Antun Barac – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m održavanje
Nema sažetka izmjene
Red 6:
Raspon njegovog znanstvenog zanimanja vrlo je širok i kreće se od kritičko – esejističkih napisa o manje važnim piscima, preko monografija o vrhunskim hrvatskim stvaraocima poput [[Vladimir Nazor|Nazora]], [[August Šenoa|Šenoe]], [[Vladimir Vidrić|Vidrića]] ili [[Ivan Mažuranić|Mažuranića]] do velikih sinteza o hrvatskoj književnoj kritici 19. stoljeća ili započete povijesti hrvatske književnosti od hrvatskog narodnog preporoda do stvaranja bivše Jugoslavije. Dva su temeljna njegova polazišta u vrjednovanju književnosti. Ona mora biti izraz čovjeka u njegovom totalitetu, kao individualnog i društvenog bića, te duboko zahvatiti u osnovna pitanja života. Druga mu je teza da se velika umjetnost rađa samo iz velike boli. Dakako, najvažniji je vrijednosni kriterij koliko je pisac za svoj doživljaj našao adekvatni izraz.
U svoja proučavanja unio je i specifični nacionalni kriterij, držeći da svaka mala književnost u većoj mjeri odražava društveni život svoga naroda nego velika. Otuda i poznata njegova krilatica o veličini malenih.
 
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Antun Barac su uhapsile vlasti NDH i internirale u logoru Stara Gradiška, od listopada 1941. do svibnja 1942. godine. O tome piše u svojoj knjizi "Bijeg od knjige" (Naprijed, 1965.). To je razdoblje opisao uglavnom trijezno i realno, za razliku od pretjerivanja i izmišljotina kojima obiluje "Konclogor na Savi", Barčeva suzatvorenika Ilije Jakovljevića.
 
{{Mrva-biog}}