Napoleon I Bonaparte – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 66:
 
Zbog svoje kratke ali burne vladavine Napoleon je i danas predmetom velikih kontroverzi. Jedni ga smatraju beskrupuloznim tiraninom i militaristom čija je vanjska politika izazvala krvoproliće i pustošenje koje se u [[Evropa|Europi]] nije ponovilo sve do doba [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]]. S druge se strane navode njegova manje spektakularna, ali za razvoj europske ekonomije i kulture daleko važnija dostignuća na polju unutrašnje politike, odnosno cijeli niz liberalnih reformi kojima je staro [[feudalizam|feudalno]] uređenje postupno zamjenjivano modernim [[kapitalizam|kapitalizmom]] oličenim u Napoleonovu zakoniku poznatom kao [[Code civil]].
 
== Uvod ==
Kao dijete siromašnog [[Korzika|korzičkog]] plemića školovao se na francuskoj vojnoj akademiji i [[Francuska revolucija|francusku revoluciju]] dočekao s činom topničkog kapetana. U francuskim je revolucionarnim ratovima brzo napredovao do čina [[general]]a i godine [[1796]]. dobio zapovjedništvo nad francuskim snagama koje su jug zemlje trebale braniti od [[Austrija]]naca iz [[Italija|Italije]]. Zahvaljujući svom britkom umu u nizu je bitaka i vještih manevara porazio nadmoćne austrijske trupe, osvojio sjevernu Italiju i prisilio Austriju na sklapanje [[mir u Campo Formiu|mira u Campo Formiu]].
 
Njegovi vojni uspjesi i naglo stečena popularnost učinili su ga favoritom političara i narodnih masa koji su željeli stabilnost nakon godina revolucionarnog haosa i nasilja. Godinu dana nakon pohoda u [[Egipat]], Napoleon je godine [[1799]]. izveo državni udar poslije kojega se proglasio prvim [[konzul]]om i zaveo osobnu [[Diktatura|diktaturu]]. Godine [[1804]]. proglasio se francuskim [[car]]em.
 
Napoleonova vladavina bila je obilježena sukobom Francuske s [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velikom Britanijom]], koji je trajao od godine [[1793]]. do [[mir u Amiensu|mira u Amiensu]] [[1802]]. Godinu dana kasnije sukob je ponovno eskalirao i Napoleon se, nakon poraza u pomorskoj [[bitka kod Trafalgara|bitci kod Trafalgara]] i kraha planova za invaziju Britanskog otočja, morao obračunati s britanskim kontinentalnim saveznicima. Godine [[1805]]. u [[Bitka kod Austerlitza|Bitci kod Austerlitza]] porazio je i pokorio [[Austrija|Austriju]], godine [[1806]]. nakon [[bitka kod Jene|bitke kod Jene]] isto je učinio s [[Pruska|Pruskom]] te formalno okončao [[Sveto Rimsko Carstvo]], da bi nakon pobjede nad [[Rusija|Rusima]] kod [[bitka kod Friedlanda|Friedlanda]] [[1807]]. godine sklopio savez s ruskim carom [[Aleksandar I. (Rusija)|Aleksandrom]] i ustanovio tzv. [[Kontinentalni sustav]], čiji je cilj bio ekonomskim [[embargo]]m poraziti Britaniju.
 
U tom trenutku Napoleon je bio na vrhuncu moći, ali je samo godinu dana kasnije sebi dopustio da bude umiješan u [[Dinastija|dinastijski]] sukob u savezničkoj [[Španija|Španjolskoj]]. Francuska vojna intervencija i postavljanje Napoleonova brata za [[kralj]]a dovela je do svenarodnog otpora, pojave [[španija|španjolske]] [[Gerila|gerile]] i prvih ozbiljnih francuskih poraza. Godine [[1809]]. ohrabrena je Austrija Francuskoj objavila rat što je dovelo do kratkog ali vrlo krvavog pohoda tokom kojeg je u [[bitka kod Asperna|bitci kod Asperna]] Napoleon po prvi put potučen na bojnom polju. Iako je Napoleon taj rat na kraju dobio, nastojao se od sličnih problema u budućnosti osigurati ženidbom s austrijskom princezom [[Marija Lujza|Marijom Lujzom]] koja mu je rodila sina.
 
U međuvremenu je [[Povijest Rusije|Rusija]] sve teže trpjela ekonomske posljedice Kontinentalnog sustava pa ju je godine [[1812]]. Napoleon napao s najvećom vojnom silom dotada skupljenom. Pohod se krajem godine pretvorio u katastrofu tijekom koje je izgubljen veći dio Napoleonove Velike Armije. U proljeće [[1813]]. Napoleon se suočio sa svenarodnim ustankom u [[Nemačka|Njemačkoj]] i dotadašnjim saveznicima koji su se okrenuli protiv njega. U odlučnoj [[bitka kod Leipziga|bitci kod Leipziga]] Napoleon je poražen i prisiljen na povlačenje u Francuskoj gdje je morao [[abdicirati]] i otići u izgnanstvo na otok [[Elba (otok)|Elbu]] gdje je postavljen za formalnog vladara.
 
Novi režim kralja [[Luj XVIII., kralj Francuske|Luja XVIII.]] pokazao se tako nepopularnim da je Napoleon nakon samo godinu dana sa šačicom pristaša uspio preuzeti vlast i započeti vladavinu poznatu kao [[Sto dana]]. To je razdoblje završilo u lipnju [[1815]]. godine nakon poraza u [[bitka kod Vaterloa|bitci kod Waterlooa]]. Napoleon je zarobljen od Britanaca i zatočen na otoku [[Sveta Helena]] gdje je umro šest godina kasnije.
 
Godine [[1840]]. njegovi su posmrtni ostaci vraćeni u Francusku gdje je pokopan u [[Pariz|pariškom]] [[Dom invalida|Domu invalida]]. Njegov se pogreb smatra jednim od najvećih i najveličanstvenijih u historiji.
 
Zbog svoje kratke ali burne vladavine Napoleon je i danas predmetom velikih kontroverzi. Jedni ga smatraju beskrupuloznim tiraninom i militaristom čija je vanjska politika izazvala krvoproliće i pustošenje koje se u [[Evropa|Evropi]] nije ponovilo sve do doba [[Adolf Hitler|Adolfa Hitlera]]. S druge se strane navode njegova manje spektakularna, ali za razvoj europske ekonomije i kulture daleko važnija dostignuća na polju unutrašnje politike, odnosno cijeli niz liberalnih reformi kojima je staro [[feudalizam|feudalno]] uređenje postupno zamjenjivano modernim [[kapitalizam|kapitalizmom]] oličenim u Napoleonovu zakoniku poznatom kao [[Code civil]].
 
== Porodični život ==