Razlike između izmjena na stranici "Miles Davis"

Dodano 2.180 bajtova ,  prije 10 godina
nema sažetka uređivanja
m/м (r2.5.1) (robot Mijenja: ru:Дейвис, Майлс)
'''Miles Dewey Davis III''' ([[Alton]], [[Illinois]], [[SAD]], [[26.5.]] [[1926]]. – [[Santa Monica]], [[Kalifornija]], [[SAD]], [[28.9.]] [[1991]].) bio je jedan od najznačajnijih [[jazz]] glazbenika. Kao [[truba|trubač]], [[vođa banda]] i [[kompozitor]], Davis je sudjelovao u gotovo svim važnijim događajima u razvoju jazza od [[drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] do 1990-uh. Svirao je na raznim ranim [[bebop]] pločama i snimio jednu od prvih [[cool jazz]] ploća. Kasnije je bio djelomično dogovoran za razvoj [[modal jazz]]a i [[jazz fusion]]a, a koji su se razvili od njegove suradnje s drugim muzičarima kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih.
 
Karijera
Zapazio ga je Charlie Parker]] i pozvao [[1945]]. da zajedno snimaju. Njihova suradnja nastavlja se 1947. i 1948.g. Potom sastavlja orkestar od deset članova i s njima nastupa u lokalu [[Royal Roost]].
Godine [[1949]]. sudjeluje na festivalu [[jazza]] u Parizu sa kvintetom u kojem su svirali [[Ted Dameron]] i [[Kenny Clarke]]. Početkon pedesetih godina nastupao je sa mnogim malim sastavima i snimao sa tada najboljim glazbenicima.
Od [[1955]]. do [[1960]]. vodio je kvintet sa novim članovima; [[John Coltrane]] (tenor saksofon),[[ Red Garland]] (klavir), [[Paul Chambers (bas) i [[Philly Joe Jones ]](bubnjevi). Godine 1956. skladao je glazbu za francuski film Lift za gubilište (Ascenseur pour l’échafaud), radio zajedno sa aranžerom Gilom Evansom, sudjelovao na mnogim festivalima i snimio veći broj gramofonskih ploča.
1963.g. u Antibi (Francuska) predstavio se sa novim malim sastavom u kojem su bili tenor saksofonist George Coleman, basist Ron Carter, klavirist Herby Hancock i bubnjar Tony Williams. Krajem 60-tih godina okupio je oko sebe mlade glazbenike i počeo stvarati osnove jazz rocka i električnog jazza, dominantnog pravca 70-tih godina.
Davis je koristio električno pojačalo i wah-wah pedalu pa je njegova truba ponekad zvučala kao električna gitara. Na početku svoje karijere težio je ostvariti spoj mnogih stilova – Clark Terry, Bobby Hackett s jedne, a Dizzy Gillespie i Fats Navarro s druge strane. Tako je postigao spoj harmonijske smjelosti, brzine be-bop glazbenika i opuštenost Lestera Younga. Uz Dizzy Gillespiea, predstavio se kao najbolji i najoriginalniji trubač 50-tih godina.
Zvuk njegove trube, nježan i prigušen u niskom, prodoran i oštar u visokom registru, preciznost, suptilan način stvaranja boja (pogotovo kada koristi sordinu), odbacivanje vibrata i ležernost fraze – sve to mu je omogućilo da stvori jedan opčinjavajući i često morbidan svijet.
Njegov način sviranja obogaćen je novim harmonijskim istraživanjima i kakav god bio tempo, odaje utisak ritmične statičnosti koju ublažuju, pa čak i ističu, snažna ritam-sekcija, prekidi tempa i neravnomjerni naglasci Milesovih bubnjara.
== Vanjski linkovi ==
 
3

izmjene