Pljačka Rima (410) – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 25:
Smrt cara [[Teodozije I|Teodozija I]] 395. nakon koje se Carstvo podijelilo na Zapadno i [[Istočno Rimsko Carstvo|Istočno]], te razmirice suparničkih dvorova u [[Konstantinopol]]u i [[Mediolanum]]u, su vizigotskom kralju [[Alarik I|Alariku I]] dale priliku da podigne veliki ustanak, čiji je cilj imao izboriti još veće materijalne i političke ustupke za svoje sunarodnjake. Od napada na istočnorimsku prijestolnicu ga je odgovorilo mito, ali je zato izvršio veliki pohod na jug, prilikom koga je opljačkana i opustošena Grčka. Vizigoti su nakon toga krenuli na sjever, te se počeli naseljavati u [[Ilirik]]uAlarik je tada imao namjeru svoje sunarodnjake naseliti u [[Rimska Galija|Galiji]], a kao najidealnija ruta mu se činila plodna i bogata sjeverna Italija, gdje se, između ostalog, nalazio i Mediolanum.
Nakon manjih upada 400. i 401. Alarik je svoje sljedbenike pokrenuo godine 402. kada ga je zapadnorimski vojskovođa [[Stilihon]] uspio zaustaviti u [[Bitka kod Polencije|kod Polencije]]. Alarik se pregrupirao i ponovno krenuo u pohod, ali ga je sljedeće godine Stilihon ponovno porazio [[Bitka kod Verone|kod Verone]]. Alarik se nakon toga morao pregrupirati još nekoliko godina, a što su nastojali iskoristiti drugi napadači. Među njima se najviše istakao paganski vojskovođa [[Radagajst]] koji je 405. također provalio u Italiju, ali koga je također uspio poraziti Stilihon. Međutim, u nastojanju da suzbije tu hordu, Stilihon je morao povući garnizone sa svih rimskih granica, a što su krajem 406. iskoristili [[Vandali]], [[Alani]] i [[Svevi]], koji su [[Prelazak Rajne 406|prešli Rajnu]] i upali u Galiju koja im je stajala na milost i nemilost. Sljedeće je, pak, godine, došlo do velike pobune u [[Rimska Britanija|Britaniji]] čiji je garnizon izvikao [[Konstantin III (uzurpator)|Konstantina III]] za cara.
{{DEFAULTSORT:Pljačka Rima (410)}}
| |||