Nove tendencije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
n / č
 
m popravak
Red 22:
Nove tendencije, kao pokret bavile su se problemom odnosa između umjetnosti i društva, želivši da se umjetnost socijalizira i demokratizira. One su težile dokidanju hipostazirane vrijednosti unikata, davanje istoznačne vrijednosti multiplu i izjednačavanju umjetnosti i nauke. Vodeći domaći teoretičari bili su Matko Meštrović, Radoslav Putar i [[Vera Horvat Pintarić]].
Tendencije nisu okupljale samo slikare, već i tad vrlo uticajne teoretičare neokonstruktivističke i kinetičke umjetnosti i teorije informacija; Giulio Carlo Argan, Umbro Apollonio, Laszlo Beke, Palma Bucarelli, [[Umberto Eco]], Herbert W. Franke, Udo Kultermann, Enzo Mari, Manfredo Massironi, Abraham A. Moles, Frieder Nake, Frank Popper.<ref name=nt/>
I većina umjetnika izlagača, objavljivala je uz rad i svoje teoretske tekstove; Karl Gerstner, Julio Le Parc, Heinz Mack, Alberto Biasi, Almir Mavignier, François Morellett, Otto Pienne, Günther Uecker, Yvaral. Od tadašnjih jugoslavenskih autora na izložbama Tendencija sudjelovali su; [[Ivan Picelj]], [[Julije Knifer]], [[Vojin Bakić]], [[Vladimir Bonačić]], [[Ivan Čižmek]], [[Juraj Dobrović]], [[Vlado Kristl]], [[Vjenceslav Richter]], [[Aleksandar Srnec]], [[Miroslav Šutej]] i [[Ante Vulin]]. <ref name=nt/>
*U počast Novih tendencija održana je u njemačkom gradu [[Karlsruhe]] 2008. / 09. izložba '''Bit International. [Nove] Tendencije - Computer And Visual Research, Zagreb 1961-1973.'''<ref>[http://www.digicult.it/2008/bit.asp ZKM - KARLSRHUE]</ref>
== Bibliografija==