Pljačka Rima (410) – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 31:
Sa Stilihonovom smrću je Zapadno Rimsko Carstvo ostalo bez jedinog vojskovođe koji se mogao efikasno suprotstaviti Vizigotima. U septembru 408. Alarik je sa trupama upao u Italiju gdje nije bilo nijedne rimske vojske koja bi mu mogla pružiti efikasni otpor. Brzo je došao pod Rim i stavio ga pod opsadu. Grad je počela moriti [[masovna glad|glad]] te je [[rimski Senat|Senat]] pristao Alariku platiti 5000 funti zlata, 30.000 funti srebra, kao i veliku količinu [[svila|svile]] i [[papar|papra]], nakon čega se on sa svojim sljedbenicima povukao natrag na sjever.
Alarik je potom započeo pregovore sa Honorijem, koji je prije toga prijestolnicu iz Mediolanuma sklonio u lakše branjivu [[Ravenna|Ravennu]]. Tamo je tražio da se njegovim sunarodnjacima za naseljavanje preda teritorija između [[Dunav]]a i sjevernog Jadrana, odnosno da on sam preuzme nekadašnju Stilihonovu funkciju ''[[magister militum]]a'', odnosno komandanta rimske vojske. Honorije je to odbio, čak i kada je Alarik ublažio zahtjeve. Stoga je Alarik ponovno pokrenuo vojsku na jug i godine 409. došao pod zidine Rima.
Alarik je potom odlučio krenuti na sjever kako bi se obračunao sa Honorijem u Raveni, odnosno postavio Priska Atala na njegovo mjesto. Honorije je bio spreman za kapitulaciju, ali mu je u pomoć pritekao njegov rođak, istočnorimski car [[Teodozije II]] sa šest legija. Istovremeno se protiv svog nominalnog vladara Priska Atala pobunio Heraklijan, guverner [[Afrika (rimska provincija)|provincije Afrike]], strateški važna kao žitnica Rima. Alarik se zbog toga ponovno okrenuo na jug kako bi poduzeo pohod na Afriku i osigurao žito. Prisk Atal je, međutim, odbio dati formalne ovlasti za pohod, te ga je Alarik formalno smijenio te ponovno započeo pregovore sa Honorijem.
| |||