Raskol Istoka i Zapada – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 7:
Dakle, situacija je sve dramatičnija. Na Istoku – u Konstantinopolju, crkva je solidarna sa carom i u svemu ga podržava istovremeno je na čelu hrišćanstva. Na zapadu, sa druge strane, još vladaju polucivilizovani germani kojima je hrišćanstvo daleko koliko i Jerusalim a civilizacija Istoka strana, oni teže samostalnosti i preziru Carifrad i patrijarhe. Konačna odluka Rima da raskrsti sa predrasudama oko pitanja ko je ko u hrišćanstvu jeste vrhunac.
Pape iz Rimu falsifikovale su dokumert kojim Konstnatin I garantuje pravo Papi da vlada Zapadnim carstvom i Rimom dok bi Carevi boravili u Carigradu. Dokument nosi naziv – Cezaro-Papizam ili ti Konstantinov tetstament.''''
'''
'''Konstantinova zaovstavština''' ili Cezaro – Papizam (Latin, Constitutum Donatio Constantini or Constitutum domini Constantini imperatoris) jeste falsifikovani Rimsko – carski dokument najverovatnije sastavljen između 750 i 850 godine. Njegova svrha je da distancira Franke i Istočne Rimske careve od prestola u Rimu. Dokument je najverovatnije napisan po naredbi Pape Stefana II – 752***. godine. Cezaro – Papizam je prema navodima svojih falsifikatora sastavljen u prvoj polovini IV veka i predstavljao Konstantinovu zaovstavštinu Papi Silvesteru I (koji je krstio cara) i njegovim naslednicima (kao direktnim ‘potomcima’ Sv.Petra). Neposredno pre Konstantinove selidbe u Carigrad 330. godine, Rimskim Papama je navodno dato za pravo da vladaju Rimom (praktično ruševinama) i njegovom okolinom. Međutim, dokument je imao svojih iznenađenja.
 
'''Konstantinova zaovstavština''' ili Cezaro – Papizam (Latin, Constitutum Donatio Constantini or Constitutum domini Constantini imperatoris) jeste falsifikovani Rimsko – carski dokument najverovatnije sastavljen između 750 i 850 godine. Njegova svrha je da distancira Franke i Istočne Rimske careve od prestola u Rimu. Dokument je najverovatnije napisan po naredbi Pape Stefana II – 752***. godine. Cezaro – Papizam je prema navodima svojih falsifikatora sastavljen u prvoj polovini IV veka i predstavljao Konstantinovu zaovstavštinu Papi Silvesteru I (koji je krstio cara) i njegovim naslednicima (kao direktnim ‘potomcima’ Sv.Petra). Neposredno pre Konstantinove selidbe u Carigrad 330. godine, Rimskim Papama je navodno dato za pravo da vladaju Rimom (praktično ruševinama) i njegovom okolinom. Međutim, dokument je imao svojih iznenađenja.
Dokument je korišćen od strane srednjovekovnoh Papa kao jedinstveno pravo da vladaju Italijom i budu iznad kraljeva, što je široko prihvatano među germanima. Ipak, Oto III odbacuje dokument čim saznaje da je reč o falsifikatu pokreće pohode na Italiju. Dante Alivijeri Cezaro-Papizmom ismeva crkvu u svojoj "Božanstvenoj komediji"(XIII vek), a Lorenco Vala (1440) uporednim analizama pisma prvi dokazuje da je reč o falsifikatu. Konstantinov testament "davao je pravo" Papama da se prema Rimskim carevima u Carigradu oslovljavaju kao Grčkim carevima ili ti samo Istočnim carevima ili još gore – Konstantinopoljskim carevima - to je uvredilo Rimske careve. Takav akt, predstavljao je odraz političke volje na zapadu. Nakon njega, ništa više neće biti isto za hrišćanski svet.
Kao što princip sizernstva unutar feudalnog sistema nije bio uobičajen dalje od srednjovekovnoh germano – romanskih država, tako ni Cezaro – Papizam nije bio prihvatljiv za svet van Rima. Čak šta više, Daleki Istok i Islamski svet nisu sve do pada Istočnog carstva (1204) slali zvanične delegacije u Rim, a naročito ne sveštenike.