Zatajenje srca – razlika između verzija

▲Ljekar zatajenje srca dijagnosticira na temelju [[anamneza|anamneze]] i pregleda pacijenta. Pomoć pri tome mu pruža [[elektrokardiogram]], rendgenski snimak srca te nalazi [[natriuretski peptid|natriuretski peptida]] (hormona koji reguliraju rad srca). Zatajenje srca je također moguće utvrditi [[ultrazvuk srca|ultrazvukom srca]], invazivnim snimanjem srčane komore (ventrikulografija) ili nuklearnom slikom ([[scintigrafija]]) [[srčani mišić|srčanog mišića]].

▲Liječenje zatajenja srca se sprovodi uklanjanjem ili ublažavanjem njegovih uzroka, odnosno primjenom [[lijek]]ova koji usporavaju ili priječe njegove simptome. Tako, ako je uzrok zatajenja srca [[visoki tlak]], primjenjuju se lijekovi za visoki tlak. Ako je uzrok zatajenja srca koronarna bolest, nastoji se olakšati prokrvljenost srčanog mišića - bilo lijekovima, bilo kirurškim operacijama za širenje ili premošćivanje srčanih arterija. Ako je uzrok u bolesti srčanih klijetki, nastoje se zamijeniti srčani zalisci. Ako je uzrok u alkoholizmu, primjenjuje se stalna i potpuna apstinencija.

▲Lijekovi mogu umanjiti ili otkloniti tegobe, odnosno spriječiti ili usporiti napredovanje bolesti i smrt. To uključuje primjenu [[diuretici|diuretika]] (za reguliranje vode u organizmu) i [[nitroglicerin (lijek)|nitroglicerinskim]] preparatima za olakšavanje disanja. Napredovanje bolesti se može usporiti i zaustaviti lijekovima koji inhibiraju štetne neurohormone - oni uključuju zaustavljače angiotenzinskog enzima (ACE-inhibitori) i blokatore angiotenzinskih receptora (sartans), inhibitore andernergičnih beta receptora (beta blokatori) te spironolakton. Kod pojedinih pacijenata se može ugraditi i [[pejsmejker]].

▲Zatajenje srca je [[kronične bolesti|kronični]] sindrom, čiji se simptomi pogoršavaju s vremenom te koji zahtjeva hospitalizaciju. Usprkos liječenju, smrtnost bolesnika sa zatajenjem srca je relativno visoka.