Lucien Bonaparte – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 84:
Tokom konzulata postaje ministar unutrašnjih poslova, što mu omogućuje da falsificira rezultate [[referendum]]a, ali istovremeno ga dovodi u sukob s ministrom policije, [[Joseph Fouché|Josephom Fouchéom]], koji je bio [[siva eminencija]] tog razdoblja. Kako bi uklonio konkurenciju, Fouché je Napoleonu prikazao subverzivni [[pamflet]] kojega je navodno napisao Lucien, što ubrzo dovodi do zahlađenja odnosa među braćom. Godine [[1800.]], poslan je na dvor [[Popis španskih vladara|španjolskog kralja]] [[Carlos IV od Španjolske|Carlosa IV]], gdje svojim diplomatskim vještinama uspjeva pridobiti tamošnje [[Dinastija Bourbon|Bourbonce]], ali i, što je još važnije, ministra [[Manuel de Godoy|Manuela de Godoyja]]. Iako je bio član ''[[Tribunat]]a'', Lucien se protivio mnogim imperijalističkim idejama svoga brata što je samo povećalo sukob koji je već ranije začet. Posljedica toga bio je Lucienov odlazak u samonametnuti [[egzil]] u [[Rim]] [[1804.]] godine.
Kada je Napoleon anektirao [[Papinska Država|Papinsku Državu]], Lucien je ''de facto'' postao zatvorenik te je pokušao pobjeći u [[SAD|Sjedinjene Države]]. Pri pokušaju bijega su ga uhapsili [[UK|Britanci]], no u Britaniji je dočekan kao heroj zbog mišljenja kako je antinapoleonski nastrojen. U Francusku se vratio nakon bratove abdikacije u travnju [[1814.]] godine te je ubrzo imenovan
Kada se Napoleon vratio iz egzila, Lucien je pohrlio podržati svog brata tokom [[Stotinu dana]] njegove vladavine. Iako ga je Napoleon uzdigao do statusa prijestolonasljednika te njegove potomke uključio u nasljedni red, [[Bourbonska restauracija]] to nije priznala nakon konačnog Napoleonovog pada. Nakon konsolidacije Restauracije, Lucien Bonaparte je proskribiran i izbačen iz ''[[Académie française]]''. Godine [[1836.]] napisao je svoje memoare.
| |||