iz raznih razloga govornici koji ne koriste ovaj termin smatraju isti kontroverznim.<ref>[http://www.rferl.org/content/Serbian_Croatian_Bosnian_or_Montenegrin_Many_In_Balkans_Just_Call_It_Our_Language_/1497105.html Radio Free Europe – Serbian, Croatian, Bosnian, Or Montenegrin? Or Just 'Our Language'?] Živko Bjelanović: Similar, But Different, Feb 21, 2009, accessed Oct 8, 2010</ref> Kao rezultat toga, parafraziranja kao što su ''srpsko-hrvatsko-bosanski'' ([[engleski jezik|eng.]] ''Serbo-Croat-Bosnian'' / ''SCB'') ili ''bosanski/hrvatski/srpski'' ([[engleski jezik|eng.]] ''Bosnian/Croatian/Serbian'' / ''BCS'') imaju prednost pri svakodnevnoj upotrebi na [[engleski jezik|engleskom jeziku]].
 
Na kolokvijalnom nivou, Bošnjaci su jezično mnogo više homogeni nego Srbi ili Hrvati koji govore nestandardnim dijalektima pored štokavskog. Uzimajući u obzir rječnik, bosanski jezik se odlikuje prihvatanjem niza osmansko-turskih – kao i perzijskih i arapskih – posuđenica (orijentalizama), te njemačkih posuđenica (germanizama), koje se u hrvatskom i srpskom često teže zamijeniti s izvornim slavenskim parnjacima.
 
[[Datoteka:Sarajevo Red Line 3.jpeg|thumb|left|285px|''Sarajevska Crvena Linija'', memorijalni događaj povodom obilježavanja 20 godina od Opsade Sarajeva; 11.541 prazna stolica simbolizira 11.541 žrtvu rata, koje su, prema Istražnom i dokumentacionom centru, ubijeni tokom Opsade Sarajeva<ref>[http://www.city.ba/puls/1172-sarajevska-crvena-linija-11541/ City.ba: ''Sarajevo Red Line – 11541'' – In Bosnian&#91;cited April 04, 2012&#93;]</ref><ref>[http://www.e-novine.com/srbija/61616-Crvena-linija-rtve-opsade-Sarajeva.html/ E-News: ''Red Line for the victims of the Siege of Sarajevo'' – In Bosnian&#91;cited April 04, 2012&#93;]</ref>]]
 
Prvi službeni rječnik bosanskog jezika, čiji je autor [[Muhamed Hevaija Uskufija]], štampan je u ranim 1630-im (''Potur Šahidija'', 1631. g.),<ref>[http://www.arhivsa.ba/graz/g_38.htm Sarajevo archiv]</ref> dok je prvi rječnik srpskog jezika nastao tek sredinom [[19. vijek]]a (1878. g.), usporedbe radi.<ref>{{cite web | title = Gammel ordbok i ny drakt |date = 2012-04-10 | publisher = [[University of Oslo]] | language = Norwegian | url = http://www.hf.uio.no/ilos/for-ansatte/aktuelt/saker/2012/bosnisk-ordbok.html}}</ref> Pisani dokazi i zabilješke pokazuju da je bosanski jezik bio službeni jezik u zemlji najmanje od [[Kraljevina Bosna|Kraljevine Bosne]], što je i dodatno potvrđeno [[Povelja Kulina bana|Poveljom Kulina bana]], jednim od najstarijih pisanih južnoslavenskih državnih dokumenata i jednim od najranije napisanih [[bosančica|bosanskom ćirilicom (bosančicom)]].<ref>{{cite book |title= "Razvitak i postanak grada Mostara" |last= Čišić |first= Husein |authorlink= |coauthors= |year= |publisher= Štamparija Mostar |location= |isbn= |page= |pages= |url= |accessdate=12 April 2012}}</ref><ref name="Franz Miklosich 1858, p. 8-9">Franz Miklosich, Monumenta Serbica, Viennae, 1858, p. 8-9.</ref>
 
{{citat3|Stanovništvo (Bošnjaci) je [[Sklavinija|sklavinskog]] porijekla i koristi najčišći dijalekt sklavinskog jezika.|15px|15px|'''''The Edinburgh Gazetteer''''' (''Geographical Dictionary''), str. 564, 1822}}
 
Moderni bosanski jezik uglavnom koristi [[latinica|latinicu]], a i [[latinica]] i [[ćirilica]] su službeno potpuno ravnopravna pisma. Međutim, druga pisma su bila korištena mnogo prije latiničnog, od kojih je najpoznatija autohtona bosanska ćirilica poznata kao [[bosančica]] (doslovno: ''bosansko pismo''), koja datira s kraja [[10. vijek|10.]] i početka [[11. vijek]]a.<ref name="Franz Miklosich 1858, p. 8-9"/> [[Humačka ploča]], priznata kao jedan od najstarijih književnih spomenika Bosne, ispisana je ovim historijskim pismom koje se također može vidjeti i u brojnim kraljevskim državnim dokumentima (poveljama) koji datiraju iz [[srednjovjekovna Bosna|srednjovjekovne Bosne]], te na natpisima na nadgrobnim monumentalnim spomenicima (epitafi) poznatim pod imenom [[stećak|stećci]], koji su raštrkani širom bosanskohercegovačkog krajolika. Jedan od najvažnijih dokumenata i diplomatskih dostignuća u historiji Balkana bilo je potpisivanje [[Povelja Kulina bana|Povelje Kulina bana]], koja je ujedno i jedan od najstarijih službenih dokumenata napisanih bosančicom.<ref>{{cite book |title="Sarajevo essays: politics, ideology, and tradition" |last= Mahmutćehajić |first= Rusmir |authorlink= |coauthors= |year= 2003 |publisher=State University of New York Press |location=Albany, NY |isbn=9780791456378 |page=252 |pages= |accessdate=June 15, 2012|url=}}</ref><ref>Franz Miklosich, Monumenta Serbica, Viennae, 1858</ref><ref>{{cite book |title="Die Kultur der Bosniaken, Supplement I: Inventar des bosnischen literarischen Erbes in orientalischen Sprachen" |last=Balić |first=Smail |authorlink= |year=1978 |publisher=Adolf Holzhausens, Vienna |location=Vienna |isbn= |page= |pages=111 |accessdate=August 12, 2012 |url=}}</ref> Bosančica je zamijenjena uglavnom [[arebica|arebicom (matufovicom)]], bosanskom varijantom perzijsko-arapskog pisma, kao pismom-nasljednikom za bosanski jezik prilikom ''dolaska'' [[islam]]a u [[15. vijek]]u, te prvim među elitom, a zatim i javnosti; [[arebica|pismo]] je normalno korišteno sve do [[19. vijek]]a.<ref>{{cite book |title="Katalog Arapskih, Turskih i Perzijskih Rukopisa (Catalogue of the Arabic, Turkish and Persian Manuscripts in the Gazihusrevbegova Library, Sarajevo)" |last=Dobraća |first=Kasim |authorlink= |year=1963 |publisher= |location= Sarajevo |isbn= |page= |pages= |accessdate=August 12, 2012 |url=}}</ref>
 
=== Historijska upotreba ===
[[Datoteka:Gramatika bosanskog jezika.jpg|thumb|205px|left|''[[Gramatika bosanskoga jezika]]'' iz 1890. godine, nepotpisanog autora Frane Vuletića]]
[[Datoteka:Povelja Kulina bana.jpg|thumb|220px|right|[[Povelja Kulina bana]] iz 1189. godine je napisana [[bosančica|bosančicom]] i predstavlja najstariji dokument svoje vrste među južnoslavenskim jezicima, a trenutno se nalazi u muzeju u [[Sankt Peterburg]]u<ref name=liotta>{{cite book|last=Liotta|first=P.H.|title=Dismembering the State: The Death of Yugoslavia and Why It Matters|publisher=Lexington Books |year=2001|page=27|chapter=|isbn=0-7391-0212-5}}</ref>]]
 
[[Datoteka:Bosnian dictionary by Muhamed Hevaji Uskufi Bosnevi in 1631.jpg|thumb|220px|right|Rječnik bosanskog jezika ''Magbuli 'arif'' (''Potur Šahidija''), autora [[Muhamed Hevaija Uskufija|Muhameda Hevaije Uskufije]], napisan 1631. godine [[arebica|arebicom]], bosanskom varijantom perzijsko-arapskog pisma]]
 
*Bošnjački hroničar iz [[18. vijek]]a, [[Mula Mustafa Bašeskija]], koji je u svom godišnjaku dodao zbirku pjesama na bosanskom jeziku, tvrdio je da je bosanski mnogo bogatiji od [[arapski jezik|arapskog]], zato što, naprimjer, "u bosanskom jeziku ima 45 riječi za glagol ''ići''".
 
*Benediktinski opat iz [[Dubrovnik]]a iz [[17. vijek]]a, Mavro Orbin u svojoj hronici ''Carstvo Slavena'' ([[Italijanski jezik|tal.]] ''Il regno degli Slavi'') štampanoj u Pesaru 1601. godine, navodi da "od svih ljudi koji govore slavenskim jezicima, [[Bosanci]] imaju najelegantniji jezik, te su ponosni na činjenicu da su sada jedini koji obraćaju pažnju na čistoću slavenskog jezika".<ref>Mavro Orbin, De regno Sclavorum, Pesaro, 1601.</ref>
 
*Jedno od najranijih "međunarodnih" spominjanja bosanskog jezika je iz [[15. vijek]]a – u djelu ''Skazanie iziavlieno o pismenah'' (u prijevodu na bosanski: ''Historija pisanih jezika''), u radu jednog od najpoznatijih [[Istočno Rimsko carstvo|istočnorimskih]] putopisaca u to vrijeme – Konstantina Filozofa.
 
*Prvi poznati sačuvani i do sada otkriveni spomen bosanskog jezika nalazi se u jednom notarskom spisu grada [[Kotor]]a, a datira iz 1436. godine. Naime, 3. jula 1436. godine, [[Mletačka republika|mletački]] knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku "bosanskog roda i [[hereza|heretičke]] vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevena".
 
*Talijanski lingvista Jakov Mikalja (1601–1654) u svom rječniku ''Blagu jezika slovinskoga'' iz 1649. godine navodi da želi uvrstiti "najljepše riječi", dodajući da je "od svih [[Iliri|ilirskih]] jezika bosanski najljepši" (''"Ogn'un dice che la lingua Bosnese sia la piu bella"''), te da bi svi ilirski pisci trebali pokušati pisati na ovom jeziku.
 
*Jedan od prvih gramatičara, [[Jezuiti|jezuitski]] svećenik [[Bartol Kašić]], je u svom djelu iz 1640. godine (''Rimski ritual'') bosanski jezik nazvao ''naškim'' i ''bosanskim''. On je koristio termin ''bosanski'' iako je bio rođen u čakavskom regionu; odlučio je usvojiti "zajednički jezik" (''"lingua communis"''), verziju štokavske [[Ikavski govor|ikavice]].<ref>Ritual rimski (Roman Rite), 1640</ref>
 
*U djelu pod nazivom ''Thesaurus Polyglottus'', izdanom u [[Frankfurt]]u 1603. godine od strane njemačkog historičara i lingviste Hieronymusa Megisera, bosanski dijalekt se spominje uporedo s [[Dalmacija|dalmatinskim]], hrvatskim i srpskim.
 
*Bosanski franjevac [[Matija Divković]] koji se smatra osnivačem [[Bosanskohercegovačka književnost|književnosti Bosne i Hercegovine]],<ref name=Lovrenovic>{{cite web|title=''DIVKOVIĆ: OTAC BOSANSKE KNJIŽEVNOSTI, PRVI BOSANSKI TIPOGRAF''|url=http://ivanlovrenovic.com/2012/01/divkovic-otac-bosanske-knjizevnosti-prvi-bosanski-tipograf/|publisher=http://ivanlovrenovic.com|accessdate=30 August 2012|author=Ivan Lovrenović|date=2012-01-30}}</ref><ref name=hrvatska-rijec>{{cite web|title=''Matija Divković – otac bosanskohercegovačke i hrvatske književnosti u BiH''|url=http://www.hrvatska-rijec.com/2011/04/matija-divkovic-otac-bosansko-hercegovacke-i-hrvatske-knjizevnosti-u-bih/|publisher=http://www.hrvatska-rijec.com|accessdate=30 August 2012|author=hrvatska-rijec.com|language=Croatian/Bosnian|date=17 April 2011}}</ref> u svom djelu iz 1611. godine (''Nauk krstjanski za narod slovinski''), na kraju njegovog prvog dijela – spominje ''pravi i istinski bosanski jezik'' (''"a privideh iz dijačkog u pravi i istinit jezik bosanski"'').
 
*Hrvatski pisac i leksikograf Matija Petar Katančić 1831. godine objavljuje 6 knjiga-prijevoda [[Biblija|Biblije]], na čijim naslovnicama piše da su "prevedene s slavensko-ilirskog izgovora na bosanski" (''"Sada u Jezik SLAVNO–ILLYRICSKI Izgovora Bosanskogʼ prinesheno"'').
 
 
== Kultura ==
 
=== Folklor, obilježja i heroji ===
[[Datoteka:Bosnian dance.png|thumb|left|270px|Djevojke plešu tradicionalno bošnjačko kolo]]
 
Kao i mnogi drugi elementi bošnjačke kulture, bošnjački folklor je potekao iz [[Evropljani|evropskih]], [[Slaveni|slavenskih]] i [[Osmanlije|osmanskih]] utjecaja, obično onih prije [[19. vijek]]a. Generalno govoreći, folklor varira od regije do regije i od grada do grada. Gradovi kao što su [[Sarajevo]] i [[Mostar]] imaju bogatu ''ličnu'' folklorsku tradiciju. Mnogi objekti izgrađeni ljudskom rukom kao što su mostovi i fontane, te prirodni lokaliteti – također igraju značajnu ulogu. Same korijene bošnjačke narodne duše predstavljaju narodni muzički žanrovi: ljubavne pjesme [[sevdalinka|sevdalinke]] i vjerske pjesme [[Ilahija|ilahije]].
 
Slavenska tradicionalna [[mit]]ska obilježja, kao što su [[zmaj (mitologija)|zmajevi]] (ale), čarobnjaci i slavenske vile, je također bitno spomenuti. Pre-slavenski utjecaji su daleko rjeđi, ali ipak prisutni. Određeni elementi [[Iliri|ilirskih]] i [[Kelti|keltskih]] vjerovanja su isto tako prisutna uvjerenja.<ref>Glasnik zemaljskog muzeja, 01/07/1894 – ''Vjerske starine iz Bosne i Hercegovine'' Scridb: http://www.scribd.com/doc/75692611/Glasnik-Zemaljskog-Muzeja-1894-god-6-knj-1</ref><ref>http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/index.cfm?fuseaction=serve&ElementId=515831</ref>
''Djevojačka pećina'' je tradicionalno mjesto ''kišne molitve'' u blizini [[Kladanj|Kladnja]] u sjeveroistočnoj Bosni, gdje se Bošnjaci okupljaju da se mole za duše djevojaka čiji je grob, kako se tvrdi, na ulazu u pećinu. Ova tradicija je ''pre-islamskog porijekla'', te predstavlja mjesto gdje sljedbenici srednjovjekovne [[Bosanska crkva|Bosanske crkve]] čine hodočašće. ''(Legenda kaže da je po vodu u pećinu otišla djevojka sa vretenom i ibrikom u ruci; njezina braća su čekala da se vrati... – ili ne vrati. Djevojka je zauvijek ostala u svojoj pećini. Zašto? To je pitanje koje, čini se, ne traga za odgovorom. Odgovor je, možda, u dovi za njezinu dušu.<ref>http://www.kladanj.ba/djevojacka-pecina</ref>)''
 
Nacionalni heroji Bošnjaka su obično historijske ličnosti, čiji su životi i vještine istaknute u borbi. U njih se ponajviše ubrajaju ličnosti kao što su [[Kulin ban]], osnivač srednjovjekovne Bosne koji je stekao ''status legende'' ''(Historičar William Miller je 1921. g. napisao: "(...) ...čak i dan-danas ljudi ga smatraju najomiljenijime od svih 'genija', a njegovu vladavinu – zlatnim dobom.";<ref>{{cite journal|last=Miller|first=William|title=''Bosnia before the Turkish Conquest''|journal=The English Historical Review|publisher=Oxford University Press|date=October 1898|volume=13|issue=52|pages=643–666|doi=10.1093/ehr/xiii.lii.643}}</ref>)''; [[Tvrtko I, kralj Bosne|kralj Tvrtko I]], čija je vladavina bila u jeku Bosanskog kraljevstva; [[Gazi Husrev-beg]], drugi osmanski guverner Bosne koji je osvojio mnoge teritorije u Dalmaciji, sjevernoj Bosni i Hrvatskoj; [[Alija Đerzelez]], gotovo mitski lik za kojeg je čak i osmanski sultan rekao da su ga nazivali "Herojem"; [[Ajvatovica|Ajvaz-dedo]]; [[Mehmed-paša Sokolović]], bosanski osmanski veliki vezir, čije je herojstvo opisivano u bosanskoj poeziji i narodnim pjesmama; [[Husein-kapetan Gradaščević]], poznat kao "Zmaj od Bosne", koji je vodio bosanski ustanak protiv Osmanlija u 19. vijeku itd.
 
===Tradicija i običaji===
{{Glavni|Muzika u Bosni i Hercegovini|Kultura Bosne i Hercegovine}}
[[Datoteka:Tuzla-Mesa Selimovic Ismet Mujezinovic.jpg|thumb|left|150px|Skulpture pisca [[Meša Selimović|Meše Selimovića]] i slikara [[Ismet Mujezinović|Ismeta Mujezinovića]] u [[Tuzla|Tuzli]]]]
[[Datoteka:Sevdah - (Gitarre) Zute Dunje.ogg|noicon|thumb|250px|Instrumentalno izvođenje poznate bošnjačke narodne pjesme ([[sevdalinka|sevdalinke]]) pod nazivom ''Žute dunje'']]
 
Bošnjaci se ponose maternjim melanholičnim narodnim pjesmama [[sevdalinka]]ma, dragocjenim srednjovjekovnim ''filigranima'' (jedna od tehnika korištenih u izradi nakita, koja se po pravilu izvodi isključivo u [[srebro|srebru]] ili [[zlato|zlatu]]; osnovni elementi su pletene i zalemljene žice, dodatno još kombinirane sa sitnim zrncima; izgledom ovi predmeti podsjećaju na neku vrstu čipke; tehnika je sve do danas zadržala svoju popularnost u [[Indija|Indiji]] i [[Kina|Kini]] te drugim azijskim zemljama, a nekada je bila rado korištena i u [[Italija|Italiji]] i [[Francuska|Francuskoj]], te Bosni) koje su pravile stare [[Sarajevo|sarajevske]] zanatlije, kao i širokim spektrom tradicionalnih mudrosti koje su se prenosile na novije generacije od usta do usta, ali u posljednjih nekoliko godina su zapisane u brojnim knjigama. Druga rasprostranjena tradicija je ''muštuluk'', pri čemu donosilac dobre vijesti (''muštulugdžija''), nakon izgovorenog uzvika ''muštuluk!'', očekuje poklon ili neku drugu (novčanu) nagradu, u slučaju da osoba kojoj donosi vijest zaista i želi da čuje istu (što se podrazumijeva iz samog običaja).
 
[[Datoteka:Blagaj Ceilings.jpg|thumb|right|495px|Rijeka [[Buna (rijeka)|Buna]], u blizini grada [[Blagaj (Mostar)|Blagaja]] u južnoj Hercegovini, koji se nalazi na izvoru Bune i historijske [[tekija|tekije]] (''[[derviš]]ki manastir''); blagajska tekija je sagrađena oko 1520. godine, sa elementima osmanske arhitekture i mediteranskog stila,<ref name="The natural and architectural ensemble of Blagaj">{{cite web|title=''The natural and architectural ensemble of Blagaj'' |url=http://whc.unesco.org/en/tentativelists/5280/ |publisher=[http://whc.unesco.org/ UNESCO World Heritage Centre] |accessdate=2009-05-21 Tentative List of Bosnia and Herzegovina}}</ref><ref name="Tekke in Blagaj on the Buna Spring, the natural and architectural ensemble of Blagaj">{{cite web|title=''Tekke in Blagaj on the Buna Spring, the natural and architectural ensemble of Blagaj'' |url=http://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?mod=galerija&action=spomenici&do=view&id_spomenika=1867&lang=4 |publisher=[http://www.aneks8komisija.com.ba/ Commission to Preserve National Monuments of Bosnia and Herzegovina] |accessdate=2009-05-22 "Tekke in Blagaj on the Buna Spring, the natural and architectural ensemble of Blagaj"}}</ref> te se smatra nacionalnim spomenikom]]
 
Seoska narodna tradicija u Bosni uključuje ''gangu'', bošnjačko-hrvatsku tradicionalnu narodnu pjesmu koja predstavlja oblik višeglasnog napjeva u folkloru, a pjeva se u Imotskoj krajini, zapadnoj Hercegovini, te u Duvanjskom i Livanjskom kraju (tekst pjesme je pisan je u desetercu, najkarakterističnijem stihu slavenskih narodnih pjesama), te ''ravne pjesme'', kao i instrumente kao što su [[flauta]] i šargija. [[Gusle]], poznati žičani instrument širom Balkana, je korišten kao pratnja drevnih slavenskih epskih poema. Najraznovrsniji i najvještiji svirač gusli bošnjačke narodnosti je bio crnogorac [[Avdo Međedović]] (1875–1953).
Bošnjaci su također ostavili i zavidan broj muzičkih djela na međunarodnom nivou ostatku Evrope. Neki primjeri su Franjo Bosanac, kompozitor za lutnju iz 16. vijeka, te Alexander Zemlinsky, austrijsko-jevrejski operski kompozitor koji je bio dijelom bošnjačko-muslimanskih korijena.
 
Vjerovatno najprepoznatljivija i najlakše identificirajuća vrsta bošnjačke muzike – [[sevdalinka]] – je vrsta emocionalne, sjetne narodne pjesme koja opisuje melanholične pojave, kao što su ljubav i gubitak ili smrt drage osobe, ili ''slomljeno srce''. Sevdalinke se tradicionalno izvode sa [[saz]]u, turskom žičanom instrumentu koji je kasnije zamijenjen harmonikom (u sevdalinkama). Međutim, moderniji aranžman, u poruzi nekih koji zagovaraju izvornu formu, obično čini vokal u pratnji [[harmonika|harmonike]] zajedno s [[doboš]]em, [[kontrabas]]om, [[gitara|gitarom]], [[klarinet]]om i [[violina|violinom]]. Sevdalinke su jedinstvene u Bosni i Hercegovini. One su nastale u osmanskoj Bosni kao urbana bosanska muzika s prisustvom orijentalnih utjecaja. Početkom [[19. vijek]]a, bošnjačka pjesnikinja [[Umihana Čuvidina]] u velikoj mjeri doprinosi sevdalinci pisanjem pjesama o izgubljenim ljubavima, koje je i pjevala. Pjesnici koji su velikoj doprinijeli bogatoj baštini bošnjačkog naroda su, između ostalih – [[Derviš-paša Bajezidagić]], Abdullah Bosnevi, [[Hasan Kafi Pruščak]], Abdurrahman Sirri, [[Abdulvehab Ilhamija]], [[Mula Mustafa Bašeskija]], [[Hasan Kaimija]], [[Ivan Franjo Jukić]], [[Safvet-beg Bašagić]], [[Musa Ćazim Ćatić]], [[Mak Dizdar]] itd. Baštinu su obogaćivali i ugledni pisci su kao što su [[Enver Čolaković]], [[Skender Kulenović]], [[Meša Selimović]] (iako se izjašnjavao kao Srbin<ref>Večernje Novosti: Pronašao mir u Beogradu, Dragan BOGUTOVIĆ, 9 July 2010 (Serbian)</ref>), [[Abdulah Sidran]], [[Nedžad Ibrišimović]] i mnogi drugi. Historijski časopisi kao što su ''[[Gajret (društvo)|Gajret]]'', [[Behar (časopis)|Behar]] i [[Bošnjak (novine)|Bošnjak]] su samo neki od najistaknutijih publikacija, koje su uveliko doprinijele očuvanju bošnjačkog identiteta krajem [[19. vijek|19.]] i početkom [[20. vijek]]a. Bosanska literatura je uglavnom poznata po svojim baladama: ''[[Hasanaginica]]'', ''Smrt Omera i Merime'' i ''Smrt braće Morića''. ''Hasanaginica'' je prenošena iz generacije u generaciju u usmenom obliku, dok je konačno zapisana i objavljena 1774. godine od strane italijanskog antropologa Alberta Fortisa u njegovoj knjizi ''Viaggio in Dalmazia'' (u prijevodu na bosanski: ''Putovanja Dalmacijom'').<ref>Wolff, Larry (2003). ''Venice and the Slavs: The Discovery of Dalmatia in the Age of Enlightenment.'' Stanford University Press. str. 191–192. ISBN 0-8047-3946-3.</ref> ''Hasanaginica'' se smatra jednom od najljepših balada ikad napisanih, a kasnije je i prevedena na [[njemački jezik|njemački]] ([[Johann Wolfgang von Goethe]], 1775), [[engleski jezik|engleski]] ([[Walter Scott]], 1798), [[ruski jezik|ruski]] ([[Aleksandar Puškin]], 1835), [[francuski jezik|francuski]] (Prosper Merimee, 1827; [[Adam Mickiewicz]], 1841), te mnoge druge svjetske jezike, čime postaje sastavni dio svjetske književne baštine već u [[18. vijek]]u.
 
===Religija===
{{Glavni|Islam u Bosni i Hercegovini}}
[[Datoteka:Bruner-Dvorak, Rudolf - Bosna, medresa 2 (ca 1906).jpg|thumb|right|270px|Bosanska [[medresa]], ca. 1906]]
[[Datoteka:Pocitelj.PNG|thumb|left|180px|[[Šišman Ibrahim-pašina džamija|Hadži-Alijina džamija]], [[Počitelj]]; džamija izgrađena 1562./1563. g.]]
[[Datoteka:Medresa Sarajevo.JPG|thumb|left|180px|''[[Gazi Husrev-begova medresa]]'' (''Kuršumli medresa'', ''Seldžuklija'') je [[medresa]] osnovana 1537. godine u čast Gazi Husrev-begove majke Seldžuklije čije je ime jedno vrijeme i nosila, u [[Stari Grad (Sarajevo)|Starom Gradu]] u Sarajevu]]
 
Većina Bošnjaka pripada [[sunitski islam|sunitskom islamu]], iako je historijski [[sufizam]] također odigrao značajnu ulogu među Bošnjacima dajući veću prednost matičnim sunitskim pravilima, kao što je ''[[Nakšibendije|nakšibendijsko]]'', ''rifaijsko'' i ''kadirijsko'' vjerovanje (''[[tarikat]]''). [[Islamska zajednica Bosne i Hercegovine|Bosanska Islamska zajednica]] je također bila pod utjecajem ''drugih struja'' unutar islama, osim one preovladavajuće [[hanefijski mezheb|hanefijske]] škole, posebno nakon rata 90-ih godina.<ref>Gaši, Ašk, Melamisufism i Bosnien, ''En dold gemenskap'', Lund Studies in History of Religions. Volume 45., str. 38. Department of History and Anthropology of Religions, Lund University, Lund, Sweden</ref>
Položaj sufizma u Bosni za vrijeme osmanskog doba je bio zakonski isti kao i u drugim dijelovima [[Osmansko carstvo|Carstva]]. Bošnjačke sufije su pisale književnost, često na orijentalnim jezicima (arapski, turski i perzijski), iako ih je bilo i nekoliko koji su koristili bosanski,<ref>Šabanović 1973</ref> kao što su Abdurrahman Sirri (1785–1846/47) i [[Abdulvehab Ilhamija]] (1773–1821). Još jedan [[sufi]] iz Bosne je [[Hamza Hali Bošnjak|Sheikh Hali Hamza]], čija se doktrina smatra suprotnom od one službenog tumačenja islama. Njegove pristalice ''[[hamzevije]]'' su formirale religijski pokret koji se često poredi sa sektom usko-vezanoj ''[[tarikat]]u'' ''"bajrami-melami"''.<ref>Ćehajić 1986:69ff; Hadžijahić 1977:91ff.</ref> Drugi istaknuti bošnjački sufi je [[Hasan Kafi Pruščak]], sufijski mislilac i najistaknutija figura naučne literature i intelektualnog života Bošnjaka [[16. vijek]]a.
 
U [[javno mnijenje|javnom mnijenju]] 1998. godine, 78,3% Bošnjaka u [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federaciji Bosne i Hercegovine]] se izjasnilo da su vjernici.<ref>{{cite book|title=''Religious separation and political intolerance in Bosnia-Herzegovina''|last1=Velikonja|first1=Mitja|authorlink=|coauthors=|year=2003|publisher=Texas A&M University Press|location=|isbn=1-58544-226-7|page=261|page=365|url=http://books.google.com/books?id=Rf8P-7ExoKYC&pg=PA261|accessdate=6 January 2011}}</ref> Bosanski muslimani imaju tendenciju da se prikažu kao umjereni, sekularni i evropski-orijentirani u odnosu na druge muslimanske grupe.<ref>Bringa 2002:24; Bringa 1995:7.</ref>
 
Kjell Magnusson ističe da je religija odigrala veliku ulogu u procesima koji su oblikovali nacionalne pokrete i formiranja novih država na [[Balkan]]u nakon osmanskog povlačenja, jer su [[Osmanlije]] razlikovale narode po njihovoj religijskoj pripadnosti.<ref>Magnusson 1994:336; Olsson 1994:24.</ref> Iako religija igra samo malu ulogu u svakodnevnom životu [[Narodi u Bosni i Hercegovini|naroda u Bosni i Hercegovini]] danas, sljedeći etničko-religijski stereotipi su još uvijek još uvijek prilično česti: ''Srbi moraju biti isto što i pravoslavci'', ''Hrvati moraju biti isto što i katolici'', a ''Bošnjaci moraju biti isto što i muslimani''. Međutim, još uvijek postoje pojedinci koji ''krše'' navedene obrasce, te aktivno prakticiraju druge religije.<ref>Gaši, Ašk, Melamisufism i Bosnien, ''En dold gemenskap'', Lund Studies in History of Religions. Volume 27., str. 38. Department of History and Anthropology of Religions, Lund University, Lund, Sweden</ref>
 
=== Imena i prezimena ===
Bošnjačka imena su većinom [[arapski jezik|arapskih]], [[turski jezik|turskih]] i [[perzijski jezik|perzijskih]] korijena. Primjer su imena ''Osman'', ''Mehmed'', ''Ismet'', ''Kemal'', ''Hasan'', ''Ibrahim'', ''Mustafa'' i dr. Južnoslavenska imena kao što je ime ''Zlatan'' su prisutna većinom u nereligijskim porodicama Bošnjaka. Ono što je uočljivo je to da su zbog strukture bosanskog jezika mnoga muslimanska imena izmijenjena u jedinstvena bošnjačka. Neka [[orijent]]alna imena su dobila skraćenu formu. Naprimjer, ''Huso'' od ''Huse(j)in'', ''Ahmo'' od ''Ahmed'', ''Meho'' od ''Mehmed'' i sl. Ovakav primjer su i imena bošnjačkih vicevskih junaka Muje i Sulje, čija su imena ustvari skraćene forme imena ''Mustafa'' i ''Sulejman''. Ono što je još učestalije je transformacija imena koja su u arapskom i turskom prihvaćena samo za jedan spol. U bosanskom jeziku, jednostavnim odbacivanjem slova ''a'' ime se iz ženskog može promijeniti u muško: tradicionalno žensko ime ''Jasmina'' prelazi u popularno muško ime ''Jasmin''. Slično, dodavanjem slova ''a'' učestalom imenu ''Mahir'' stvara se žensko ime ''Mahira''.<ref>''Muslimanska licna imena: sa etimologijom, etimoloskom grafijom i sematikom Trece izdanje.'' Author: Senad Agic; El-Kalem; 7/1/1999</ref>
 
Bošnjačka prezimena, kao i sva tipična među [[Južni Slaveni|Južnim Slavenima]], najčešće završavaju na ''-ić'' ili ''-ović''. Ova pojava ''patronimije'' ([[grčki jezik|gr.]] ''πατρονυμικόν'' / ''patronymikon'' – "ime oca") se može usporediti s engleskim sufiksom ''-son'' ([[engleski jezik|eng.]] ''son'' – sin), koji u engleskim prezimenima igra ulogu obilježavanja naslijeđa očevog imena (''Johnson'', ''Wilson'', ''Ericson'', ''Stivenson'' idt.). Ono što dolazi prije ''-(ov)ić'' sufiksa može ''reći'' dosta toga o jednoj porodici.
 
Većina bošnjačkih prezimena prati sličan obrazac koji potječe iz perioda kada su ta prezimena u Bosni i Hercegovini standardizirana. Neka bošnjačka [[musliman]]ska imena sadrže ime osnivača porodice na početku, a onda slijedi islamska struka ili titula, te završetak ''-ić''. Primjeri ovog oblika su prezimena ''Izetbegović'' ("sin Izet-bega"), ''Hadžiosmanović'' ("sin hadži Osmana") i sl. Neke varijacije ovog obrasca uključuju prezimena koja spominju samo ime, kao što je ''Osmanović'' ("sin Osmana"), te prezimena koja spominju samo struku, kao što je ''Imamović'' ("sin imama"). Neka čak spominju i religiju, kao što je ''Muslimović'' ("sin muslimana").
 
Određeni broj bošnjačkih prezimena nema islamske korijene za koje bi se mogla vezati, a završavaju se na ''-(ov)ić'', što je često među slavenskim prezimenima. Ova prezimena su vjerovatno ostala nepromijenjena još od srednjovjekovnog doba, a većinom potječu od starog bosanskog [[plemstvo|plemstva]] ili posljednjeg talasa konvertiranja na islam. Primjeri ovakvih prezimena su ''Tvrtković'', ''Kulenović'' i dr.
 
Također postoje i druga prezimena koja ne završavaju na ''-ić'', uopće. Ta prezimena su najčešće izvedena iz naziva mjesta porijekla, zanimanja ili drugih različitih faktora u historiji određene porodice. Primjeri ovih prezimena su ''Zlatar'', ''Kovač'', ''Kolar'' itd.
 
Neka bošnjačka prezimena imaju strano porijeklo, koje ukazuje na to da je osnivač porodice potekao iz mjesta koje je izvan Bosne i Hercegovine. Mnoga takva prezimena imaju [[mađarski jezik|mađarsko]], [[albanski jezik|albansko]], [[Vlasi|vlaško]], [[arapski jezik|arapsko]] ili [[turski jezik|tursko]] porijeklo. Primjeri su ''Vlasić'', ''Arnautović'', ''Arapović'' itd. Postoje i prezimena za koje se smatra da su pre-slavenskog porijekla; [[Kelti|keltsko]]-[[Iliri|ilirskog]]<ref>E. Çabej, Ilirishtja dhe Shqipja, Studime gjuhesore IV, Prishtine l987., p. 202.</ref> (''Mataruga'' i ''Motoruga''), [[Goti|gotskog]]<ref>I. Pašić, ''Predslavenski korijeni Bošnjaka – Ilirsko-gotski korijeni bosanske vladarske dinastije, stećaka i Crkve Bosanske'', str. 469</ref> (''Manigoda''), ili bilo kojeg drugog porijekla.
 
Mnoga bošnjačka prezimena su slična ili zajednička s hrvatskim i srpskim: ''Puškar'', ''Jašić'', ''Sučić'', ''Subašić'', ''Begić'', ''Hadžić''...
 
===Simboli===
[[Datoteka:Coat of Arms of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg|thumb|left|160px|Grb s ljiljanima, narodni simbol svih Bošnjaka]]
[[Datoteka:Bosniak national flag.svg|thumb|right|220px|Bošnjačka religijska zastava, korištena zajedno s narodnim srednjovjekovnim grbom s ljiljanima tokom 1990-ih]]
 
Tradicionalni simbol bošnjačkog naroda je grb s ljiljanima, ukrašen sa šest zlatnih ljiljana, koji se vezuju s [[Lilium bosniacum]]-om, cvijetom ljiljanom koji raste na bosanskohercegovačkom regionu.<ref>"Republic of Bosnia and Herzegovina, 1992–1998". Flagspot.net. Retrieved 3 February 2012.</ref> Ovaj bošnjački narodni simbol je nastao po uzoru na grb srednjovjekovne [[Kraljevina Bosna|Kraljevine Bosne]], i bio je posebno korišten u kontekstu odavanja počasti vladavini [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtka I, kralja Bosne]]. Prema nekim izvorima, bosanski grb sa šest zlatnih ljiljana potječe od francuskog grba [[Anžuvinci|anžuvinske]] dinastije [[Capet (dinastija)|Capet]].<ref>http://www.nato.int/sfor/indexinf/articles/030512a/t030512a.htm</ref> Član ove dinastije, [[Ludovik I, kralj Ugarske]], koji je bio oženjen s [[Elizabeta Kotromanić|Elizabetom Kotromanić]], kćerkom bana [[Stjepan II Kotromanić|Stjepana II Kotromanića]], i [[Tvrtko I, kralj Bosne|Tvrtko I, kralj Bosne]], su uvažavali [[Heraldika|heraldički]] ljiljan kao simbol bosanskih kraljeva, u znak porodičnih odnosa između [[Anžuvinci|Anužuvinaca]] i bosanske kraljevske porodice [[Kotromanići|Kotromanić]]. Također je moguće da su Bošnjaci usvojili, ili ''dobili na poklon'' – ljiljan na svom grbu kao nagradu za pomaganje anžuvinskoj strani.
 
Ovaj simbol je ''oživio'' 1992. godine, kao simbol bosanske nacionalnosti i kao grb na bijeloj podlozi predstavljao je zastavu [[Republika Bosna i Hercegovina|Republike Bosne i Hercegovine]] između 1992. i 1998. godine. Iako je državno obilježje zamijenjeno 1999. godine na zahtjev druge dvije etničke grupe ([[Srbi|Srba]] i [[Hrvati|Hrvata]]), [[zastava Federacije Bosne i Hercegovine]] još uvijek na sebi nosi jedan simbolični ljiljan. Bosanski ljiljan se također pojavljuje na zastavama i grbovima mnogih kantona, općina, gradova i naselja. Još uvijek se koristi kao službeni zaštitni znak bošnjačke pukovnije [[Oružane snage Bosne i Hercegovine|Oružanih snaga Bosne i Herzegovina]].<ref>http://www.mpr.gov.ba/userfiles/file/Biblioteka/zakoni/hr/ZAKON%20O%20ZASTAVI%20BiH/Zakon%20o%20zastavi%20BiH%20-%2019%20-%2001.pdf</ref> Ljiljani se također mogu često naći kao ukrasi u [[džamija|džamijama]], te na muslimanskim nadgrobnim spomenicima.
 
Druga bošnjačka zastava datira iz osmanskog doba i na njoj se nalazi bijeli polumjesec i zvijezda na zelenoj podlozi. Zastava je korištena i kao simbol kratkotrajne nezavisne Bosne u [[19. vijek]]u i [[Veliki bosanski ustanak|Velikog bosanskog ustanka]] protiv ''Turaka'' predvođenog [[Husein-kapetan Gradaščević|Husein-kapetanom Gradaščevićem]].
 
==Zajednice==
[[Image:Bosniak population in Serbia and Montenegro.jpg|thumb|right|Bošnjaci u Srbiji i Crnoj Gori prema popisima stanovništva održanim 2002. i 2003. g., respektivno]]
[[Image:Coat of arms of Bosniaks in Serbia and Montenegro.gif|120px|left|thumb|Narodni amblem Bošnjaka Srbije i Bošnjaka Crne Gore]]
 
Nacionalna osviještenost se proširila i na većinu Bošnjaka u susjednim zemljama, a sve više i širom svijeta, nakon [[Rat u Bosni|Bosanskog rata za nezavisnost]]. Najveći broj Bošnjaka izvan Bosne i Hercegovine se nalazi u [[Srbija|Srbiji]] i [[Crna Gora|Crnoj Gori]] (posebno u regiji [[Sandžak]]). Grad [[Novi Pazar]] je dom najveće bošnjačke populacije izvan Bosne. Još 40.000 Bošnjaka se nalazi u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i 38.000 u [[Slovenija|Sloveniji]]. Međutim, neki od njih se i dalje izjašnjavaju kao "Muslimani" ili "bosanci", prema najnovijim procjenama. U [[Makedonija|Makedoniji]] broj Bošnjaka se procjenjuje na oko 17.000.
 
Zbog rata i [[etničko čišćenje|etničkog čišćenja]] za vrijeme Rata u Bosni i Hercegovini, veliki dio svijeta procjenjuje da se 3–4 miliona Bošnjaka nalazi u zemljama izvan [[Balkan]]a. Najveća bošnjačka populacija nastanjena izvan država ex-Jugoslavije se nalazi u [[SAD]]-u, [[Švedska|Švedskoj]], [[Austrija|Austriji]], [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Švicarska|Švicarskoj]], [[Australija|Australiji]], [[Kanada|Kanadi]] i [[Turska|Turskoj]]. Prijašnje generacije bošnjačkih imigranata u neke od tih zemalja su do sada uglavnom integrirani u istim.
 
U zapadnjačkim zemljama, velika većina Bošnjaka su ratne izbjeglice koje su došle u te zemlje 1990-ih godina. Oni i dalje većinom govore [[bosanski jezik]] i održavaju kulturne i vjerske zajednice, redovno posjećuju svoju rodnu zemlju, te šalju pisma porodicama koje su ''ostale kod kuće''.
 
===Dijaspora===
{{Main|Bošnjačka dijaspora}}
 
=== Sjedinjene Američke Države ===
Bošnjačka dijaspora u [[SAD]]-u ima dugu i specifičnu historiju koja datira do više od jednog vijeka unazad. Jedan od prvih bosanskih dolazaka u bilo koju zemlju [[Novi svijet|Novog svijeta]] je bio upravo u Sjedinjene Države, a procjenjuje se da se desio 1860-ih. Prema procjenama ambasada postoji oko 350.000 ljudi bosanskog porijekla koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama.<ref>[http://www.everyculture.com/multi/A-Br/Bosnian-Americans.html]</ref><ref name="The 2000 USA census">[http://factfinder.census.gov/servlet/DTTable?_bm=y&-state=dt&-ds_name=DEC_2000_SF3_U&-mt_name=DEC_2000_SF3_U_PCT019&-redoLog=true&-_caller=geoselect&-geo_id=01000US&-geo_id=NBSP&-format=&-_lang=en The 2000 USA census]</ref>
Tradicionalni centri boravka i kulture za ljude iz Bosne i Hercegovine nalaze se na istočnoj obali ([[Atlanta]], Jacksonville, [[New York (država)|New York]] i [[Nashville]]), u centralnozapadnim dijelovima ([[St. Louis]], [[Chicago]] i [[Detroit]]), te na zapadnoj obali. Bošnjaci žive u svih 50 država.<ref name="The 2000 USA census"/>
Bošnjaci su bili začetnici u uspostavljanju Muslimanske zajednice u Chicagu. 1906. godine, oni su osnovali ''Džemijetul Hajrije'' u [[Illinois]]u radi očuvanja vjerske i nacionalne tradicije zajednice, kao i pružanja uzajamne pomoći za sahrane i bolesti. Organizacija je osnovala svoje ogranke u Garyju, [[Indiana]] (1913) i Butte-i, [[Montana]] (1916), a oni predstavljaju najstariju postojeću muslimansku organizaciju u Sjedinjenim Američkim Državama.
 
Sjedinjene Države imaju brojna bosanska kulturna, sportska i vjerska udruženja. Novine na bosanskom jeziku i drugi časopisi se objavljuju u mnogim državama. ''(''''[http://sabahusa.com/ Bosansko-američke novine "Sabah"]'''')'' Najveća zajednica Bošnjaka u Sjedinjenim Državama je ona bazirana u St. Louisu.
 
=== Kanada ===
[[Datoteka:Hedo Turkoglu point guard 11-27-08.jpg|thumb|right|125px|Hidayet Türkoğlu je turski [[NBA]] igrač bošnjačkih korijena]]
Prema Kanadskom cenzusu iz 2001. godine, 25.665 građana [[Kanada|Kanade]] se izjasnilo kao "Bošnjaci".<ref name="immigration-online.org">http://immigration-online.org/41-bosnian-immigration.html</ref> Velika većina Bosanaca u Kanadi je emigrirala za vrijeme i nakon [[Rat u Bosni i Hercegovini|Bosanskog rata]] koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Historija dolazaka Bosanaca u Kanadu, međutim, datira što i do [[19. vijek]]a.<ref name="immigration-online.org"/>
Bošnjačka zajednica u Kanadi ima dugu i specifičnu historiju koja datira više od stotinu godina.<ref name="immigration-online.org"/> Nakon [[Rat u Bosni i Hercegovini|Bosanskog rata]], između 1992. i 1995. g., mnogi Bošnjaci i [[bosanski Hrvati]] su prebjegli u Kanadu kao izbjeglice.
 
Tradicionalni centri boravka i kulture za ljude iz Bosne i Hercegovine su [[Toronto]], [[Montreal]] i [[Vancouver]]. Brojna bošnjačka kulturna, sportska i vjerska udruženja uspješno djeluju, a novine na bosanskom jeziku i drugi časopisi se objavljuju u mnogim državama. Najveća bošnjačka organizacija u Kanadi je ''Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike''.<ref>http://www.bosniak.org/</ref>
 
=== Turska ===
Bošnjačke zajednice u [[Turska|Turskoj]] vuku svoje korijene uglavnom do egzodusa Bošnjaka iz [[Bosanski ejalet|Bosanskog ejaleta]] u [[19. vijek|19.]] i početkom [[20. vijek]]a, kao rezultat [[Pad Osmanlijskog carstva|pada vladavine Osmanskog carstva]] na Balkanu. Prema procjenama iz 2008. godine od strane Vijeća za nacionalnu sigurnost Turske (''Milli Güvenlik Kurulu'') čak 2.000.000 građana Turske je bošnjačkog porijekla.<ref>{{cite web|author=[[Milliyet]]|url=http://www.milliyet.com.tr/default.aspx?aType=SonDakika&Kategori=yasam&ArticleID=873452&Date=07.06.2008&ver=16 |title=''Türkiye'deki Kürtlerin sayısı!''|publisher=http://www.milliyet.com.tr |date=2008-06-06|accessdate=2013-05-05}}</ref> Bošnjaci uglavnom žive u regiji Marmara koja je – drugim riječima – sjeverozapadna Turska. Najveća bošnjačka zajednica u Turskoj je u [[Istanbul]]u.
Yenibosna je gradić koji se nalazi na zapadnom dijelu istanbulskog distrikta Bahçelievler, koji graniči sa susjednim okrugom Küçükçekmece. Vlasti distrikta su zabilježile masovne migracije iz bivšeg [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]] nakon osnivanja [[Turska|Republike Turske]].<ref>http://belediyeden.com/156/bahcelievler-belediyesi/1103414/nufus-durumu.html</ref>
Naziv gradića dolazi iz imena glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sarajeva. Naselje se u početku zvalo ''Sarajbosna'', što je turski ekvivalent ''Sarajeva'', prije nego što je preimenovano u ''Yenibosnu'' formiranjem Republike Turske.
 
Značajne bošnjačke zajednice postoje i djeluju u [[Izmir]]u, Karamürselu, Yalova-i, [[Bursa|Bursi]] i [[Edirne]]u.
 
==Galerija==
<center><gallery>
File:Bosniaks vranduk.jpg|Slika Bošnjaka [[18. vijek]]a na planini Vranduk, Carla Eberta (1821–1885)
File:Preziosi - Dervish - from Bosnia.jpg|[[Derviš]] iz Bosne, slika Amedea Preziosija (1816–1882)
File:Girl of Sarajevo, Bosnia, Austro-Hungary WDL2637.png|Mlada bošnjakinja u [[Sarajevo|Sarajevu]] tokom [[Austro-Ugarska|austrougarskog]] upravljanja Bosnom
File:Mostar Mahomedan woman Herzegowina Austro-Hungary.jpg|[[Muslimani (narod)|Muslimanka]] iz [[Mostar]]a tokom [[Austro-Ugarska|austrougarskog]] upravljanja Bosnom
File:Sarajcvo (i.e. Sarajevo) Turkenviertal Bosnia Austro-Hungary.jpg|Bošnjaci na sarajevskim ulicama tokom [[Austro-Ugarska|austrougarskog]] perioda
File:Prenjalpe between Mostar and Sarajewo Herzegowina Austro-Hungary.jpg|Djeca na obroncima planine [[Prenj]] u [[Hercegovina|Hercegovini]]
File:Bosniak peasant.jpg|Bošnjački seljak iz ''Ljudske rase'' Louisa Figuiera (1872)
File:Bosniak merchant.png|Bošnjački trgovac iz ''Ljudske rase'' Louisa Figuiera (1872)
File:Bosniaks. Босняки. Bošnjaci 1869.jpg|Djevojka koja pleše (1869)
File:Bošnjak.jpg|Ilustracija "Bošnjaka" iz ''Ilustriranog kalendara'' (1879)
File:Knötel II, 38.jpg|Bošnjaci-Husari u [[Pruska|prusačkoj]] vojsci (1786); slika ''Uniformenkunde'' Richarda Knötela (1890)
File:Bosniaks in Danish army (R. Knötel).jpg|Bošnjačke konjaničke jedinice u [[Danska|danskoj]] armiji, 1791–1808 (Richard Knötel, 1890)
File:Bruner-Dvorak, Rudolf - Bosna, modlitba (ca 1906).jpg|Bošnjaci čine molitvu na otvorenom, ca. 1906
File:Turbe Gazi Husrev-bega.jpg|[[Turbe (mauzolej)|Turbe]] [[Gazi Husrev-beg]]a u Sarajevu
File:Alifakovac cemetery.jpg|Staro muslimansko [[Alifakovac (groblje)|groblje Alifakovac]] u Sarajevu
File:Inside Blagaj tekke.jpg|Tradicionalni bošnjački namještaj unutar [[Blagaj na Buni|blagajske]] [[tekija|tekije]]
File:Ferhadija-Moschee, Banja Luka April 1941.jpg|[[Ferhat-pašina džamija]], izgrađena 1579. g. u [[Banja Luka|Banjoj Luci]], je bila jedno od najvećih dostignuća islamske bh. arhitekture u Evropi u [[16. vijek]]u
File:Bosnyák ház 1896-32.JPG|''Bosnyák lakóház'' (''Bošnjačka kuća'') s mađarske Millenijske izložbe, 1896
File:Militärfriedhof Lebring 3.JPG|Vojno groblje [[Bosanskohercegovački pješadijski regiment|II bh. pješadijskog regimenta]] u blizini [[Lebring-Sankt Margarethen]]a u [[Austrija|Austriji]]
File:Bascarsija Market Sarajevo.jpg|Tradicionalni bošnjački ''filigran'' na sarajevskom starom bazaru i historijskom centru grada, [[Baščaršija|Baščaršiji]] – kojeg radi stari zanatlija iz [[Sarajevo|Sarajeva]]
File:Bosnian mosque in Caesarea.JPG|Bošnjačka džamija u [[Cezarija|Cezariji]] u [[Izrael]]u ''(vidi članak [[Bušnak]])''
File:Mostar - Bosnia and Herzegovina - Waitress.jpg|Konobarica u narodnoj nošnji u [[Istočni Mostar (stari grad)|Istočnom Mostaru (stari grad)]]
File:43. TKB - Seljo z Sarajewa (Bośnia i Hercegowina) 10.JPG|Bošnjaci igraju tradicionalno kolo
File:Sarajevo Siege Children 3.jpg|Djeca na ulicama [[Sarajevo|Sarajeva]] (zima 1992–1993), tokom opsade grada
File:Defense.gov News Photo 980130-F-8748C-019.jpg|Bošnjačka djeca iz [[Srebrenica|Srebrenice]] u izbjegličkom centru u [[Simin Han|Siminom Hanu]] kod [[Tuzla|Tuzle]]
File:Eurovision Song Contest 1976 - Ambasadori.jpg|[[Ismeta Dervoz|Ismeta Dervoz-Krvavac]] iz grupe [[Ambasadori]] na [[Takmičenje za pjesmu Evrovizije|Takmičenju za pjesmu Evrovizije]] 1976. g.]]
File:Alen Islamović.jpg|Bošnjački [[rock'n'roll]] pjevač [[Alen Islamović]] svira na svom koncertu
File: Natpis dubrovačkog Vijeća bošnjačke nacionalne manjine.JPG|Znak u blizini zgrade Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u [[Dubrovnik]]u ([[Hrvatska]])
</gallery></center>
 
==Također pogledajte==
*[[Bošnjaci (Hrvatska)|Bošnjaci Hrvatske]]
*[[Bošnjaci Sandžaka]]
*[[Bošnjačko-hrvatski sukob]]
*[[Bušnak]]
*[[Narodi u Bosni i Hercegovini]]
 
==Reference==
{{Reflist|2}}
* <cite id=refMalcolm1996>{{Cite book|last=Malcolm |first=Noel |title=Bosnia: A Short History |publisher=New York University Press |year=1996 |isbn=0-8147-5561-5}}</cite>
* <cite id=refRamet2006>{{Cite book|last=Ramet |first=Sabrina P. |title=The Three Yugoslavias: State-Building and Legitimation, 1918–2004 |year=2006 |publisher=Indiana University Press |isbn=0-271-01629-9}}</cite>
* <cite id=refTomasevich2001>{{Cite book|title=War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: Occupation and Collaboration |last=Tomasevich |first=Jozo |year=2001 |publisher=Stanford University Press |isbn=0-8047-0857-6}}</cite>
 
==Literatura==
* {{Cite book|last=Fritz |first=Hans |title=Bosniak (Bošnjak) |publisher=Verl. d. Druckerei Waidhofen a.d. Ybbs |year=1931}}
* {{Cite book|last=Karčić |first=Fikret |title=The Bosniaks and the Challenges of Modernity: Late Ottoman and Hapsburg Times (Bošnjaci i izazovi modernosti: Kasni osmanlijski i habsburški period) |publisher=El-Kalem |year=1999 |isbn=9958-23-021-6}}
* {{Cite book|last=Pinson |first=Mark |title=The Muslims of Bosnia-Herzegovina: Their Historic Development from the Middle Ages to the Dissolution of Yugoslavia (Muslimani Bosne i Hercegovine: Njihov historijski razvoj od srednjek vijeka do raspada Jugoslavije) |publisher=Harvard University Press |year=1994 |isbn=0-932885-09-8}}
* {{Cite book|last=Zulfikarpašić |first=Adil |title=The Bosniak (Bošnjak) |publisher=C. Hurst & Co |year=1998}}
 
==Vanjski linkovi==
{{commons category|Bosniaks}}
*[http://www.baic-detroit.com/news.php Bošnjaci u SAD-u]
*[http://www.igbd.eu/ IGBD – Bošnjaci u Njemačkoj]
*[http://www.bosniak.org Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike]
*[http://www.baacbh.org/ baacbh.org – Bošnjačko američko Savjetodavno vijeće za BiH]
*[http://www.bosnjaci.net/ bosnjaci.net]
*[https://www.facebook.com/pages/Bosniaks/115081885174428?nr=108743032492432 Facebook stranica]
*[http://www.historija.ba historija.ba]
 
{{Navkutija
| ime = Bošnjačka dijaspora
| naslov = [[Bošnjačka dijaspora]] [[Datoteka:Coat of Arms of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg|15px]]
| slika = [[Image:Zlatni Ljiljan.svg|50px|''Lilium Bosniacum'', bošnjački nacionalni amblem]]
 
| grupa1 = [[Evropa]]
| podaci1 = [[Austrija]] {{•}} [[Bošnjaci (Hrvatska)|Hrvatska]] {{•}} [[Bošnjaci Kosova|Kosovo]] {{•}} [[Crna Gora]]{{•}} [[Srbija]] {{•}} [[Slovenija]]
 
| grupa2 = [[Azija]]
| podaci2 = Arapski [[Bušnak|Bušnaci]] {{•}} [[Turska]]
 
| grupa3 = [[Amerika]]
| podaci3 = [[Kanada|Kanada]] {{•}} [[SAD]]
 
| grupa4 = [[Okeanija]]
| podaci4 = [[Australija]]
 
| ispod = [[Portal:Bosna i Hercegovina]]
}}
{{Navkutija
| ime = Etničke grupe u Bosni i Hercegovini
| naslov = [[Narodi u Bosni i Hercegovini|Etničke grupe u Bosni i Hercegovini]]
| slika =
 
| grupa1 =
| podaci1 = <center>'''Bošnjaci''' {{•}} '''[[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvati]]''' {{•}} '''[[Srbi]]'''</center>
<center>[[Jevreji u Bosni i Hercegovini|Jevreji]] {{•}} [[Crnogorci]] {{•}} [[Makedonci]] {{•}} [[Romi]] {{•}} [[Turci]]</center>
 
| ispod = '''Također pogledajte:''' [[Popis stanovništva u SR Bosni i Hercegovini 1991.|Popis stanovništva u BiH 1991.]] {{•}} [[Demografija]]
}}
 
{{Slavenski narodi}}
 
 
{{BiHPortal}}
 
[[Kategorija:Bošnjačke teme]]
[[Kategorija:Bošnjaci]]
[[Kategorija:Narodi Bosne i Hercegovine]]
 
{{Link GA|no}}
{{Južni Sloveni}}
 
1.871

izmjena