Amfoternost – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Tekstovi (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Tekstovi (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Red 3:
Mnogi [[metali]] kao što je [[cink]], [[kalaj]], [[olovo]], [[aluminijum]] i [[berilijum]] i mnogi [[metaloidi]] imaju amfoterne [[oksid]]e ili [[hidroksid]]e.
 
Druga klasa amfoternih supstanci su amfiprotični [[molekul]]i koji mogu i donirati i prihvatiti [[proton]]. Primjeri takvih supstanci su [[aminokiseline]] i [[proteini]], koji imaju amino i karboksilne grupe, kao i samojonozirajuća [[jedinjenje|jedinjenja]] kao što je [[voda]] i [[amonijak]].
 
Amfoliti su molekuli koji istovremeno sadrže i kisele i bazne grupe i uzlavnom postoje kao cviterjoni pri određenom opsegu pH vrijednosti. pH vrijednost pri kojoj je prosječno naelektrisanje nula se zove izoelektrična tačka molekula. Amfoliti se koriste kako bi se uspostavio stabilni pH gradijent pri upotrebi u izoelektričnom fokusiranju.
 
==Amfoterni oksidi i hidroksidi==