Konstantin Porfirogenit – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Legobot (razgovor | doprinos)
m Bot: Migrating 1 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q41608 (translate me)
Nema sažetka izmjene
Red 5:
Konstantin Porfirogenit je rođen u [[Carigrad]]u kao jedini sin cara [[Lav VI Mudri|Lava VI Mudrog]] iz njegovog odnosa sa Zojom Korbonopsinom. Do svoje 10. godine stajao je pod regenstvom patrijarha [[Nikola Mistik|Nikole Mistika]], svoje majke i [[Roman Lakapin|Romana Lakapina]]. Vladao je samostalno od [[954]]. godine do svoje smrti [[959]]. godine.
 
Njegova vladavina je sa političkog aspekta nije beznačajna, ali zato njegova [[Književnost|književna]] delatnost zauzima jedno od najistaknutijih mesta u vizantiskoj kulturnoj istoriji. Doba Konstantina Porfirogenita unosi izvesne promene u repertoar vizantijske istoriografije, pre svega izvesnu [[Enciklopedija|enciklopedijsku]] tendenciju i izrazito kompilatorski metod. Ostaje otvoreno pitanje kolika je uloga samoga Konstantina u nastanku onih dela koja se navode pod njegovim imenom. Najčešće je on samo inicijator i organizator pojedinih književnih sastava. Široki krug carevog interesovanja obuhvatao je ne samo nauku (istorija, [[prirodne nauke]], [[medicina]] itd.), već i mnoge grane umetnosti ([[muzika]], [[arhitektura]] itd.). Car je oko sebe okupio grupu sposobnih i obrazovanih ljudi, koji su sa njim sarađivali na spremanju materijala za pisanje dela enciklopedijskog karaktera iz istorije i drugih nauka, tako da je u izvesnim slučajevima vrlo teško odvojiti šta je car sam pisao a šta njegovi saradnici. Međutim, delatnost ove grupe kulturnih radnika nije bila naročito originalna, te su sva dela koja čine rezultate njihovog rada pretežno kompilativne prirode. Ona predstavljaju ili zbirke fragmenata iz starijih izvora, ili ispise iz vizantijskih arhiva. Zbog ovakvog karaktera Konstantinova dela nam često donose fragmente iz nekih izgubljenih dela, kao npr. poznati [[Prisk]]ov izveštaj o putovanju na [[Atila|Atilin]] dvor, istoriju [[menandar Protektor|Menandra Protektora]] iz [[6. vek]]a itd.
 
Zbirka ekscerpata, podeljena na 53 stručne oblasti, uglavnom je izgubljena: postoje još samo odlomci iz spisa ''O izaslanstvima'', ''O vrlinama i porocima'', ''O sentencijama'', ''O ratnoj veštini'' i ''O javnim govorima''. Čuvena je Konstantinova knjiga ''O [[Vizantijske teme|temama]]'' ''(De thematibus)'', posvećena uređenju države, te spis ''O upravljanju državom'' ''([[De administrando imperio]])'', upućen njegovom sinu [[Roman II|Romanu]], budućem caru, u kojem je mnogo pisao i o narodima s kojima je Vizantijsko carstvo dolazilo u dodir, i u kome nalazimo i podatke o doseljavanju [[Hrvati|Hrvata]] i [[Srbi|Srba]] na [[Balkansko poluostrvo]] u [[7. vek]]u. Svaki odeljak u knjizi počinje sa ἰστέον ὅτι (= treba znati da) ili samo ὅτι (= da), a onda navodi podatke o određenom narodu. Ipak, treba imati u vidu da on ne opisuje situaciju svoga vremena, već daje geografsku sliku carstva u 6. veku. Značajan je i spis ''O ceremonijama na vizantijskom dvoru'' (''De ceremonius aulae Bizantinae'', [[952]]), u kome nalazimo i jednu zanimljivost: kad opisuje carevo pojavljivanje u javnosti, navodi uzvike koje tom prilikom izgovaraju okupljeni, a to su stihovi sa 25 slogova, dakle očito povezani s [[Politički stih|političkim stihom]]. Ovo delo, koje predstavlja važan kulturno-istorijski dokument, sačuvano je u kasnijoj verziji, dopunjenoj novim materijalom. Treba na kraju pomenuti i njegovo delo ''Život [[Vasilije I Makedonac|Vasilija I]]'', njegovog dede. To delo ima sve odlike [[Panegirik|panegiričkog]] spisa, koji je trebalo da opravda Vasilijev nasilan dolazak na vlast i da u što lošijem svetlu predstavi njegovog prethodnika [[Mihailo III|Mihaila III]]. Car je u početku nameravao da napiše [[Biografija|biografije]] svih vizantijskih vladara, ali je dao samo životopis Vasilija.