Neoterici: Razlika između izmjena

Dodana 3 bajta ,  prije 15 godina
m
nema sažetka uređivanja
Nema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
'''Neoterici''' ([[Grčki jezik|grč]]. νεωτερικοί) jeste grčki naziv koji se upotrebljava za "modernistički" književni krug [[Antički Rim|rimskih]] pesnika, koje je još njihov savremenik [[Ciceron]] 50. godine st. e. ironično nazvao οίοἱ νεώτεροι ("mladići"), a na drugim ih mestima na [[Latinski jezik|latinskom]] naziva ''poetae novi'' (= "novi pesnici").
 
Ova grupa mladih i darovitih pesnika javlja se u [[Rimska književnost|rimskoj književnosti]] početkom 1. veka st. e., ali svoj najveći polet doživljava pedesetih godina toga veka. Gotovo svi oni poticali su iz [[Galija (regija)|Cisalpijske Galije]], koja u to vreme još nije formalno bila deo [[Italija|Italije]], već je bila organizovana kao [[Rimske provincije|provincija]]. Na čelu neoterika, koji su obrazovali svojevrsni književni krug, nalazio se pesnik i gramatičar [[Publije Valerije Katon]] ''(Publius Valerius Cato)''. Među mnogobrojnim članovima ovoga kruga uticajniji su bili još pesnik i govornik [[Aticizam|aticista]] [[Gaj Licinije Kalvo]] ''(Gaius Licinius Calvus)'', [[Gaj Helvije Cina]] ''(Gaius Helvius Cinna)'', [[Marko Furije Bibakul]] ''(Marcus Furius Bibaculus)'' i [[Kvint Kornificije]] ''(Quintus Cornificius)'', dok samo delimično među njih pripada [[Publije Terencije Varon Atacinski]] ''(Publius Terentius Varro Atacinus)''. Od celokupne njihove poezije nije nam danas sačuvano ništa: preživele su jedino pesme [[Katul|Gaja Valerija Katula]], najboljeg od svih neoterika i jednog od najboljih rimskih pesnika.
Kako je njihov vlastiti književno-estetski program pred njih stavljao stroge zahteve za učenim sadržajem i savršenstvom forme, to je neotericima trebalo mnogo vremena da bi pripremili jedno književno delo. Cina je na svom omanjem spevu ''Smirna'' radio devet godina; pozdravljajući završetak toga rada, Katul mu obećava večnu slavu, dok su na brzu ruku napisani opsežni istorijski epovi osuđeni isto tako brz zaborav (''Cat''. 95). [[Enije]]ve epigone, sastavljače raznih "anala", smatrali su neoterici za svoje glavne književne protivnike. U toj polemici nisu štedeli ni samoga "oca Enija" ''(Ennius pater)'', na veliko nezadovoljstvo Cicerona, koji je s ciljem da sam sebe proslavi, više puta sastavljao istorijske spevove po Enijevom uzoru.
 
Na ovaj novi pokret u rimskom pesništvu – koji se ponekad danas naziva i "rimskom modernom" ili "rimskom avangardom" – uticala je jedna grupa grčkih pesnika koji su živeli u Rimu i održavali bliske kontakte s rimskom aristokratijom. Među njima je, na primer, bio [[Arhija]] (kojega je Ciceron branio u svom govoru ''Pro Archia''), zatim [[Epikurejci|epikurejac]] [[Filodem]] i napokon [[Partenije]] iz [[Nikeja|Nikeje]], koji je u Rim dospeo kao ratni zarobljenik za vreme [[Mitridatovi ratovi|rata s Mitridatom]], a zatim bio oslobođen i postao prijatelj poznatog pesnika [[Kornelije Gal|Kornelija Gala]]. Pored elegija u stihovima, imao je Partenije – što je veoma važno za sagledavanje nastanka "rimske moderne" – i jednu zbirku ljubavnih elegijskih motiva u prozi pod naslovom ''Ljubavni jadi'' (ΈρωτικάἘρωτικὰ παθήματα). To su bili kratki prozni izvodi iz aleksandrijskih elegičara, namenjeni široj publici i u njima su rimski pesnici mogli naći dosta motiva za svoje pesme.