Polikrat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Autobot (razgovor | doprinos)
m ispravke
Red 1:
'''Polikrat''' ({{jez-grč|Πολυκράτης}}), bio je [[tiranin]] ostrva [[Samos]]a od oko 538. godine p. n. epne. do 522. godine p. n. epne.
 
Samos je grčko ostrvo u [[Egejsko more|Egejskom moru]], locirano uz samu obalu [[Mala Azija|Male Azije]], blizu antičkog grada [[Milet]]a. Iako grčka državica, pripadao je, kao i drugi polisi u tom delu Egejskog mora, kraljevstvu lidijskog kralja [[Krez]]a. Kada je ovaj bogati vladar poražen i ubijen 547. godine p. n. epne. od strane persijskog kralja [[Kir Veliki|Kira Velikog]], [[Lidija]] je pripojena [[Ahemenidi|Ahemenidskoj imperiji]]. Tokom [[Hera|Herinog]] festivala 540. godine p. n. epne., tri brata, Polikrat, Pantagnost i [[Siloson]], izvršili su državni prevrat. Podržani od strane mnogih sugrađana koji su posedovali oružje, zauzeli su citadelu u Samosu i preuzeli vlast.
 
Vrlo brzo nakon prevrata, Polikrat je ubivši Pantagnota i prognavši Silosona sa ostrva (posle bratovljeve smrti vratio se na Samos uz persijsku pomoć i vladao njime do 479. godine p. n. epne. kada je nakon [[bitka kod Mikale|bitke kod Mikale]] ostrvo oslobođeno), prigrabio celokupnu vlast za sebe. Udružio se sa [[Amazis II|Amazisom II]], egipatskim [[faraon]]om, kao i sa tiraninom [[Naksos]]a [[Ligdamis]]om. Egipatski faraon bio je svestan da ga kopnenim putem [[Sinaj]]ska pustinja brani i da [[Persija|Persijanci]] neće napasti dolinu [[Nil]]a sve dok on i njegovi saveznici „vladaju talasima“ [[Mediteran]]a. Izgradio je flotu, zauzeo [[Kipar]] i Polikratu, svom glavnom savezniku, dao velike količine novca da igradi flotu od ne manje od 100 brodova od po 50 veslača i po 10 strelaca. Njihovo savezništvo koštalo je Egipat jedan [[talent]] dnevno, što je iznosilo 7-8 [[tona]] srebra godišnje, za to vreme ogromno bogatsvo. Polikrat je od tog novca počeo da gradi brodove i vrlo brzo je s flotom od 100 [[pentekontera]] i armijom od 1.000 strelaca započeo s pljačkanjem ostrva Egejskog mora i gradova na jonskoj obali Male Azije. Tom prilikom uspeo je da porazi i zarobi flote [[Lezbos]]a i Mileta. Osvojio je i malo ostrvo Renea, koje je povezao sa obližnjim Delosom u znak zahvalnosti bogu [[Apolon]]u.
 
[[image:GR Samos Heraion 05 asb 16-08-2002.jpg|left|thumb|150px|Deo zida u [[Heraion]]u]]
 
Pratila ga je reputacija neobuzdanog ratnika i prosvećenog tiranina. Kao i mnogi drugi tirani veliku pažnju poklanjao je umetnosti i nauci. Na Samosu su za vreme Polikratove vladavine stasale veličine poput pesnika [[Anakreon]]a iz jonskog Teosa, najvećeg inženjera antičke Grčke [[Eupalinos]]a od [[Megara|Megare]] i velikog starogrčkog matematičara i filozofa [[Pitagora|Pitagore]]. Na samom ostrvu izgrađeni su veliki Herin hram ([[Heraion]]), delom očuvan do danas, jedan od prvih planski izgrađenih i najpoznatiji antički planinski tunel (Eupalinosov tunel, dužine 1036 metara koji i danas obilaze turisti) koji je služio kao [[akvadukt]], lučki mol u [[Pitagorio|Pitagoriu]], vladarska palata koju je kasnije obnovio rimski imperator [[Kaligula]] i drugo. Godine 522. p. n. epne. Polikrat je organizovao proslavu, dvostruki festival u čast bogu Apolonu od Delosa i od [[Delfi]]ja, značajnu po tome, kako neki istorijski izvori navode, što je „[[Homer]]ova oda Apolonu“ komponovana baš ovom prigodom.
[[image:Polycrates.jpg|right|thumb|150px|Amazis II]]
Prema [[Herodot]]u, Amazis je verovao da je Polikrat i previše uspešan, te ga je posavetovao da odbaci ono što je najviše vrednovao tamo gde neće biti dostupno ni jednom čoveku kako bi izbegao gubitak sreće. Poslušavši ga Polikrat je bacio u more smaragdni prsten obložen zlatom. Nekoliko dana kasnije, jedan ribar ulovio je veliku ribu koju je poželeo da podeli sa tiraninom. I dok su Polikratovi kuvari pripremali ribu za jelo otkrili su u njoj prsten. Polikrat je, verujući da je reč o božanskom priviđenju o večitoj sreći, to preneo Amazisu na šta je Amazis odgovorio raskidanjem saveza, smatrajući da tako srećan čovek može na kraju loše završiti, a samim tim i njega povući sa sobom.
Verovatnije je da je do raspada saveza došlo usled Polikratovog novog savezništva sa persijskim kraljem [[Kambiz II|Kambizom II]]. Nije sasvim poznato zašto, ali se posle smrti Kira Velikog, oca Kambiza II, 530. g. p. n. epne. Polikrat okrenuo Persiji. Do tada je Polikrat porinuo flotu od 40 [[trijera]], postavši tako vladarem možda i prve grčke države koja je posedovala flotu najmodernijeg tipa ratnih brodova. Na ratni poziv novog persijskog kralja u pohod protiv [[Egipat|Egipta]] Polikrat je poslao svoju moćnu flotu. U posade ovih brodova uvrstio je ljude koje je smatrao politički opasnim i poslao poruku Kambizu da „mu ih ne vraća“. Međutim, prozrevši Polikratovu nameru da ih se oslobodi slanjem u sigurnu smrt, izgnanici su okrenuli brodove nazad ka Samosu da bi napali tiranina. Iako su porazili Polikrata na moru nisu uspeli da zauzmu ostrvo. Prebacili su se na grčko kopno i sklopili savez sa [[Sparta|Spartom]] i [[Korint|Korintom]], koji su potom izveli napad na Samos. Međutim, posle 40 dana neuspešne opsade citadele i ove snage su se povukle. Polikrat je nastavio mirno da vlada i da planira dalje poteze.
 
U narednom pokušaju da se oslobodi protivnika naredio je da se uništi [[gimnazija|gimnazijum]], čime je želeo da stane jednom za svagda na kraj pederastiji [[Antička Grčka|antičke Grčke]] koja je imala reputaciju opasnu po tirane. Naime, ono što je uskratio drugima nije i sebi. Za sebe je zadržao dečaka po imenu Smerdis. Jednom prilikom, kada je pesnik Anakreon, u to vreme gost tiranina, ponesen mladićevim duhovnim kvalitetima ponudio prijateljstvo na koje mu je Smerdis odgovorio, Polikrat je postao ljubomoran i naredio da se dečakova duga kosa odseče.