Gradiška – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m replaced: , → ,, replaced: → (6) using AWB |
|||
Red 22:
| načelnik = Nikola Kragulj
}}
'''Bosanska Gradiška''' (uradno: Gradiška) je naseljeno mjesto i opština u [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] koja pripada entitetu [[Republika Srpska]]. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 16.841 stanovnika.<ref>{{cite book |last= |first=. |editor= |title=Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991. |year= |publisher=Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine|location=Sarajevo |isbn= |pages= |chapter=}}</ref> Zahvata [[Lijevče polje]] i [[Potkozarje (Banja Luka)|Potkozarje]], s površinom od 762 km
== Geografija ==
Na području općine živi oko 62.000 stanovnika, a u samom gradu 18.000. Općina ima 69 sela, organizovanih u 53 [[mjesna zajednica|mjesne zajednice]]. Najveća seoska naselja su [[Nova Topola (Gradiška)|Nova Topola]], [[Gornji Podgradci]], [[Orahova (Kotor Varoš)|Orahova]] i [[Turjak (Višegrad)|Turjak]]. Cijelo područje općine je elektrificirano, a u završnoj fazi je telefonizacija seoskog područja. Sva sela su povezana sa središtem općine autobuskim linijama, a iz Bosanske Gradiške se svakodnevno održavaju autobuske linije prema [[Banja Luka|Banja Luci]], [[Beogradu]], [[Novi Sad|Novom Sadu]], [[Subotica|Subotici]], [[Sarajevo|Sarajevu]] i drugim mjestima. Bosanska Gradiška je udaljena od Banja Luke 50 km, te od [[Zagreb]]a 130 km. Putnu mrežu čini 700 km lokalnih i regionalnnh puteva, te 90 km magistralnih puteva, koji preko Gradiške vode prema istočnom djelu Bosne i Hercegovine i Banja Luci, a na sjever prema Srednjoj i Zapadnoj Evropi.
U Bosanskoj Gradišci se nalazi i jedan od najznačajnijih međunarodnih graničnih prijelaza u Bosni i Hercegovini za putnički i teretni [[promet|saobraćaj]].
Pored rijeke [[Sava|Save]], koja je u ovom području plovna, ovaj kraj je bogat i brdskim rijekama, od kojih su najveće [[Vrbaška]], [[Jablanica (rijeka)|Jablanica]], [[Jurkovica]] i [[Lubina]].
Bosanska Gradiška je smještena na nadmorskoj visini od 92 m, plodna lijevčanska ravnica je na prosječnoj nadmorskoj visini od 110 m, a pojedina sela u brdskom području i do 300m.
Povoljni klimatski kontinentalni uslovi i geografski položaj, veliko šumsko bogatstvo planine [[Kozara|Kozare]] i Prosare, plodno Lijevče polje i dijelovi Posavine, pogodno brežuljkasto obradivo zemljište, nalazišta kamena dijabaza, bogato nalazište mermera u Prosari, plovnost rijeke [[Sava|Save]] i druge pogodnosti, uticale su na razvoj brojnih oblasti privređivanja, a prvenstveno primarne poljoprivredne proizvodnje, prehrambene i drvne industrije kao i drugih privrednih grana
Red 133:
Historičari se slažu, da je između [[1535]]. i [[1537]]. godine Bosanska Gradiška konačno mogla potpasti pod [[otomansko Carstvo|osmansku vlast]]. Osmanlije su se na ovim prostorima zadržale sve do [[Historija Bosne i Hercegovine|austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine]] [[1878]]. godine.
Već [[1532]]. godine osmanska vlast kod Kobaša uspostavlja mostobran za svoja daljnja osvajanja u pravcu sjevera. [[Stjepan Berislavić]], krupni feudalac u to vrijeme prelazi na stranu [[Otomansko Carstvo|Osmanlija]] i postaje osmanski [[vazal]] gdje nastavlja da vlada nad svojim posjedima, ali pod uvjetima da priznaje novu vlast i pomaže prilikom ratnih operacija. [[1535]]. godine se navodi u jednom zapisu da je požeški župan Đuro Banfina imenovan za upravnika tvrđave Gradiška, koju je zatim utvrdio i naoružao i da se branio od Osmanlija. U tekstu se dalje navodi da je nešto kasnije tvrđava napadnuta te da su ''"Turci posla imali dok su je pridobili i od ljutosti sa zemljom sravnili." ''
Vjerovatno je ova informacija tačna, jer prema nekim drugim izvorima Gradiška je te godine pala pod osmansku vlast. Vojnu akciju je poveo bosanski [[sandžak-beg]] [[Gazi Husrev-beg]] [[1535]]. godine gdje je također učestvovao i sultanov vazal [[Stjepan Berislavić]]. Tom prilikom je došlo do sukoba između njih, koji se završio bijegom Stjepana Berislavića. Nakon toga u kratko vrijeme čete Gazi Husrev-bega su zauzele njegove gradove Kobaš, Brod, Gradišku i druga mjesta, što znači da je Gradiška sa susjednim mjestima došla vjerovatno 1535. (definitivno 1537.) pod osmansku vlast. Narod se iz tih krajeva iseljavao u [[Hrvatska|Hrvatsku]], [[Slovenija|Sloveniju]], a neki čak i u [[Austrija|Austriju]] i [[Mađarska|Mađarsku]]. Od onih koji su ostali jedan dio prihvata [[islam]].
Historijski dokumenti [[1553]]. godine spominju Gradišku i u kontekstu, kad ju je upravitelj [[Sisak|Siska]] [[Petar Erdedi]] spalio do temelja. Ovo isto su učinili [[1600]]. godine i [[Slavonija|slavonski]] pljačkaši, braća Marko i Mato Lapsanović.
[[17. vijek|17. stoljeće]] je period kad je ratna aktivnost bila smanjena, a vjerska tolerancija bila veća. Prema izvještaju Tome Ivkovića iz [[1630]]. godine [[franjevci]] iz [[Visoko]]g, sasvim neometani od osmanskih vlasti, obavljaju crkvenu upravu u Gradišci, a fra Mirijan Marović navodi da [[1665]]. godine u Gradišci pored muslimanskih ima i 200 kršćanskih kuća.
Red 231:
== Privreda ==
Zahvaljujući [[prirodni resursi|prirodnim resursima]] u proteklim decenijama ostvaren je uspješan privredni rast i razvoj. [[Ekonomija|Ekonomska]] osnova je stalno jačana izgradnjom novih privrednih i infrastrukturnih objekata, povećanjem proizvodnje i izvoza na strana [[tržište|tržišta]].
Male [[zanat]]ske [[radionica|radionice]], prerastale su u savremene [[tvornica|fabrike]], a na resursima velikog šumskog bogatstva [[Kozara|Kozare]] i [[Prosara|Prosare]], te plodnih oraničnih površina Lijevče polja i Potkozarja, izgrađeni su prerađivački kapaciteti u [[industrija|industriji]] namještaja, drvnoj, poljoprivrednoj i prehrambenoj industriji. Uporedo su razvijana i preduzeća u ostalim privrednim granama, a posebno u metalnoj i tekstilnoj industriji, mašinogradnji, građevinarstvu, trgovini te proizvodnji elektro-materijala i plastike.
Privredni razvoj industrijskih preduzeća uspješno je pratio i razvoj komunalnih i uslužnih djelatnosti. U proteklih 50 godina izgrađen je cjelokupni privredni potencijal, stambeni fond, te infrastrukturni objekti, sa tendencijom stalne dogradnje. U privredi općine Bosanska Gradiška, zaposleno je 6.000 radnika, a u vanprivrednim oblastima oko 2.000. Osnovni nosioci privrednih aktivnosti su državna preduzeća. U toku je proces transformacije državnog kapitala. U odnosu na [[Rat u Bosni i Hercegovini|prijeratni]] period dostignut je nivo industrijske proizvodnje od 25%. Na području općine posluje preko 600 privatnih preduzeća i više od 1.400 privatnih radnji. Većina aktivnosti privatnog sektora usmjerena je na područje [[trgovina|trgovine]] i [[ugostiteljstvo|ugostiteljstva]], a manji broj u nekim od proizvodnih djelatnosti.
== Kultura ==
[[Datoteka:
Osnovni nosilac kulturnih zbivanja u Bosanskoj Gradiški je [[Dom kulture]], koji pruža uslove za rad Narodne biblioteke "[[Jovan Dučić]]" koja raspolaže sa preko 30.000 naslova klasične i stručne literature. U Domu kulture radi Gradski ženski hor koji je svoj višegodišnji rad krunisao sa nekoliko visokih priznanja, KUD "Kolovit"
Na području općine [[Srpska pravoslavna crkva]] je organizovana u 10 [[parohija]], u kojima je izgrađeno 12 hramova i 10 kapela. Najveći je Hram Pokrova Presvete Bogorodice u Bosanskoj Gradišci čija je izgradnja započela [[1965]]. godine i trajala do [[1973]]. godine. Najstarija [[hrišćanska crkva|crkva]] je u selu Romanovcima, Hram svetog Nikole, izgrađen prije 400 godina. U njemu se 1904. godine vjenčao [[Petar Kočić]].
Linija 275 ⟶ 274:
Branislav Mihaljčić
Goran Zakarić,
Mihajlo Trivunović,
| |||