Libertarijanizam – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 69:
[[Din Rasel]] je [[1955]]. godine napisao članak razmišljajući kako zvati one koji su, poput njega samoga, sledili klasično liberalno učenje individualizma i samo-odgovornosti. On je rekao
{{Citat|Mnogi od nas sebe zovu "liberalima". I tačno je da je reč "liberal" nekada označavala osobe koje su poštovale pojedinca i zazirale od služenja masovnim prinudama. Ali levičari su sada zagadili taj nekada ponosan naziv označavujći njime sebe i svoj program većeg vladinog vlasništva nad imovinom i kontrole nad pojedincima. I sada, kao rezultat, oni od nas koji veruju u slobodu moramo objašnjavati kako, kada nazivamo sebe liberalima, zapravo mislimo na liberale u klasičnom nezagađenom smislu. Ovo je u najboljem slučaju mučno i podložno nerazumevanju. Evo predloga: hajde da mi, koji volimo slobodu, zaštitimo i za svoje korišćenje zadržimo dobru i časnu reč "libertarijanac".|Din Rasel}}
 
 
===Akademsko libertarijansko učenje===
Seminari o libertarijanizmu se predaju u Sjedinjenim državama počevši od 1960-tih, uključujući i seminar o ličnim studijama na Državnom univerzitetu Njujorka u Dženesiu počevši [[1972]]. [[Škola slobode|Školu slobode]], kasnije nazvanu Rampart koledž, je tokom 1960-tih vodio [[Robert Lefevr]] i bila je od značajnog uticaja u širelju libertarijanskih shvatanja.
 
Filozofski libertarijanizam je zadobio značajnu meru priznanja u akademskim krugovima objavljivanjem knjige ''Anarhija, država i utopija'' [[Univerzitet Harvard|harvardskog]] profesora [[Robert Nozik|Roberta Nozika]] [[1974]]. godine. Levo liberalni filozof [[Tomas Nejdžel]] je (čuveno) tvrdio da je Nozikov libertarijanizam 'bez osnova' jer je polazio od pretpostavke da pojedinci poseduju sebe same bez daljeg objašnjenja.
 
[[Jan Narveson]] je ciljao da odgovori na ovaj izazov. Zasnovano na radu [[Dejvid Gotje|Dejvida Gotjea]], Narveson je razvio ugovorni libertarijanizam, ocrtan u svom radu ''Libertarijanska misao'' iz [[1988]]. i potom produžen u radu ''Poštovanje osoba u teoriji i praksi'' iz [[2002]]. U ovim radovima, Narveson se složio sa [[Tomas Hobs|Hobsom]] da bi pojedinci napustili svoju sposobnost da ubijaju i kradu jedni od drugih kako bi napustili stanje prirode, ali se razilazi od njega obrazlažući da neprikosnovena država nije nužna da sprovodi ovaj dogovor. Narveson rasuđuje da zapravo nije potrebna nikakva država. Među drugim zastupnicima ugovornog libertarijanizma su i dobitnik Nobelove nagrade i osnivač ekonomske škole [[javni izbor|javnog izbora]] [[Džejms Bjukenen]], i mađarsko-francuski filozof [[Antoni de Žasej]].
 
Sa druge strane, DŽ.S.Lester je ciljao da potkopa ovaj izazov braneći 'libertarijanizam bez osnova' u obliku [[kritički racionalizam|kritičkog racionalnog]] libertarijanizma, najistaknutije u svom radu ''Beg iz Levijatana''. Posebno, taj rad primenjuje kritički racionalizam u odbrani postavke da nema sistematskih praktičnih sudara između instrumentalne razboritosti, međulične slobode, države blagostanja i anarhije privatnog vlasništva.