Eurinoma – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Eurinoma''' ({{lang-grc|Εὐρυνόμη}}, od εὐρύς = širok + νομός = paša ili νόμος = zakon) ime je nekoliko žena u [[Grčka mitologija|grčkoj mitologiji]... |
(nema razlike)
|
Verzija na datum 21 septembar 2014 u 12:38
Eurinoma (starogrčki: Εὐρυνόμη, od εὐρύς = širok + νομός = paša ili νόμος = zakon) ime je nekoliko žena u grčkoj mitologiji.
- Eurinoma (Okeanida), titanka, kći Okeana i Tetije, pripadnica generacije bogova koja je vladala svetom pre olimpskih božanstava.
- Eurinoma ili Eurimeda, kći megarskog kralja Nisa, koja je Posejdonu rodila Belerofonta i bila udata za Glauka, sina Sizifova.[1]
- Eurinoma, koja je babilonskom kralju Orhamu rodila Leukoteju, u koju se zaljubio bog Helije.[2]
- Eurinoma ili Kleofila, supruga arkadskog kralja Likurga i majka Amfidamantova, Epohova, Ankejeva i Jasova.[3] Kao njeno ime navodi se i Antinoja.[4]
- Eurinoma, kći Ifitova i majka argivskog kralja Adrasta, koga je rodila Talaju.[5]
- Eurinoma, jedna od Penelopinih sluškinja u Odiseji.[6]
- Eurinoma, sluškinja Harmonijina.[7]
- Euronoma, žena s Lemna. Boginja Fama posetila ju je prerušena u njenu prijateljicu Neeru kako bi je obavestila da je njen suprug Kodro vara s jednom Tračankom.[8]
- Eurinoma, drugo ime za Ejdoteju, kćerku Protejevu.[9]
- Eurinoma, kći Asopova i majka Ogigije, koga je rodila Zevsu, prema jednom poznoantičkom izvoru.[10]
Reference
- ↑ Pseudo-Hesiod, Katalog žena, fr. 43(a)70–82 M–W, gde je njeno ime uspostavljeno na osnovu Higina, Fabulae 157. U rukopisu Pseudo-Apolodorve Biblioteke, I, 9, 3, njeno se ime navodi kao Eurimeda (starogrčki: Εὐρυμέδη), a kao Belerofontov smrtni otac naveden je Glauk.
- ↑ Ovidije, Metamorfoze, IV, 208 sqq.
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 9, 2.
- ↑ Sholija uz: Apolonije Rođanin, Doživljaji Argonauta, I, 164.
- ↑ Higin, Fabulae 70.
- ↑ Homer, Odiseja, XVII, 495.
- ↑ Nono, Ep o Dionisu, XLI, 312.
- ↑ Gaj Valerije Flak, Doživljaji Argonauta, II, 136 sqq.
- ↑ Zenodotova sholija uz Homerovu Odiseju, IV, 366.
- ↑ Kliment Aleksandrijski, Recognitiones, X, 21.