Spahija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Sultanove spahije: pratioc -> pratilac
m popravak naziva
Red 24:
Timarske spahije su bili izuzetno motivirani i efikasni u svom početku, jer samo dok su bili dobri ratnici - uživali su timar, ukoliko bi se zapustili - gubili su timar. Zato je njihova motiviranost i efikasnost bila vrlo visoka. Prema dokumentima iz toga doba početkom [[16. vijek|16. st]]. Otomansko carstvo imalo je oko 90 000 spahija (a vojska oko 200 000 ljudi).
==Sultanove spahije==
Sultanove spahije (kapikulu sipahis) ili spahije Visoke Porte bili su konjica otomanskog dvora, ekvivalent [[janjičari|janjičarima]], koji su poput njih primali plaću svaka tri mjeseca. Ta konjica je imala šest odjeljenja[[puk]]ova: spahije, silahtari, desni ulufekiulufedžije, lijevi ulufekiulufedžije, desnidesne garipigurebe i lijevolijeve garipigurebe.<ref name=sip>[http://www.museumstuff.com/learn/topics/Sipahi::sub::Kapikulu_Sipahis Sipahi: Kapikulu Sipahis (Museum of Learning)]</ref> Spahije i silahtari (oružari) bili su najelitnije jedinice te konjice. ''Silahtari'' su bili izbor najboljih ratnika Otomanskog carstva, svaki otomanski vojnik koji je izvršio neki podvig na bojištu načelno je mogao postati silahtar, ali većina ih se regrutirala iz ostalih konjaničkih jedinica. Njihov komandant bio je ''silahtar aga'', on je bio i službeni oružar dvora, bliski pratilac sultana, koji mu je pomagao obući oklop i oficir za vezu između sultana i velikog vezira.<ref name=sip/>
Spahije su bili najelitnije odjeljenje, u koji su regrutirani sinovi; vezira paša, begova - krema otomanskog društva. Spahije i silahtari dobijali su i timare u blizini Carigrada pored plaće.