Herod Veliki: Razlika između izmjena

Obrisan 51 bajt ,  prije 11 godina
m
ispravke
m (ispravke)
'''Herod I Veliki''' (rođen oko [[73. pr. Krpne.]].., umro [[4. pr. Krpne.]]) je bio Kralj [[Judeja|Judeje]] u razdoblju [[37. pr. Krpne.]] - [[4. pr. Krpne.]]. Sin rimskog saveznika, namjesnika [[Idumeja|Idumeje]] [[Antipater Idumejac|Antipatera]]. Rimski senat imenovao ga je za vazalskog kralja (rex socius) 40. pr.Kr, nakon što je Judeju uz pomoć '''Perzije''' zauzeo, i proglasio se za kralja, '''Antigon Matatije''', sin kralja '''Aristobula II''' iz dinastije [[Hasmonejci|Hasmonejaca]], kojeg su Rimljani svrgnuli [[63. pr. Krpne.]]. U ratu 39. - 37. pr. Krpne. rimske trupe i Herodovi saveznici zauzeli su Judeju i Herod je zavladao kao kralj. Podržavajući prvo [[Marko Antonije|Marka Antonija]] i [[Kleopatra VI|Kleopatru]], a zatim [[Oktavijan August|Oktavijana Augusta]], stekao je veliki teritorij i znatnu autonomiju. Prihvaćao je [[Helenizam|helensku]] i rimsku kulturu i elemente religije, otvoreno se hvaleći da su mu Grci bliži od Židova. Vladao je surovo, kao samodržac. Organizirao je djelotvornu tajnu policiju koja je spriječavala pobune. Dao je ubiti i svoju suprugu i svoja tri sina, zbog sumnje u zavjeru. ''Evanđelje po Mateju''
 
== Prije dolaska na vlast ==
 
Herod je bio mlađi sin namjesnika ([[prokurator]]a) [[Idumeja|Idumeje]] [[Antipater Idumejac|Antipatera]]. Na početku građanskog rata između '''Pompeja''' i [[Gaj Julije Cezar|Cezara]], koji je započeo 49. pr. Kr, Antipater je podržavao Pompeja, koji je kontrolirao istočni dio Carstva. Nakon što je 9. kolovoza 48. pr. Krpne. Pompej pretrpio poraz u [[Bitka kod Farsala|bitki kod Farsala]], Antipater hitro mijenja stranu. Sudjeluje u borbama u [[Egipat|Egiptu]] i poziva tamošnje Židove da podupru Cezara. U tome mu podršku pruža '''Hirkan II''', sin kraljice [[Saloma Aleksandra|Salome Aleksandre]], koji se 63. pr. Krpne. morao odreći kraljevske titule i zauzvrat od Rimljana postavljen za velikog svećenika i etnarha u Jeruzalemu. Nakon pobjede nad Pompejem, zahvalni Cezar Antipateru dodjeljuje rimsko građanstvo i naslov prokuratora Judeje, a Hirkana potvrđuje kao etnarha. Međutim, energični Antipater postaje stvarno jedini vladar Judeje.
 
Uz to Cezar obilato iskazuje svoju zahvalnost Židovima. Judeja je oslobođena poreza, kao i novačenja regruta za rimsku vojsku, kao i obaveze ukonačivanja vojske. Vratio joj je i lučki grad Jaffu te dozvolio obnovu razorenih zidina Jeruzalema. Židovskim zajednicima u dijaspori Cezar odobrava unutrašnju autonomiju. Sve te mjere, naravno, pogodovale su Antipaterovom ugledu, iako sa stanovnici Judeje smatraju strancem.
Nakon Cezarovog ubojstva 44. pr.Kr, jedan urotnika, Kasnije, pobjegao je u Siriju i preuzeo zapovjedništvo nad tamošnjim legijama, spremajući se za pohod na Rim. Antipater, Fazael i Herod, koji svoje položaje duguju Cezaru, sada pruža pomoć Kasiju i silom utjeruju porez u Judeji, kršeći Cezarovu odredbu o oslobođenju od poreza. Stanovnici četiri grada koji nisu uspjeli skupiti traženi novac prodani su u roblje.
 
Godine 43. pr. Krpne. Antipater biva otrovan. Slijedeće godine Kasije i '''Brut''' doživljavaju poraz protiv vojske novih trijumvira [[Marko Antonije|Marka Antonija]], [[Oktavijan August|Oktavijana]] i '''Lepida'''. Fazael i Herod iskazuju odanost [[Marko Antonije|Marku Antoniju]] i od njega dobivaju titule [[tetrarh]]a. Time titula etharha, koju još uvijek nosi Hirkan II, posve gubi na značaju.
 
== Kralj rimskom milošću ==
 
Godine 40. pr. Krpne. Perzijanci osvajaju Siriju (koju je Pompej osvojio za Rim 25 godina ranije). S njima su i jedinice Židova iz Mezopotamije, kojima je na čelu '''Antigon Matatije''', sin Aristobula II., posljednjeg kralja Judeje iz dinastije Hasmonejaca, (67 - 63. pr. Krpne.). On osvaja Judeju i ulazi u Jeruzalem. Svojem stricu, Hirkanu II, dade odsjeći uši i pošalje ga u zarobljeništvo. Fazael je zarobljen i u zarobljeništvu počini samoubojstvo. Antigon se proglašava kraljem i vrhovnim svećenikom.
 
Herod uspijeva pobjeći pred pobjedničkom perzijskim i Antigonovom vojskom. Dolazi u Rim, gdje dobiva podršku Marka Antonija i Oktavijana, te ga Senat imenuje za kralja Judeje kao rimskog vazala i saveznika. Slijedeće, 39. g, Herod se vraća u Judeju i zarati protiv Antigona. Nakon dvije godine, uz pomoć rimskih legija koje su u međuvremenu ponovo osvojile Siriju, osvaja Jeruzalem. Antigon je zarobljen i Marko Antonije ga dade ubiti; [[Strabon]] bilježi da je Marko Antonije prvi Rimljanin koji je dao ubiti jednog kralja.
 
Tako je Herod godine 37. pr. Krpne. zavladao kao kralj Herod I, kasnije zbog svojeg energičnog vladanja od rimskih povjesničara nazvan "Veliki" (ali ne i od Židova). To je prvi puta da je Židovima zavladao svjetovni kralj, koji ne samo da nije svećenićkog porijekla, nego ga Judejci smatraju strancem (jer je iz Idumeje). Uspjevat će svladati svaki otpor i vladati do 4. godine naše ere.
 
U odnosu na Rim ima položaj kralja saveznika (rex socius). Uživao je stvarnu unutarnju samostalnost i bio oslobođen plaćanja poreza, ali je bio podložan Rimu u vanjskoj politici te je bio dužan u vrijeme rata davati čete za carsku vojsku.
Hirkana II, koji se bio sklonio u Partiju, namami da se vrati u Jeruzalem i tamo ga dade ubiti. Dinastija Hasmonejaca, međutim, i dalje uživa velik ugled u narodu. Da bi stekao određeni kontinuitet s ranijim vladarima, ženi se godine 37.p.n.e.. s hasmonejskom kneginjom Marijamnom.
 
Herodovo je vladanje obilježeno krvlju i u krugu vlastite porodice. Bio je sumnjičave naravi, osjetljiv na svoju vlast i okrutan protiv svakoga tko bi je pokušao osporiti. Početkom godine 35. pr. Krpne. na nagovor svoje žene Marijamne postavio je njenog brata Aristobula (iz kraljevske porodice Hasmonejaca) za velikog svećenika; veći krajem iste godine potakao je njegovog ubojstvo.
 
Godine 29. pr. Krpne. dao je pogubiti i samu Marijamnu zbog optužbe da je počinila preljub. Slijedeće godine bila je osuđena na smrt njegova punica Aleksandra pod optužbom da spletkari protiv njega. Zatim je, godine 7. pr. Kr, dao zadaviti vlastite sinove Aleksandra i Aristobula, koje mu je rodila Marijamna, pod optužbom da kuju zavjeru protiv njega. Nekoliko dana prije smrti dao je pogubiti svog sina Antipatra.
 
== Spretna politika prema Rimu ==
U građanskim ratovima koji su potresali Rimsko carstvo, pokazao je, kao i njegov otac, umješnost da zadovolji onoga tko je jači, i da u pravom trenutku promijeni stranu. Godine 32. na zahtjev [[Kleopatra VI|Kleopatre]] uspješno ratuje protiv Nabatejaca, koji su stali na stranu Oktavijana. To je bila povoljna okolnost, jer se nije direktno sukobio s rimskim trupama u službi Oktavijana.
 
Nakon poraza Antonija i Kleopatre kod Akcija godine 31. pr. Krpne., u proljeće slijedeće godine polazi na Rod da se pokloni Oktavijanu, te ga ovaj potvrđuje za židovskog kralja. Dalje ratuje na Oktavijanovoj strani protiv Egipta. Oktavijan ga nagrađuje pripajajući njegovom kraljevstvu dodatne teritorije. Sve so dvoje smrti, Herod je širio svoju vlast, tako da je vladao Judejom, Idumejom, Samarijom, Galilejom, obalnim područjem do Cezareje itd.
 
== Veliki graditelj ==
U Jeruzalemu je za sebe sagradio veliku palaču na zapadnoj strani grada i tvrđavu Antoniju na sjevernoj strani hramske uzvisine. Sagrađeni su amfiteatar, više vježbališta (gymnasia), kazališta i trkališta u Jeruzalemu, kao i u drugim gradovima. Sve te građevine utjelovljuju helenističko-rimski duh i institucije, i izazivaju ogorčenje pobožnih Židova. »S novim građevinama i perivojima, raskošju i sjajem Herodova kraljevskog dvoraa u oduvijek poštovani grad ušla je i svjetovna buka, vreva s natjecanja i kazališnih predstava. U uskim i tihim uličicama, na kojima su se stoljećima mogle zapaziti samo gomile pobožnih hodočasnika, sada se gura šareno mnoštvo atleta i njihovih učitelja, komedijaša i gladijatora, muzičara i artista.« (Keller, str. 34)
 
Da bi zadovoljio vjerske osjećaje svojih podanika, godine 20. pr. Krpne. otpočeo je najambiciozniji pothvat: dogradnju [[Hram#Židovski Hram|Hrama]], s idealom da se obnovi nekadašnji izgled Prvog hrama, kojeg je sagradio Salomon. Taj pothvat nije bio gotov ni 46 godina nakon toga, što se spominje i u ''Evanđelju po Ivanu'': »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram« ''( Iv. 2:20)''. Radovi su završeni tek 64. godine poslije Krista , da bi samo šest godina kasnije hram bio razoren (vidi članak [[Zeloti]]).
 
== Herodova smrt i nasljednici ==
=== Herod Antipa i herodovci ===
 
Herodov sin Antipa ili Antipas (nazivan i [[Herod Antipa]]) je osoba koja se u ''Evanđelju po Marku'', 6:14, spominje kao "kralj Herod"; zapravo je bio samo tetrarh Galileje i Pereje, od smrti svog oca 4. pr. Krpne. sve do 39. poslije Krista; ''Evanđelje po Luki'' 3:1 i 9:7 pravilno ga navodi kao tetrarha.
 
Kada evanđelja govore o "herodovcima" ili Isus upozorava »čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova« (Mk 8:14) to se odnosi na Herodove potomke i druge rođake i pristaše, koji, tridesetak godina nakon njegove smrti, još uvijek dominiraju u pokrajinama koje Židovi naseljavaju. Oni su činili jezgro stranke [[Saduceji|saduceja]]. (Isus i pisci evanđelja, kao predstavnici nižih slojeva, uvijek zajedno spominju saduceje i [[farizeji|farizeje]], inače oštro sukobljene.)
177.192

izmjene