Epiretinalna membrana – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Autobot (razgovor | doprinos)
m ispravke
Red 1:
[[ImageDatoteka:Human eye cross-sectional view grayscale.png|right|thumb|175px|Poprečni presjek kroz [[ljudsko oko]]]]
 
[[ImageDatoteka:Amslergrid patientAMD.gif|frame|right|Amslerova karta, kakvu ju može vidjeti osoba koja ima teški poremećaj makularnog nabiranja [[macular pucker]]. U većini slučajeva, bolesnici koji boluju od epiretinalnih membrana ipak vide blaže zakrivljene linije.]]
'''Bolest epiretinalnih membrana''' je bolest oka koja nastaje kao odgovor oka na promjene u staklovini ili rjeđe, u dijabetesu. Bolest je poznata i kao makularno nabiranje '''macular pucker'''. Ponekad, kao rezultat imunog odgovora da bi se zaštitila retina, makularne stanice se postupno približavaju kako staklovina stari i povlači se prema unutra ([[ablacija stražnje staklovinske membrane]]). Ablacija stražnje staklovinske membrane može uzrokovati mala oštećenja retine potičući eksudativni, upalni i leukocitni odgovor. Ove stanice mogu postepeno formirati prozirni sloj i, kao i sva ožiljna tkiva, kontrahirati se i dovesti do ispupčenja i nabiranja makule (npr. '''macular pucker'''), ili čak uzrokovati oticanje makule tj. [[makularni edem]]. Ove promjene rezultiraju poremećajima vida koje se očituju bočnim uvijanjem i zamagljivanjem slike kad se gledaju karte s pravilnim mrežastim uzorcima tj. Amslerove karte [[Amsler grid]]) koje služe za ispitivanje makularnog područja, točnije centralnih 10o mrežnice. Obično te promjene ispočetka zahvaćaju samo jedno oko pa ta izobličenja vida mogu rezultirati [[dvoslika]]ma.Zbog pojave izobličenja vida može se dogoditi da se krivo procjenjuje veličina pojedinih objekata, obično se čine većima[[macropsia]]), osobito u centralnom dijelu vidnog polja, gdje se stvara lokalizirano polje [[aniseikonia]] koje ne može biti ispravljeno optičkim pomagalima. Ipak parcijalne korekcije često mogu poboljšati binokularni vid. U osoba mlađih od 50 godina ,ove stanice se ponekad same raspadnu, ali u većine bolesnika (starijih preko 60 godina) je ovo stanje nepromjenjivo. Fotoreceptorske stanice, čunjići i štapići, koji se nalaze ispod epiretinalnih membrana, obično nisu zahvaćene osim ako membrane ne postanu znatno deblje i tvrđe, tako da obično ne nalazimo u ovih bolesnika makularnu degeneraciju((macular degeneration]].