Rimska književnost – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 37:
U ovom je razdoblju rimska dramska književnost doživela svoj najveći procvat. To se prvenstveno odnosi na komediju, i to palijatu. Najistaknutiji komediografi čija su nam dela sačuvana bili su Plaut i Terencije. [[Plaut|Tit Makcije Plaut]] (''Titus Maccius Plautus'', 254/251. ― 184. st. e.), najveći rimski komediograf, bio je rodom iz Sarsine u Umbriji. Od oko 130 komedija sačuvano je 20 celih i jedna fragmentarna. Među najpoznatijima su: ''Blizanci'' (''Menaechmi''), u kojoj iz sličnosti dvojice blizanaca proizlaze raznovrsne peripetije; u ''Hvalisavom vojniku'' (''Miles gloriōsus'') nadutog oficira nasamario je njegov rob; ''Ćup'' (''Aulularia'') obrađuje lik škrtog starca koji ljubomorno čuva ćup s novcem. Od ostalih se ističu: ''Amfitrion'', ''Lažljivac'', ''Zarobljenici'', ''Avet'' i dr. Plaut je tematiku i likove preuzimao uglavnom iz nove atičke komedije, čiji je glavni predstavnik Menandar, ali ih je prilagođavao rimskoj publici i obogaćivao elementima italske lakrdije i narodne farse. Glavna Plautova snaga je u stvaranju tzv. komedije intrige, u kojoj se komični efekti postižu verbalnim nesporazumima i nepredvidivim situacijama. Živahan humor, izražen narodnim govorom umetnički doteranim bogatim stilskim figurama, učinio je Plauta ljubimcem rimske publike čija su dela i kasnije imala ogroman uticaj na razvoj [[Europa|evropske]] komedije.
Drugi velikan rimske palijate, [[Publije Terencije Afer]] (''Publius Terentius Afer'', oko 195 ― 159. st. e.), bio je rodom iz Kartagine. U početku rob, kasnije oslobođen, pripadao je književnom krugu [[Scipion Anrikanac Mlađi|Scipiona
Prema antičkim svedočanstvima, majstor rimske palijate bio je i [[Cecilije Stacije]] (''Caecilius Statius'', umro 168. st. e.), od čijih 40 komedija poznajemo samo naslove.
|