Pallava – razlika između verzija
Nova stranica: {| border=1 align=right cellpadding=4 cellspacing=0 width=250 style="margin: 0 0 1em 1em; background: #f9f9f9; border: 1px #aaaaaa solid; border-collapse: collapse; font-size: 95%;" |... |
(nema razlike)
|
Verzija na datum 2 februar 2011 u 13:15
 Pallave cca. 645 za vrijeme Narasimharvana I | ||
| Službeni jeziici | Tamilski | |
| Glavni grad | Kanchipuram | |
| Vlast | Monarhija | |
| Klan | ||
| Države prethodnice | Satavahana, Dinastija Kalabhra | |
| 'Države nasljednice | Chola, Istočni Čalukje | |
Dinastija Pallava je bila tamilska dinastija Južne Indije koja je vladala sjevernim dijelom oblasti Tamil Nadu i južnim dijelom oblasti Andhra Pradesh sa sjedištem u Kanchipuramu. Riječ Pallava na sanskritu znači grana. Područje njihove vladavine se i danas naziva Palnadu ili Pallava Nadu. Pallave su stekli moć nakon kolapsa dinastije Satavahana u Andhri i slabljenja dinastije Chola u Tamil Naduu. Pallave su poticale književnost na tamilskom, teluguu i sanskritu. Neki od najznamenitijih sanskrit pjesnika kao Bharavi i Dandin i hramova Mahabalipuramu potiču iz doba Pallava.
Pallave su svoj vrhnunac imale za vrijeme vladavine Mahendravarmana I (571 – 630) i Narasimhavarmana I (630 – 668) te dominirali Teluguima u sjevernim dijelovima [[Drevna tamilska zemlja|tamilske] oblasti sve do kraja 9. vuijeka.
Za vrijeme vladavine su bili u stalnom sukobu sa Čalukjama iz Badamija na sjeveru i tamilskim kraljevstvima Chola i Pandijama na jugu sve dok ih konačno nisu porazili Čola kraljevi u 8. vijeku.
Pallave su poznati kao kao pokrovitelji arhitekture, te ih se smatra osnivačima južnoindijskog stila, čliji je najbolji primjer Mahabalipuram. Kineski putnik Hiuen Tsang je posjetio Kanchipuram za vrijeme vladavine Pallava te opisao njihovu vladavinu.
Neki izvori tvrde da je Bodhidharma, osnivač Chan budizma kasnije poznat kao budistička škola Zen u Japanu, bio princ iz dinastije Pallava, suvremenik Skandavarmana IV i Nandivarmana I,[1] te sin Simhavarmana II, a o čemu postoje kontroverze.
Eksterni linkovi
- ↑ Kamil V. Zvelebil (1987). "The Sound of the One Hand", Journal of the American Oriental Society, Vol. 107, No. 1, p. 125-126.