Hrizafije – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Članku Hrisapije je promenjeno ime u Hrizafije |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
'''Hrizafije''' ili '''Hrisafije''' ({{lang-el|Χρυσάφιος}}, {{lang-la|Chrysaphius}}, ? - 450/451) je bio [[eunuh]] na dvoru [[Istočno Rimsko Carstvo|istočnorimskog]] cara [[Teodozije II|Teodozija II]], poznat po tome što je postao najmoćniji dvorjanin pred kraj Teodozijeve vladavine i vodio pomirljivu politiku prema [[Huni]]ma i njihovom vođi [[Atila|Atili]].
Bizantski historičari navode da je karijeru započeo kao sluga na dvoru, te da je postepeno napredovao u službi, stekavši naklonost cara dijelom i svojom fizičkom ljepotom, ali i prepredenošću. Već 441. je sudjelovao u obaranju [[Kir od Panopolisa|Kira od Panopolisa]], gradskog prefekta čiju je popularnost među narodom držao preprekom svojim ambicijama. Kir je optužen da je [[paganizam|pagan]], zbog čega je, kako bi otklonio optužbe, pristao da se zaredi, a potom je na Hrizafijev nagovor imenovan biskupom [[Kütahya|Kotieja]] u Frigiji, čiji su građani stekli reputaciju zbog linčovanja četvorice njegovih prethodnika.
Godine 443. je Hrizafije postao ''[[praepositus sacri cubiculi]]'', odnosno carski komornik, a [[de facto]] premijer Istočnog Rimskog Carstva. Odatle je počeo spletkariti protiv careve sestre [[Pulherija|Pulherije]] koju je uspio protjerati iz dvora, i tako na trenutak ojačati uticaj careve supruge [[Elija Eudokija|Elije Eudokije]]. Međutim, već 444. se okrenuo protiv carice, sugeriravši kako je [[preljub|prevarila]] muža sa njegovim najboljem prijateljem Paulinom. Zbog toga ju je car protjerao, i Hrizafije se tako lišio svojih glavnih suparnika, postavši najmoćniji čovjek na dvoru.
Hrizafijev uspon na vlast je koincidirao sa provalom [[Huni|Huna]] na istočnorimske teritorije na [[Balkan]]u, tako i eskalacijom [[teologija|teoloških]] nesuglasica unutar Crkve u Carstvu. Hrizafije je prema Hunima vodio popustljivu politiku, pristajući na svaki, pa i na najteže ostvariv zahtjev njihovog kralja [[Atila|Atile]] - tako je Hunima prepuštena sva dotadašnja rimska teritorija na pet dana jahanja južno od [[Dunav]]a, a nakon dolaska Huna pred zidine [[Konstantinopol]]a 447. isplaćen [[danak]] u količinama koje su ispraznile carsku blagajnu i dovele do teških poreznih opterećenja za podanike Carstva.
Iste godine je Hrizafije pokušao svoj svjetovni uticaj upotpuniti uticajem na Crkvu, i to tako što je svoje kumče [[Eutih]]a pokušao postaviti za [[patrijarh Carigrada|arhiepiskopa Konstantinopola]]. Pokušaj nije uspio, i novim arhiepiskopom je proglašen [[Flavijan Carigradski|Flavijan]], koji je odmah postao Hrizafijev smrtni neprijatelj. Kako bi suzbio njegov uticaj, Hrizafije je uredio da na mjesto uticajnog [[patrijarh Aleksandrije|patrijarha Aleksandrije]] bude postavljen [[Dioskor od Aleksandrije]]. Potom je organizirao tzv. [[Drugi efeški sabor]] na kome je 449. godine Flavijan svrgnut, dijelom zahvaljujući tome što su episkope nadgledali naoružani vojnici; taj je događaj, međutim, izazvao ogorčenje, odnosno raskol u Crkvi, a [[papa Lav I]] ga je odbio priznati, proglasivši ga "razbojničkim saborom". Ti će događaji kasnije dovesti do [[Kalcedonski sabor|Kalcedonskog sabora]] i prve velike [[šizma|šizme]] u historiji kršćanske Crkve.
Hrizafije je, pak, iste godine pokušao trajno riješiti hunski problem tako što je [[Edekon]]a, [[Skiri|skirskog]] poglavicu i Atilinog tjelohranitelja, pokušao potkupiti da mučki ubije svog gospodara. Edekon je, međutim, ostao vjeran Atili i o zavjeri obavijestio Atilu koji je zaprijetio novim ratom ukoliko mu se ne pošalje Hrizafijeva glava. Hrizafije je, međutim, uspio isposlovati svoj ostanak na životu uz još basnoslovniji danak, odnosno novac za koji historičari navode da bi bio bolje potrošen u ratu protiv Atile.
Huni su se ubrzo nakon toga okrenuli pljački [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnog Carstva]] i tako privremeno Istok i Hrizafija ostavili na miru. Međutim, godine 450. je Teodozije II umro i Hrizafije je odjednom ostao bez zaštitnika. Novi car [[Markijan]], oženjen za Pulheriju, je bio neprijateljski nastrojen prema nekoć svemoćnom eunuhu. Ubrzo nakon toga je Hrizafije umro nasilnom smrću - prema jednoj verziji je pogubljen od strane generala Jordana, a prema drugoj su ga na ulici [[kamenovanje|kamenovali]] građani bijesni zbog poreza koje su morali plaćati zbog njegovog danka za Atilu.
== Eksterni linkovi ==
| |||