Neoterici: Razlika između izmjena

Bez izmjene veličine ,  prije 15 godina
nema sažetka uređivanja
mNema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
'''Neoterici''' ([[Grčki jezik|grč]]. νεωτερικοί) jeste grčki naziv koji se upotrebljava za "modernistički" književni krug [[Antički Rim|rimskih]] pesnika, koje je još njihov savremenik [[Ciceron]] 50. godine st. e. ironično nazvao οί νεώτεροι ("mladići"), a na drugim ih mestima na [[Latinski jezik|latinskom]] naziva ''poetae novi'' (= "novi pesnici").
 
Ova grupa mladih i darovitih pesnika javlja se u [[Rimska književnost|rimskoj književnosti]] početkom 1. veka st. e., ali svoj najveći polet doživljava pedesetih godina toga veka. Gotovo svi oni poticali su iz [[Galija (oblastregija)|Cisalpijske Galije]], koja u to vreme još nije formalno bila deo [[Italija|Italije]], već je bila organizovana kao [[Rimske provincije|provincija]]. Na čelu neoterika, koji su obrazovali svojevrsni književni krug, nalazio se pesnik i gramatičar [[Publije Valerije Katon]] ''(Publius Valerius Cato)''. Među mnogobrojnim članovima ovoga kruga uticajniji su bili još pesnik i govornik [[Aticizam|aticista]] [[Gaj Licinije Kalvo]] ''(Gaius Licinius Calvus)'', [[Gaj Helvije Cina]] ''(Gaius Helvius Cinna)'', [[Marko Furije Bibakul]] ''(Marcus Furius Bibaculus)'' i [[Kvint Kornificije]] ''(Quintus Cornificius)'', dok samo delimično među njih pripada [[Publije Terencije Varon Atacinski]] ''(Publius Terentius Varro Atacinus)''. Od celokupne njihove poezije nije nam danas sačuvano ništa: preživele su jedino pesme [[Katul|Gaja Valerija Katula]], najboljeg od svih neoterika i jednog od najboljih rimskih pesnika.
 
Neoterici su prekinuli staru rimsku [[Poezija|pesničku]] tradiciju koja je poticala još od [[Enije|Enija]]. Oni su izbegavali složene i obimom velike književne forme kakvi su [[drama]] ili [[epika]], smatrajući ih staromodnim i zastarelim, a za svoje glavne uzore uzimali su [[Kalimah]]a i druge pesnike [[Aleksandrijska poezija|aleksandrijske poezije]]. Glavne književne forme neoterika bile su [[epilij]] (kratak ep), [[elegija]] i [[epigram]]. Težili su za savršenstvom u minijaturi i eksprimentisali s novim metričkim oblicima, s različitim varijantama jezika, stavljajući jedne do drugih, na primer, kolokvijalne i "uzvišene" jezičke varijetete, s novim [[Leksika|leksičkim]] formama (često grčkim), s novom tematikom (ljubavnom, egzotičnom, ponekad i pomalo bizarnom). Posebno su voleli ljubavne motive i rado se upuštali u [[Psihologija|psihološke]] analize ljudskih osećanja. U [[Lirika|lirici]] su izbegavali [[Retorika|retoričke]] ukrase i trudili se da im pesme izgledaju nadahnute iskrenim doživljajem, ali i pored toga ponegde se lako uočava da je sadržina često podvrgnuta težnji ka postizanju elegantne i savršene forme. Metrički su im oblici bili raznovrsni i orginalni, u čemu su prethodnici pesnika [[August (rimski car)|Avgustovog]] razdoblja rimske književnosti.