Joni Mitchell – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot kozmetičke promjene |
m fixing dead links |
||
Red 22:
'''Joni Mitchell''', [[Order of Canada|CC]] (rođena kao'''Roberta Joan Anderson'''; 7. novembar 1943 -) je [[Kanada|kanadska]] muzičarka, kantautorica i slikarica.<ref>[http://www.jonimitchell.com/biography/bio.cfm?id=230 JoniMitchell.com - Biography<!-- Bot generated title -->]</ref>
Mitchell se pjevanjem počela baviti u noćnim klubovima rdone [[Zapadna Kanada|Zapadne Kanade]], a potom bila [[busking|svirala i pjevala na ulicama]] Toronta. Sredinom 1960-ih je otišla New York kako bi se pridružila tamošnjoj [[folk muzika|folk]] sceni te snimila [[Song to a Seagull|debitantski album]] godine 1968. istovremeno stekavši slavu i kao spisateljica pjesama ("Urge for Going", "[[Chelsea Morning]]", "[[Both Sides Now (pjesma)|Both Sides Now]]", "[[Woodstock (pjesma)|Woodstock]]") i kao pjevačica.<ref>[http://web.archive.org/web/20110513061608/http://www.independent.co.uk/arts-entertainment/music/features/joni-mitchell-the-legendary-singersongwriter-is-back-460871.html The Independent, August 10, 2007]</ref> Nakon što se skrasila u [[Južna Kalifornija|Južnoj Kaliforniji]], Mitchell je igrala ključnu ulogu u [[folk rock]] pokretu koji je tada dominirao muzičkom scenom. ''[[Blue (Joni Mitchell album)|Blue]]'', njen album iz 1971. godine temeljen na osobnim iskustvima, smatra se jednom od najupečatljivijih i najuticajnijih ploča svih vremena.<ref>[http://www.rollingstone.com/news/story/5938174/the_rs_500_greatest_albums_of_all_time The Rolling Stone 500 Greatest Albums of All Time (''Blue'' is listed at No. 30)]</ref> Mitchell je tako imala pop hitove kao "[[Big Yellow Taxi]]", "[[Free Man in Paris]]" i "[[Help Me (Joni Mitchell song)|Help Me]]", posljednje dvije s uspješnog albuma ''[[Court and Spark]]' iz 1974. godine'.<ref>[http://www.allmusic.com/album/court-and-spark-r44890 Ankeny, Jason. All Music Guide]</ref>
Mitchellin sopran, osobiti harmonični stil sviranja gitare i klavirski aranžmani su postajali sve složeniji 1970-ih te je došla pod uticaj [[jazz]]a, miješajući ga s popom, folkom i rockom na [[art rock|eksperimentalnim]] albumima kao što je ''[[Hejira (album)|Hejira]]'' iz 1976. Blisko je surađivala s jazz velikanima kao što su [[Pat Metheny]], [[Wayne Shorter]], [[Jaco Pastorius]], [[Herbie Hancock]], te na posthumno izdanoj ploči [[Charles Mingus|Charlesa Mingusa]] iz 1979..<ref>[http://jazz.com/encyclopedia/mitchell-joni-roberta-joan-anderson Mitchell, Joni (Roberta Joan Anderson) at Encyclopedia of Jazz Musicians]</ref> 1980-ih Mitchell se manje orijentirala na snimanje i izvođenje muzike, ali se više okrenula prema popu, često koristeći [[sintesajzere]] kao i eksplicitno politički sadržaj pjesama, u kojima je izražavala protest zbog društvenih i ekoloških problema.
| |||