Sicilijanska ekspedicija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 13:
Atena se, pod vodstvom svog velikog državnika [[Periklo|Perikla]], tradicionalno ustručavala od širenja svog utjecaja na zapad, smatrajući da bi prevelika imperija bila iznad njene mogućnosti. Nakon Periklove smrti, s druge strane, jača radikalna struja nad čelu s [[Alkibijad]]om koja se zalaže za ekspanziju na zapad i zagovara ekspediciju. Protiv ekspedicije je bio [[Nikija]], koji je zagovarao veći oprez, pogotovo s obzirom na daleko veću blizinu još uvijek neporažene Sparte.
 
Na kraju je odlučeno da se ekspedicija ipak pokrene, a na Siciliju je poslano 100 [[trirema]] i 50002200 atenskih [[hoplit]]a. To je predstavljalo dotada najveću vojnu ekspediciju u poviesti antičke Grčke, a za njene komandante su izabrani Alkibijad, Nikija i [[Lamah]].
 
== Atensko iskrcavanje ==
 
Atenska flota je prvo stigla na Korkiru, gdje su joj se pridružili kontingenti saveznika. Snage ekspedicije su tako ukupno brojale 134 trirema te 5100 hoplita, 480 strijelaca, 700 praćkaša, 120 pripadnika lake pješadije, 30 konjanika. Uz to je ekspediciji bilo pridodano i oko 130 pomoćnih brodova za snabdijevanje.
 
Ekspedicija je prve poteškoće zatekla u Južnoj Italiji, gdje tamošnje grčke kolonije nisu pokazale interes da se priključe pohodu. A još teži udarac je došao kada se ispostavilo da Segesta zapravo nema novaca da financira rat. Na to je Nikija zatražio da se ekspedicija vrati, ali su Lamah i Alkibijad inzistirali da se ipak napadne i osvoji [[Sirakuza]].
 
[[Category:Antička Grčka]]