Stjepan II., kralj Ugarske i Hrvatske – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Rjecina2 (razgovor | doprinos)
mNema sažetka izmjene
Rjecina2 (razgovor | doprinos)
Red 18:
Iako je Almoš umro u rujnu 1127. godine, car Ivan II. je 1128. godine krenuo na ratni pohod protiv Ugarske. Bizantska vojska se zaustavila na Dunavu, gdje joj je kod današnje Nove Palanke ugarska vojska prepriječila prijelaz. Dok je bizantska flota napala ugarsku i uz pomoć grčke vatre joj nanijela težak poraz, dio je bizantske vojske prešao [[Dunav]] i napao ugarsku vojsku s boka. Bizantinci su do nogu potukli ugarsku vojsku. Car je zauzeo [[Srijem]] i Zemun te je utvrdio Braničevo i vratio se natrag u [[Carigrad]].
 
Kralj Stjepan II. je želio osvetiti taj poraz, pa je dobivši pomoć od češkog kneza [[Sobjeslav I|Sobjeslava I]] [[1129.]] s čijim prethodnikom je bio ratovao krenuo u rat. Ugarska vojska je zauzela Srijem, Zemun i [[Braničevo]]. Car [[Ivan II.]] je odmah krenuo s vojskom u ispešanuspešan protunapad kojim je vratio izgubljeni teritorij . Kako je bila kasna jesen i rat se nije mogao nastaviti, a caru su počele stizati vijesti o problemima U Maloj Aziji, odlučio je sklopiti mir s kraljem Stjepanom. Mirovni ugovor je odredio bizantsko-hrvatsko-ugarske granice na rijeci [[Sava|Savi]] i Dunavu to jest tamo gde je bila pre izbijanje rata što dovodi do neuspešne zavere za njegove rušenje.
 
Godine [[1131]]. kralj Stjepan II. je umro od dizenterije. Njegov izbor za naslednika je bio sestrin sin Saul, ali ugarski velikaši su to odbili. U kraćoj borbi za vlast između trenutka Stjepanove smrti 1.3. 1131 i 28.4. 1131 Bela je izgleda uspio poraziti konkurenta i biti okrunjen za kralja.
Kao verovatni dio mirovnog plana Stjepan koji nije imao dece je pozvao iz vizantsijskog izbeglištva svog nećaka Belu II. koga je proglasio naslednikom.
 
Godine [[1131]]. kralj Stjepan II. je umro od dizenterije.
 
{{Redoslijed|