Georgije Akropolit – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Vidi također: +el:Γεώργιος Ακροπολίτης
Nema sažetka izmjene
Red 7:
Godine [[1261]]. vratio se u Carigrad kao rektor obnovljenog [[Carigradski univerzitet|Carigradskog univerziteta]]. Godine [[1273]]. Atalijat je poslat u [[Diplomatija|diplomatsku]] misiju [[Grgur X (papa)|papi Grguru X]], a sledeće godine, na [[Lionski sabor|Lionskom koncilu]] u ime vizantijskog cara priznao je duhovnu supremaciju Rima. Godine [[1282]]. poslat je u diplomatsku misiju [[Trapezuntsko carstvo|trapezuntskom caru]] Jovanu II, a umro je ubrzo nakon povratka s ovog putovanja.
 
Akropolitovo [[Istoriografija|istoriografsko]] delo ''HrončkiHronički zapis'' (Χρονικὴ συγγραφή) nastavlja se na istoriju [[Nikita Honijat|Nikite Honijata]] te obrađuje period od [[1204]]. do 1261. godine, dakle od [[Pad Carigrada (1204)|pada Carigrada]] tokom [[Četvrti krstaški rat|četvrtog krstaškog rata]] do oslobađanja grada. Zahvaljujući svom položaju, Akropolit se oslanja uglavnom na lična saznanja i iskustva. Ovo delo, čija je kraća [[parafraza]] sačinjena posle njegove smrti, predstavlja objektivan i pouzdan izvor koji je sastavio savremenik događaja koji se opisuju, kome su zvanični položaji velikog logoteta, vojnog zapovednika i poverljivog ambasadora omogućili da događaje posmatra iz velike blizine. Akropolit se smatra pouzdanim izvorom za činjenice, a pritom je njegov jezik lako razumljiv, premda ne pokazuje naročitu brigu za konstrukciju rečenice. [[Stil]] mu je arhaizirajući ali jasan.
 
Akropolit je napisao i nekoliko kraćih dela, među kojima je značajan nadgrobni govor Jovanu Vatacu, epitaf njegovoj ženi Ireni te [[panegirik]] Teodoru II Laskarisu. Dok se kao zarobljenik nalazio u [[Epir]]u napisao je i dva traktata o [[Sveti duh|svetom duhu]].