Pljačka Rima (410) – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 39:
Prema historijskim izvorima, Honorije i Alarik su bili na rubu sporazuma, ali je u tom trenutku Alarika mučki pokušao ubiti Sar ({{lang-la|Sarus}}), gotski oficir u Honorijevoj službi, kome je glavni motiv bilo dugogodišnje osobno neprijateljstvo sa Alarikovim pomoćnikom [[Ataulf]]om. Razbješnjeli Alarik je ponovno pokrenuo vojsku na jug, prema Rimu.
Alarikova je vojska pod Rim došla u ljeto 410, prije žetve, odnosno kada je grad već bio materijalno i moralno iscrpljen sa dvije prethodne opsade. Treća je opsada završila 24. augusta kada je grad pao, što dio kasnoantičkih historičara pripisuje [[izdaja|izdaji]], odnosno nakon što su otvorena vrata Porta Salaria, kroz koja su Vizigoti nahrupili u grad. Prema [[Prokopije|Prokopiju]] je vrata otvorilo 300 gotskih robova koje je Alarik bio poklonio Rimljanima u znak dobre volje, a zapravo kao ubačene "krtice"; prema drugim izvorima, vrata je otvorila
O postupanju Vizigota prema osvojenom gradu postoje kontradiktorni izvještaji. Jedan od prvih je [[Jeronim]]ov zapis koji je 412. u [[Betlehem]]u opisao kako su građani izloženi [[masakr]]u u kome je samo manji broj preživio. Drugi izvještaji spominju kako je [[nasilje]] bilo uglavnom usmjereno protiv građana za koje se sumnjalo da kriju blago. Jedna od tih žrtava je bila [[Sveta Marcela]], kojoj Goti nisu vjerovali kada im je rekla da je sve svoje bogatstvo podijelila sa siromašnima, te je zbog toga nasmrt pretukli. Također se spominje kako su Vizigoti u gradu također [[palež|palili]] brojne kuće. Među građevinama koje su opustošene bile su Augustov i Hadrijanov mauzolej, gdje su Vizigoti raspršili pepeo nekadašnjih careva.
| |||