Joseph Conrad – razlika između verzija

| caption =

| genre =

| magnum_opus =

| influences =

| influenced =

| footnotes = }}

 

'''Joseph Conrad''', pravo ime ''Teodor Józef Konrad Nałęcz Korzeniowski'', (Berdičev, tada [[Poljska]] pod ruskom vlašću, sad [[Ukrajina]], [[3.12]] [[1857]] - Canterbury, [[Velika Britanija|Engleska]], [[3.8.]] [[1924]]), britanski prozaist poljskoga podrijetla.

 

Rijedak primjer pisca koji je postao majstorom izražajnosti u jeziku što mu nije bio materinji, već ga je naučio tek nakon dvadesete godine života, a do konca života se lakše izražavao na [[Francuski jezik|francuskom]], svom kronološki drugom jeziku.

 

Plovio je do Srednje Amerike, po morima [[Istočna Azija|Istočne Azije]] te uz obale [[Australija|Australije]]. Epizodu s [[Belgija|belgijskim]] brodom na rijeci [[Kongo]] prikazao je u "Srcu tame", simboličkoj pripovijesti o učincima kolonijalizma, poglavito na eksploatatore: to je priča o rastakanju bića i putu u ništavilo Kurtza, karizmatskoga kolonijalnoga istraživača, sva ispričana u ozračju malevolentnoga zračenja [[Afrika|afričke]] prašume koju pripovjedač Marlow raspoznaje kao simbol kaosa i entropije u samome srcu bitka, neprijateljskoga ljudskim vrijednostima i bilo kakvoj humano ustrojenoj zajednici. Nerijetko čitano kao antikolonijalistički pamflet, "[[Srce tame]]" je poglavito Conradov iskaz o piščevoj percepciji metafizičke naravi svijeta. "Srce tame", [[1899]]., [[1902]]., je poslužilo kao narativno-svjetonazorska potka za jedan od kultnih filmova o [[Vijetnamski rat|Vijetnamskom ratu]], [[Apokalipsa sada]], [[Francis Ford Coppola|F.F. Coppole]]. Mnoga se Conradova djela, počevši s prvim romanom "Almayerova ludost" ([[1895]].), zbivaju u egzotičnim krajevima. Njegovi su junaci [[Europa|europskoga]] porijekla, a nalaze se među domorodcima s kojima imaju malo zajedničkoga, pa osnovna tema ima moralno-simbolički karakter, iako se radnja i okoliš podudaraju s konvencijama pustolovnih priča. Međutim, pisac istodobno razvija vlastitu pripovjedačku metodu, pa događanja ne iznosi neposredno u trećem licu, ni autobiografski u prvome, nego posredstvom pripovjedača, koji s glavnim likom uspostavlja odnos u kojem ga upoznaje, no nikad ne pronikne u tajnu njegove osobnosti. Najčešći je primjer iskusni pomorac Marlow, koji je katkad samo promatrač, a u nekim djelima (poput "Srca tame" i "Lorda Jima") biva upleten u zbivanja koja ga mijenjaju tijekom radnje. Po tomu, te po slobodnu miješanju kronologije i pripovjednih razina, a osobito po problematiziranju motiva ponašanja i djelovanja likova, Conrad je, unatoč isticanju moralnih načela odgovornosti i solidarnosti sa zajednicom, radnom i profesionalnom (što je usvojio živeći među poljskim plemstvom te na engleskim brodovima), predstavnik modernizma u [[književnost]]i: primjeri su "Srce tame", "Lord Jim" ([[1900]].), "Slučaj" ([[1913]].), "Pobjeda" ([[1915]].).

 

Osnovna Conradova tema je ranjivost etičkoga bitka čovjeka bačena u vrtlog ekstremnih situacija. Kako su primijetili mnogi proučavatelji auktorova djela, naizgled romantični i egzotični okoliš njegovih pripovijesti i romana djeluje istodobno kao simbolični eho i aktivacijska sila destruktivnih elemenata postojećih, no najčešće neprepoznatih, u samoj čovjekovoj naravi. Temeljne vrijednosti koje je Conrad naveo kao bazu ljudskoga postojanja: čast, solidarnost, vjernost i iskrenost, bivaju, ''in extermis'', načete i podvrgnute mučnom samoispitivanju i unutarnoj borbi za očuvanje integriteta njegovih junaka- borbi koja nerijetko završava [[samoubojstvo]]m ili porazima druge vrste. To je još zornije u piščevim političkim [[roman]]ima, prvim uistinu modernim, a zasigurno vrhunskim ostvarajima toga žanra. Takav je u prvom redu "Nostromo" ([[1904]].), Conradov najbogatiji roman i jedan od najvećih romana [[engleski jezik|engleskoga jezika]], u kojem se prate uzbudljive povijesne mijene u izmišljenoj [[Južna Amerika|južnoameričkoj zemlji]] Costaguani, temeljenoj na kombinacijama okolnosti u više autentičnih država toga [[kontinent]]a i koji se vrti oko [[srebro|srebra]] i kapitalističko-kolonijalne eksploatacije. U "Nostromu" je pisac stvorio mikrokozam esencijalno grabežljivoga ljudskoga društva, a višeslojnost i kompozicijska kompleksnost djela čine ga jednim od uzora suvremene proze. Jetki "Tajni agent" ([[1907]].), zbiva se među anarhistima u [[London]]u i svjedoči o Conradovom skepticizmu spram politički radikalnih ideologija, dok je briljantni roman "Pred zapadnjackim očima" ([[1911]].) priča o tragediji studenta Razumova, o izdaji i okajanju, kojega se radnja događa u policijskoj carskoj Rusiji i među političkim emigrantima u [[Švicarska|Švicarskoj]], te koji ne bi bio moguć bez djela [[Fjodor Dostojevski|Dostojevskoga]], pisca koji je Conradu bio ideološki, pa i estetski odbojan, no s kim je nedvojbeno dijelio neke temperamentalne značajke. Conradova pak sposobnost opisivanja prirodnog okoliša kao i života na brodu bliska je [[impresionizam|impresionizmu]]; predočavanje nevolja s olujama i s tišinama bez vjetra najizrazitijaje u dugačkim pripovijestima "Crnac s Narcisa" ([[1897]].), "Mladost" ([[1902]].), "Tajfun" ([[1903]].), "Pojas sjene" ([[1917]].) U kasnijem je razdoblju (otprilike od početka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskoga rata]] do smrti) piščeva umjetnost pokazala znakove slabljenja: često se navodi roman "Šansa" ([[1913]].), kao primjer melodrame u kojoj jezična inventivnost i [[barok]]ni izričaj zastiru emocionalno i spoznajno siromaštvo djela. No, uzev u cjelini, Conradov opus je zasigurno ostvarenje kojega su rijetki prozaici engleskoga jezika [[20. stoljeće|20. stoljeća]] dosegli, a nitko ga nije premašio. Presudno je utjecao na niz romanopisaca i novelista: mnogo mu duguju [[William Faulkner]], Francis Scott Fitzgerald, [[Arthur Koestler]], [[George Orwell]], Andre Malraux, [[Graham Greene]], [[Gabriel García Márquez]] i [[Vidiadhar Naipaul]].

 

== Vanjska poveznica ==

*[http://www.underthesun.cc/Classics/Conrad/ Joseph Conrad:sabrana djela na engleskom]

 

{{DEFAULTSORT:Conrad, Joseph}}

 

<!-- interwiki -->

[[af:Joseph Conrad]]

[[an:Joseph Conrad]]