Kineska filozofija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: lt:Kinijos filosofija
Xqbot (razgovor | doprinos)
Red 1:
[[Datoteka:yin-yang-and-bagua-near-nanning.jpg|thumb|Simbol [[Yin Yang]]a i ''Ba gua'' izvan Nanninga u [[Kina|kineskoj]] provinciji [[Guangxi]].]]
 
'''Kineska filozofija''' je naziv za [[filozofija|filozofiju]] koja je nastala u okviru [[Kina|kineske]] [[Kineska kultura|tradicije]]. Kineska filozofija je stara nekoliko hiljada godina; njeni počeci se često vezuju uz [[I Ching|Yi Jing]] (''Knjigu promjene''), drevni sistem [[proricanja|proricanja]] koji je koristio 64 heksagrama da pojedinca vodi u životu. Taj se sistem pripisuje kralju Wenu oko 1000. pne. i održava koncepte i prilaze problemima karakteristične za kinesku filozofiju. The ''Knjiga promjene'' je evoluirala kroz razne oblike u sljedećih osam vijekova, ali prvi pisani zapis o njoj datira iz [[672. pne.]] <ref> page 60, Great Thinkers of the Eastern World, edited Ian McGreal Harper Collins 1995, ISBN 00627008550-06-270085-5 </ref>
 
''[[Tao Te Ching]]'' (''Dào dé jīng'', na [[pinyin]] latinizaciji) čiji je autor [[Laozi|Lao Tzu]] (''Lǎo zǐ'') <ref>{{cite book|author=Lao Tze (Laozi)|editor=Stephen Hodge (Translator)|title=Tao Te Ching|publisher=Barron's Educational Series|year=2002}} ISBN 0-7641-2168-5</ref> te ''[[Analekti]]'' [[Konfucije|Konfucija]] (''Kǒng fū zǐ''; nekad zvan ''Gospodar Kong'') <ref name="Confucius">{{cite book|author=Kung Fu Tze (Confucius)|editor=D. C. Lau (Translator)|title=The Analects|publisher=Penguin Classics|year=1998}} ISBN 0-14-044348-7</ref> su se pojavile u [[6. vijek pne.|6. vijeku pne.]], nedugo prije nastanka [[budistička filozofija|budističke]] i [[predsokratovska filozofija|predsokratovske filozofije]].
 
Sabrana učenja kineskog mudraca Konfucija (551 - 479. pne.) su poznata kao [[konfucijanstvo]]. Njegova filozofija se bavila pitanjima etike i politike, s naglaskom na privatni i javni moral, ispravne društvene odnose, pravdu, tradicionalizam i iskrenost. Analekti su inzistirali na važnosti rituala, ali i na važnosti 'rena', koji se grubo može prevesti kao 'ljudsko srce', <ref> Yuli Liu, 'Confucius', in Essentials of Philosophy and Ethics, Hodder Arnold 2006 ISBN 03409002880-340-90028-8 </ref> Konfucijanstvo je zajedno s [[Legalizam (kineska filozofija)|legalizmom]] zaslužan za stvaranje prve [[meritokracija|meritokracije]] na svijetu gdje je nečiji status određen njegovom [[sposobnost|sposobnošću]] umjesto [[porijeklo]]m, [[bogatstvo]]m ili [[prijateljstvo]]m. <ref name="Confucius" /> Konfucijanstvo je imalo i još uvijek ima značajan uticaj na kinesku kulturu, [[Historija Kine|državu]] i susjedna područja Jugoistočne Azije.
 
Kineska filozofija se kroz vijekove mijenjala kako bi se prilagodila dominantnim školama misli i društvenim prilikama. Kineske filozofske škole, osim za vrijeme [[Spaljivanje klasika i sahrana učenjaka|dinastije Qin]], su bile relativno kritične, ali i tolerantne jedna prema drugoj. Čak i kada bi jedna škola misli bila službeno prihvaćena od vladajuće birokracije, kao u doba [[dinastija Han|dinastije Han]], to nije uzrokovalo napore da se ostale škole misli zabrane ili cenzuriraju. Usprkos i zahvaljujući nadmetanju, te su škole međusobno surađivale i dijelile ideje, često ih miješajući sa vlastitima. Tako je, na primjer, [[neokonfucijanstvo]] predstavljalo oživljenu verziju konfucijanskih načela koja su se pojavila u doba [[dinastija Song|dinastije Song]], zajedno s budističkim, taoističkim i legalističkim obilježjima religije.
 
U 19. i 20. vijeku kineska filozofija je također počela unositi koncepte [[zapadna filozofija|zapadne filozofije]], za što su poticaj dali napori za modernizacijom. Nakon [[Xinhai revolucija|Xinhai revolucije]] 1911. godine nastale su brojne inicijative, kao [[Pokret Četvrtog maja]], da se potpuno ukinu stare carske institucije i običaji. Početkom 20. vijeka se bilježe pokušaji da se u kinesku filozofiju uključe koncepti [[demokracija|demokracije]], [[republikanstvo|republikanstva]] i [[industrijalizam|industrijalizma]], posebno od strane [[Sun Yat-Sen]]a (''Sūn yì xiān'' na mandarinskom). [[Mao Zedong]] je, pak, spojio [[marksizam]] s [[konfucijanstvo]]m i [[taoizam]], ali i druge [[komunizam|komunističke]] teorije kako bi stvorio ideologiju danas poznatu kao "[[maoizam]]" <ref>'Maoism', in Essentials of Philosophy and Ethics, Hodder Arnold 2006 ISBN 03409002880-340-90028-8 </ref> . Vlasti [[Narodna Republika Kina|Narodne Republike Kine]] danas pak potiču tzv. [[socijalizam sa kineskim karakteristikama]]. Iako se službeno ne potiču filozofska učenja i praksa [[Carska era kineske historije|carske Kine]], uticaji prošlosti su duboko utisnuti u [[kineska kultura|kinesku kulturu]]. Kao i u [[Japan]]u, filozofija u Kini je postala loncem za taljenje raznih ideja. Ona nastoji prihvatiti nove koncepte uz isovremeno poštivanje starih vjerovanja.
 
''Kineska filozofija'' se, s druge strane, u drugoj polovici 20. vijeka počela širiti po ostatku svijeta kroz tzv. ''[[Novo konfucijanstvo]]'' te razne [[New Age]] koncepte (npr. [[kineska tradicionalna medicina]]). S druge strane, zapadni naučni svijet je uglavnom skeptičan i samo manji broj njegovig predstavnika se trudi asimilirati kinesku filozofiju kako u svoje naučna, tako i filozofska istraživanja.
Red 26:
* [http://www.ewidgetsonline.com/cup/widget.aspx?bookid=M6EbrKR28cHQ7apupw45hA==&buyNowLink=http://www.cambridge.org/uk/catalogue/AddToBasket.asp?isbn=9780521608923 ''Introduction to Chinese Philosophy''], Karyn Lai, [[Cambridge University Press]], 2008.
 
== V. također ==
* [[Istočna filozofija]]
 
Red 47:
 
[[ar:فلسفة صينية]]
[[bo:རྒྱ་རིགས་ཀྱི་མཚན་ཉིད་རིག་པ།]]
[[ca:Pensament xinès]]
[[cs:Čínská filosofie]]