Narodni front – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 5:
Pojam ''nacionalni front'' ima slično značenje, ali je ovaj naziv političkih grupacija, u kojima su dominantnu ulogu imale komunističke partije, najviše korišten u Centralnoj i Istočnoj Evropi tokom [[Hladni rat|Hladnog rata]].
 
== Narodni frontovi protiv fašizma 1930-ih ==
Politiku narodnog fronta usvojila je sredinom 1930-ih [[Kominterna]] kao odgovor na širenje uticaja fašizma. Svim komunističkim partijama koje su bile članice Kominterne naređeno je da sprovode politiku formiranja koalicije sa svim političkim partijama koje su bile spremne da se suprotstave fašizmu. Neki narodni frontovi takve vrste pobedili su na parlamentarnim izborima 1930-ih u [[Francuska|Francuskoj]], [[Druga španska republika|Španskoj republici]] i [[Čile]]u, dok u ostalim zemljama nisu uspeli da aktivnije zažive.
 
[[File:Milicianas em 1936 por Gerda Taro.jpg|thumb|Narodna milicija na ulicama Barselone [[1936]]. godine okupljena u odbranu vlade narodnog fronta]]
 
Politika narodnog fronta Kominterne zamenila je dotadašnju radikalno levu politiku tzv. Trećeg perioda, tokom kojeg su socijalisti i socijaldemokrati osuđivani kao ''[[socijalni fašisti]]'', te je bila zabranjena svaka saradnja komunističkih partija s njima. Nova politika saradnje sa socijalistima objavljena je u ''Pravdi'' maja [[1934]]. godine.<ref name="libcom.org">[http://libcom.org/library/1914-1946-third-camp-internationalists-france-during-world-war-ii 1914-1946: Third Camp Internationalists in France during World War II, libcom.org]</ref> Tako je francuska [[Socijalistička partija (Francuska)|Socijalistička partija]] u junu 1934. ušla u savez sa [[Komunistička partija Francuske|Komunističkom partijom Francuske]]. Uz to su Francuska i SSSR 1935. potpisali sporazum o uzajamnoj odbrani što je dodatno obezbedilo podršku Narodnom frontu.<ref>[http://www.marxists.org/history/international/comintern/7th-congress/index.htm The Seventh Congress, Marxist Internet Archive]</ref> Zahvaljujući tome, Narodni front je na izborima 1936. odneo većinu u francuskom parlamentu.<ref name="libcom.org"/>
 
Na Sedmom kongresu Kominterne [[1935]]. je doneta zvanična odluka o zajedničkoj borbi komunizma i demokratije protiv fašizma.<ref name="Milosavljević"/> [[Proleter (novine)|Proleter]] je tada pisao da je prvi cilj komunista ujedinjenje radničke klase za borbu „protiv fašizma, protiv rata, protiv navale kapitala“. Budući da fašizam poništava sve slobode, komunisti moraju da se bore „za očuvanje demokratskih prava i sloboda“, okupljajući oko radničke klase sve demokratske slojeve „u front narodne slobode“. [[Fašizam]] uništava nezavisnost malih naroda, i zato komunisti moraju „s oružjem u ruci“ da brane njihovu slobodu. Komunisti moraju da „podupiru“ demokratiju sve dotle dok ona bude vodila borbu protiv fašizma. Fašizam priprema rat, jer hoće „ognjem i mačem“ da kroji nove granice i da „u haos, bedu i propast“ baci milione ljudi. Zato komunisti dižu „zastavu mira“ okupljajući sve protivnike rata. Fašizam vodi „šovinističku harangu“ jednih naroda protiv drugih. Zato komunisti istupaju sa „zastavom bratstva svih naroda i rasa“.<ref name="Milosavljević">[http://www.helsinki.org.rs/serbian/doc/Ogledi14.pdf Olivera Milosavljević, Savremenici fašizma: Percepcija fašizma u beogradskoj javnosti, 1933-1941]</ref>
 
Narodni front je na izborima 1936. odneo većinu u francuskom parlamentu.<ref name="libcom.org"/> Iste godine Narodni front (''Frente popular'') je pobedio na parlamentarnim izborima u Španiji, nakon čega je reakcija na čelu sa generalom Frankom započela oružanu pobunu koja je prerasla u [[Španski građanski rat]].
 
Period narodnog fronta završio je [[1939]]. godine potpisivanjem [[Sporazum Molotov-Ribentrop|sporazuma Molotov-Ribentrop]] između nacističke Nemačke i Sovjetskog Saveza, kada se Kominterna okrenula politici pomirljivosti.