Danilo Ščepćević Njegoš – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 79.143.111.235 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Kolega2357
Munjanes (razgovor | doprinos)
m replaced: , → , using AWB
Red 1:
{{Tačnost}}
[[Datoteka:Vladika danilo.jpg|thumb|Vladika Danilo Ščepćević Njegoš.]]
'''Danilo Šćepčević Njegoš''' (arh. '''Njeguš''', rođen oko [[1670|1670.]], [[Njeguši]], [[Stara Crna Gora]] ([[Otomansko Carstvo|Osmanlijsko carstvo]]) - [[1735|1735.]], [[Podmaine]], Venecijanska republika) iz dinastije '''[[Petrović-Njegoš|Petrovića]]''' , ''vojevodič srpskoj zemlji''<ref>(u pismu u kojem je to napisao to se odnosi na Kosovo){{činjenica|date={{subst:CURRENTMONTH}}. {{subst:CURRENTYEAR}}.}}<!--Треба навести ову опаску као опис линка.--></ref>, je bio [[Spisak srpskih arhijereja|srpski vladika]] [[Mitropolija Crnogorsko-primorska|Cetinjske mitropolije]], obnovitelj [[Cetinjski manastir|Cetinjskog manastira]], začetnik borbe za oslobođenje [[Crna Gora|Crne Gore]] od osmanlijske vlasti i osnivač crnogorske dinastije Petrović-Njegoš i čovjek koji je udario temelj ruskom kultu u Crnoj Gori.
 
Prošao je kroz turbulentne i bitne momente, od turskog zarobljeništva preko tzv. ''[[Istraga poturica|istrage poturica]]'' do narodnog ustanka protiv Istanbula i vrhunca na Carevom Lazu.
 
== Porijeklo ==
Red 11:
{{cquote|..Kao što vam je poznato, koliko je samo hrabrih Srba, Grka, Bugara, Mađara, Nijemaca poginulo u Bečkom ratu...Pretpostavljam da će vas mnogi prekoravati, ali ne brinite o tome i nemojte nikome odgovarati, kao plemeniti i poznati hajduci koji poginuše..na Vrtijeljci... Na Mitrov-dan, 25. u mjesecu, 1714}}
 
Danilo Šćepčević je prvi put upoznao srpskog patrijarha iz [[Peć (grad)|Peći]] 1689. godine na [[Cetinje|Cetinju]], kada je "''sveti čovjek''" držao vatrene govore i podizao moral crnogorskom narodu, podstičući Crnogorce da se u [[Isus|Hristovo]] ime prihvate oružja i s njegovim blagoslovo krenu u borbu protiv Muhamedanaca, svi ujedinjeni, čak zaprijetivši "''pod strogom kaznom ekskomunikacije''", zabranjujući borbu pod zelenom zastavom, posebno pod komandom Sulejman-paše, koji je u bliskoj prošlosti tako mnogo napakostio tamošnjem hrišćanskom življu.
 
Budući vladika Danilo iz Njegoša je posvjedočio i još jedan strahoviti događaj, tešku prevaru Mlečana iz 1692. godine. Pošto su Crnogorci prethodno prihvatili povratak mletačke vlasti u njihove krajeve s ciljem borbe protiv Turaka, u čemu su pobijeđeni a Venecijanci i njihov vođa Đovani Antonije Bolica se povukli, Venecijanci su tajno minirali najveću crnogorsku svetinju i potpuno je sravnili sa zemljom. Cetinjski manastir je bio najstariji objekat Cetinja, koga je osnovao još srednjovjekovni velikan [[Ivan Crnojević]] 1484. godine, a i za sam poraz i crnogorsko stradanje okrivljeni su Mlečići. Uništavanje crnogorskog nacionalnog i vjerskog simbola, mjesto gdje su se okupljali ne samo Crnogorci, već i Brđani, pa
Red 20:
 
== Vladika ==
Još dok su Mlečani bili na Cetinju, 1692. godine, prije protjerivanja guvernadura Đ. A. Bolice i njegove vojske, iznenada je umro vladika [[Visarion Borilović]] [[Bajice|Bajica]], njihov veliki saveznik koji je u svom narodu uživao ogroman ugled. Još 1690. godine u vrijeme [[Velika seoba Srba|velike seobe Srba]] je srpski pećki patrijarh izbjegao daleko na sjever, a Pećku Patrijaršiju zauzeo [[Fanarioti|jedan fanariot]], [[Grci|Grk]] po imenu Kalinik, koji je sprovodio tursku državnu politiku u Srpskoj Crkvi. Venecija je imala više kandidata, sve sa svoje teritorije (Boke kotorske, tj. tzv. "Mletačke Albanije"), ali niti jedan nije bio dovoljno dobar, jer nije u crnogorskom narodu uživao veliki ugled. Jedno vrijeme se razmatrala i mogućnost da se ostavi mjesto upražnjeno, kako bi lakše Venecija kontrolisala Crnu Goru, ili čak da se katolički propagandist postavi na mjesto Crnogorske mitropolije, što je brzo napušteno kao teško opcija teško prihvatljiva za Crnogorce. Posljednji i najozbiljniji kandidat im je bio bivši [[Beogradska mitropolija|beogradski mitropolit]] [[Hadži-Simeon]], ali je i on napušten zbog svoje prevrtljivosti (bio je u službi Habsburgovaca, potom [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke republike]], a na kraju i prišao k Venecijancima nakon velikih poklona). Turski čovjek koga je predložio pećki patrijarh Kalinik nije prošao na izboru, već je na Crnogorskom zboru 1694. godine izabran niko drugi do kandidat srpskog odbjeglog patrijarha Arsenija III Čarnojevića, [[Savatije Kaluđerović Petrović|Savatije-Sava Kaluđerović Petrović]] iz [[Očinići|Srednji Očinića]]. No, vladikovao je samo nepune tri godine, i umro, što je ponovno otvorilo pitanje cetinjskog vladike.
 
Danilo Šćepčević iz [[Njeguši|Njeguša]], novi kandidat Patrijarha srpskoga, je kao dvadesetsedmogodišnjak izabran 1697. godine na [[Crnogorski zbor|Crnogorskom zboru]] za novog vjerskog poglavara [[Srpska pravoslavna crkva|srpske pravoslavne]] Cetinjske mitropolije, što je bio bitna prekretnica u crnogorskoj nacionalnoj istoriji i jedan od nekoliko bitnih događaja ovih krajeva koji su označili turbulentni period velikoga Bečkoga rata u jeku sukoba između Osmanlija i [[Venecija]]naca. 1700. godine se zaputio u daleki [[Sečuj]] u [[habsburg|habsburškoj]] [[ugarska|Ugarskoj]], gdje ga je hirotonisao srpski [[Pećka patrijaršija|pećki patrijarh]] u izbjeglištvu Arsenije III Crnojević za kanonskog Cetinjskog vladiku i ''Mitropolita Skand
Red 32:
{{cquote|..da nije bio rđav, već sveti čovjek.., ali je otišao napustvišvi svoje sjedište zbog straha od turske sile, a to nije uradio iz bilo kojeg drugog razloga, jer je bio voljen i od Boga i od vladara, i volio ga je ćesar i ruski car koji mu je poslao (na dar) jednu odeždu i jednu mitru, kao bratu ili sinu..}}
 
1707. godine vladika Danilo Šćepčević je razgovarao sa mletačkim providurom za [[Dalmacija|Dalmaciju]] i [[Albanija|Albaniju]] Gustavom da Rivom, iz [[Herceg Novi|Herceg Novoga]], koji je namjeravao da u Boki okupi [[Grbalj|Grbljane]], [[Maine|Majine]], [[Pobori|Pobore]], [[Bjelopavlići|Bjelopavliće]], [[Nikšići|Nikšiće]], [[Kuči|Kuče]], [[Ozrinići|Ozriniće]], [[Cetinjani|Cetinjane]] i sve preostale "''narode''" Gornjih [[Brda (Vlasenica)|Brda]], ali ranije iskustvo i podozrivost vladike Danila nije dovela do obnove onoga što je bilo krajem XVII vijeka. Pravu iskrenost je Danilo pokazao prema jednovjernoj, slovenskoj i pravoslavnoj [[Rusija|Rusiji]], oživljavanjem istorijskih krvnih i crkvenih srpsko-ruskih veza i preusmjeravanjem Crne Gore ka novoj direktivi, združavanja svih pravoslavnih, konkretno [[slaveni|slovenskih naroda]], na [[balkan|balkanskom poluostrvu]], što je usmjerilo Crnu Goru ka ruskom kultu stoljećima koji su uslijedili potom.
 
U tu svrhu, 1711. godine je [[Spisak vladara Rusije|ruski car]] [[Petar Veliki]] iz dinastije [[Romanov]]a dao gramatu Crnogorcima i poslao jednorodne [[Srbi|Srbe]], pukovnika [[Mihail Miloradović|Mihaila Miloradoviča]] iz [[Hercegovina|Hercegovine]] i [[Ivan Lukačević|Ivana Lukačevića]] [[Podgorica|Podgoričanina]] da mu donesu gramotu na Cetinje, kojom se upućuje poziv na opštenarodni ustanak protiv Turskog carstva. Vladika Danilo je tada pozvao sve Crnogorce i održao jedan Opštenarodni sabor ispred svoje mitropolitske rezidencije, gdje je održao jedan govor nadahnjivanja:
Red 52:
 
== Nasljeđe ==
Danilo Šćepčević Njegoš je osnovao dinastiju Petrović-Njegoša, koja je Crnom Gorom upravljala više od dva vijeka i dala podstrek cjelokupnom organizovanju i nacionalnoj borbi srpskoga naroda koji je živio pod Turcima, te koja je uspjela u skoro nemogućoj misiji izgradnje, podizanja i razvijanja samostalne crnogorske državnosti.
 
Njegov znatno kasniji nasljednik, vladika pjesničkoga duha [[Petar II Petrović Njegoš]], je opjevao vladiku Danila - "''sirak tužni bez nigđe nikoga''", u svom vrhunskom djelu "[[Gorski vijenac]]", koji predstavlja vrhunac [[Srpska književnost|crnogorske i srpske narodne književnosti]]. Petar ilustrovano prikazuje Danilove stavove kroz riječi:
Red 106:
* [[Otomansko Carstvo|Osmanlijsko carstvo]]
 
{{niz|pre=[[Sava Kaluđerović|Savatije Kaluđerović]]|spisak=[[Spisak crnogorskih vladika|Cetinjski vladika]]</br />Mitropolit Skandarije i Primorja</br />([[1697]]. — [[1735|1735.]])|posle=[[Sava Petrović Njeguš|Sava Petrović Njegoš]]}}
 
{{Petrović-Njegoši}}