Antička komedija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Xqbot (razgovor | doprinos)
m robot Dodaje: pl:Starożytna komedia grecka; kozmetičke promjene
Autobot (razgovor | doprinos)
m ispravke
Red 39:
U srednjoj atičkoj komediji politika zauzima sve manje mesta, hor gubi svoju ulogu koju je imao u staroj komediji i više ne učestvuje neposredno u radnji, horske pesme postaju samostalni umeci, agon (αγων) je pretvoren u glumačku scenu, parabaze nema. Društvene i privatne teme postepeno su potiskivale političke. Razvoj komedije se kretao prema stvaranju komedije sa jedinstvenom i zaokruženom dramskom radnjom. U njoj se javljaju motivi karakteristični za helenističku novu komediju: ljubav, zamena lica, prepoznavanje.
 
Nova komedija nastaje postepeno iz srednje komedije. Ne može se sa sigurnošću povući hronološka granica između ove dve vrste. Počeci nove komedije stavljaju se u vreme oko 320. god. pre n.e. Najistaknutiji predstavnici nove komedije su Atinjanin Menandar (342 – 291.g. p. n. epne.) Difil iz Sinope i Filemon. Na žalost, od dela ovih pisaca sačuvane su samo dve komedije i to obe Menandrove: Namćor (u celini) i Izabrani sud (tri četvrtine dela). Od ostalih dela Menandra i drugih pisaca sačuvani su samo fragmenti.
 
U novoj komediji nema političke satire, invektiva, aktualno-istorijske i lokalne tematike stare komedije. Nova komedija je spajala elemente komedije karaktera i komedije intrige. Prikazivala je tipične likove i scene iz svakodnevice srednjeg građanskog sloja. Delimično je podsećala na noviju evropsku građansku dramu.
 
Komedija dospeva u [[Antički Rim|Rim]] iz grčke književnosti oko 240. g. p. n. epne. (zajedno sa [[Tragedija, antička|tragedijom]]). Rimska komedija je nastala kao slobodan prevod srednje i nove komedije prikazujući Grke u njihovoj sredini i odeći. Zbog toga dobija naziv palijata. Glavni predstavnici Plaut i Terencije.