Albanska golgota – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
ArthurBot (razgovor | doprinos)
m robot Dodaje: hr:Albanska golgota
Autobot (razgovor | doprinos)
m ispravke
Red 1:
[[ImageDatoteka:Serbian_retreat_WWI.jpg|thumb|290px|desno|Povlačenje srpske vojske u oktobru [[1915]].]]
'''Albanska golgota''' je ustaljen naziv za povlačenje [[Srbija|srpske]] vojske preko [[Albanija|Albanije]] tokom [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]].
 
Red 6:
== Pozadina ==
{{main|Srpska okupacija Albanije|Esad Paša Toptani}}
[[ImageDatoteka:Serbian army in Albania 1915.jpg|thumb|200px|Borbe sa Albancima tokom povlačenja [[1915]].]]
 
U [[balkanski ratovi|balkanskim ratovima]] [[1912]]-[[1913]] godine, Srbija je [[Srpska okupacija Albanije|okupirala veći deo Albanije]] radi sopstvenog izlaska na [[Jadransko more]]. Tokom okupacije su počinjeni brojni [[Zločini nad Albancima u Balkanskim ratovima|zločini nad civilnim stanovništvom]].<ref>[[Izveštaj međunarodne komisije o Balkanskim ratovima]] (str. 151)</ref> Glavni rezultat ovakve politike je bio "bezgranično neprijateljstvo albanskog naroda prema Srbiji".<ref>Dimitrije Tucović, ''Srbija i Arbanija'' (u Izabrani spisi, knjiga II, str. 132) Prosveta, Beograd, 1950.</ref> Nakon što se srpska vojska povukla pod pritiskom evropskih sila, u [[Drač]]u je ostavljena marionetska vlada [[Esad-paša Toptani|Esad-paše Toptanija]], koga je oružjem i novcem pomagala [[Nikola Pašić|Pašićeva]] vlada.
Red 16:
== Povlačenje preko Albanije ==
 
[[ImageDatoteka:Serbian retreat through albania.jpg|thumb|200px|Srpska kolona u povlačenju 1915.]]
 
Stanje srpske vojske je bilo izuzetno nepovoljno, vladao je opšti zamor, slaba ishrana, nedostatak ratnog materijala, a pristizala je zima. Ipak, vojnopolitičko vođstvo Srbije nije promenilo svoje shvatanje savezništva i daljeg vođenja rata, te je Vrhovna komanda [[25. novembar|25. novembra]] [[1915 ]]. naredila da se Druga i Treća armija i trupe odbrane Beograda povlače pravcem [[Peć]] - [[Andrijevica]] - [[Podgorica]] - [[Skadar]]; trupe Novih oblasti pravcem [[Đakovica]] - [[Vezirov most]] - [[Ljum Kula]] - [[Skadar]], a Timočka vojska i oredi iz zapadne Makedonije preko [[Piškopeja|Piškopeje]], [[Debar|Debra]] i [[Struga|Struge]] u [[Elbasan]]. Srpska vlada je krenula 24. novembra iz [[Prizren]]a preko Ljum Kule u Skadar, a za njom je krenula [[26. novembar|26. novembra]] 1915. i Vrhovna komanda.
Red 22:
Kakvo je bilo stanje, govori saopštenje nemačke Vrhovne komande od [[29. novembar|29. novembra]]: ''"Pošto srpska vojska više ne postoji, već postoje samo njeni bedni ostaci koji su se razbegli u divlje albanske i crnogorske planine, gde će bez hrane po voj zimi naći svoju smrt, to su prekinute dalje operacije i neće se više izdavati izveštaji sa balkanskog ratišta"''.
 
[[ImageDatoteka:Journee Serb 1916.jpg|thumb|200px|Francuski poster iz [[1916]]. godine]]
 
Iako je stanje bilo zrelo za kapitulaciju, pojavila se ideja o kontraofanzivi koja je poticala od vojvode [[Živojin Mišić|Živojina Mišića]]; na četiri sastanka ([[29. novembar]] - [[1. decembar]]) sa [[Stepa Stepanović|Stepom Stepanovićem]], [[Pavle Jurišić Šturm|Pavlom Jurišićem Šturmom]] i M. Živkovićem, Mišić je predlagao kontraofanzivu. Ideja nije prihvaćena, te je preostalo da se postupi po naređenju Vrhovne komande.
Red 30:
== Čekanje na albanskoj obali ==
 
[[ImageDatoteka:Cekajuci ukrcavanje.jpg|thumb|200px|Srpska vojska čeka ukrcavanje.]]
 
Posle više od mesec dana teških marševa, po lošem vremenu, srpska vojska se okupila kod Skadra, [[Drač]]a i [[Valona|Valone]]. Dolazak na albansku jadransku obalu nije značio i konačan spas. Na samoj obali veliki saveznici nisu bili organizovali zadovoljavajući prihvat, a jedan saveznik ([[Italija]]) se ponašao kao neprijatelj. [[28. decembar|28. decembar]] [[Nikola Pašić|Nikoli Pašiću]] je uručena izjava italijanske vlade u kojoj je rečeno da srpska vojska ne prelazi reku [[Škumba|Škumbu]] da ne bi došla u sukob sa italijanskom vojskom. U korist Srba je intervenisala [[Carska Rusija|ruska]] diplomatija; pred ruskim poslanikom u [[Rim]]u, italijanski ministar spoljnih poslova Sidnej Sonino se branio da je učinio sve što je mogao za spas srpske vojske što se nije kosilo sa „životnim interesima Italije“.
Red 38:
== Dolazak na Krf ==
 
[[ImageDatoteka:Ukrcavanje 1916.jpg|thumb|200px|Evakuacija srpske vojske.]]
 
[[28. januar]]a francuska vlada je odlučila da njena mornarica odloži sve druge transporte dok iz Albanije ne bude izvučena srpska vojska. Od toga dana saveznički brodovi su počeli ubrzano prevoženje. Do [[15. februar]]a prevezeno je na grčko ostrvo [[Krf]] 135.000 ljudi i u [[Bizerta|Bizertu]] oko 10.000 ljudi. Prvo iskrcavanje na Krfu, 'Ostrvu spasa' kako su ga prozvali Srbi, bilo je u pristaništu u Guviji (Govino), šest kilometara severno od grada Krfa. Do aprila se na Krfu prikupilo 151.828 vojnika i civila. Materijalne troškove opremanja i izdržavanja srpske vojske preuzele su Francuska i Velika Britanija.
Red 46:
== Posledice ==
 
[[ImageDatoteka:Corfu Agios Matos.jpg|thumb|Spomenik na groblju srpskih vojnika na ostrvu [[Krf]].]]
 
Na ovom putu srpski narod je doživeo jedan od najvećih egzodusa u svojoj istoriji. Na ostrvo Krf stiglo je 135.000 srpskih vojnika, u Bizertu oko 12.000.<ref>[http://www.rtv.rs/sr_lat/magazin/pocetak-povlacenja-srpske-vojske-preko-albanije_96776.html Početak povlačenja srpske vojske preko Albanije]</ref> U zvaničnom izveštaju ministra vojnog generala Božidara Terzića, predsedniku vlade [[Nikola Pašić|Nikoli Pašiću]] piše da je nestalo, umrlo, poginulo ili zarobljeno 243.877 ljudi. Francuski maršal [[Žozef Žofr]] je o tome rekao: „Povlačenje naših saveznika Srba, pod okolnostima pod kojima je izvršeno, prevazilazi po strahotama sve što je u istoriji kao najtragičnije zabeleženo“.