Slavenski jezici – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
m Vraćene izmene korisnika 95.168.111.114 na poslednju izmenu korisnika FoxBot |
||
Red 56:
I u pogledu ''varijantne izdiferenciranosti ili bliskosrodne jezičnosti'' slovenski jezici su veoma srodni i mogu da se podele u srodne grupe: '''polapski jezici'''; ([[kašupski jezik]], [[šleski jezik]], [[poljski jezik]]), '''čeho-slovački jezici'''; ([[češki jezik]], [[slovački jezik]]), '''Lužički jezici'''; ([[donjolužički jezik]], [[gornjolužički jezik]]), '''srpsko-hrvatski jezici'''; ([[bošnjački jezik]], [[hrvatski jezik]], [[srpski jezik]] i [[crnogorski jezik]]). bugarsko-makedonski jezici; ([[bugarski jezik]], [[makedonski jezik]] i [[crkvenoslovenski jezik]]). Ruteniski jezici; ([[ruski jezik]], [[bjeloruski jezik]], [[ukrajinski jezik]] i [[rusinski jezik]]).
Neke nacije su pokušale stvoriti zajedničke jezike, tako je do 1939. godine postojao zajednički '''čehoslovački jezik''', a do 1917. postojao je zajednički ruski jezik za Ruse, Ukraince i Bjeloruse. Tako su i na južnoslovenskom teritoriju pre konstituisanja jugoslovenske države, najugledniji kulturni poslenici [[Srbi|Srba]] i [[Hrvati|Hrvata]] več 1850. "Bečkim književnim dogovorom" pokušaali stvaranje zajedničkog standardnog jezika, ali tada nije bilo dobre volje među nacionalnim liderima da bi se to sprovelo pa su se posebno razvijali hrvatski jezik, srpski jezik, slovenački jezik i bugarski jezik. Nakon konstituisanja zajedničke države [[Srbi|Srba]], [[Hrvati|Hrvata]] i [[Slovenci|Slovenaca]] krenulo se izgrađivati zajednički '''srpsko-hrvatsko-slovenački jezik''', ali taj pokušaj je propao več 1939. godine. Nakon drugog svijetskog rata i stvaranja južnoslavenske federacije "SFRJ" na poćetku su sva dokumenta savezne države prevođena na 4 jezika (slovenački, hrvatski, srpski i makedonski) ali po nalogu KPJ krenulo se ponovo na jezičko ujedinjavanje i to sada samo srpskog jezika i hrvatskog jezika što se pokušalo ostvarivati '''1954. godine "Novosadskim dogovorom"
Slovenski jezici međusobno se razlikuju i u pogledu ''kontinuiteta književnojezičkog statusa.'' Najstariji slovenski književni jezik - [[staroslovenski jezik]] stvoren je još u [[9. vek|IX veku]], a najmlađi, [[makedonski jezik|makedonski]] i [[rusinski jezik|rusinski]], stekli su status književnog (standardnog) jezika u savremenom smislu reči tek posle [[Drugi svetski rat|drugog svetskog rata]]. Kontinuitet razvoja gotovo svih slovenskih književnih jezika bio je zbog nepovoljnih istorijskih okolnosti ometan ili čak u dužem periodu i prekidan, što najmanje važi za [[ruski jezik|ruski]] književni jezik. Kontinuitet razvoja pojedinog književnog jezika po pravilu je u manje ili više tesnoj vezi sa kontinuitetom državnosti odgovarajuće slovenske zemlje.
| |||