Belorusija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m fixing dead links
m fixing dead links
Red 123:
Najveći deo Belorusije je oslobođen u [[operacija Bagration|operaciji Bagration]] u leto 1944. Po završetku [[Drugi svjetski rat|Drugog svetskog rata]], počeo je veliki proces obnove razrušene zemlje. Belorusija je ubrzo bila pretvorena u veliko gradilište, a potom i u glavni centar industrijske proizvodnje celog sovjetskog zapada. To je dovelo do otvaranja novih radnih mesta, ali i do intenzivnijeg naseljavanja [[rusi|ruskog]] stanovništva iz unutrašnjih delova SSSR-a.
 
[[Beloruska SSR]] je (nezavisno od [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a) bila potpisnica [[Povelja Organizacije ujedinjenih nacija|povelje o osnivanju OUN-a]] ([[26. 6.|26. jun]] [[1945]]) i imala je vlastitu stolicu u [[Ujedinjeni narodi|UN]]-u.<ref>{{citation|url=http://www.un.org/russian/basic/history/san_francisco/photos.html|title=Konferenciя v San-Francisko po sozdaniю OON|publisher=United Nations|accessdate=9. 2. 2013.|archiveurl=https://archive.is/mO5x|archivedate=2012-09-15}}</ref>
 
U avgustu [[1945]]. na osnovu dogovora o razgraničenju između [[Poljska|Poljske]] i [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a (a shodno [[Kurzonova linija|Kurzonovoj liniji]]),<ref>Olson (1994). str. 95.</ref> Belorusija je izgubila oblast oko [[Bjalistok]]a i tri rejona oko [[Brest (Belorusija)|Bresta]] koji su vraćeni [[Poljska|Poljskoj]].
Red 287:
Do raspada bivšeg [[Sovjetski Savez|SSSR]]-a [[1991]]. Belorusija je bila jedna od industrijski najrazvijenijih članica. Nakon sticanja nezavisnosti, gotovo sve bivše sovjetske republike su upale u ekonomske poteškoće. Umesto ''tržišnog kapitalizma'' Belorusija je uvela ''tržišni socijalizam'', državno uređenje u kom vlada kontroliše kretanje cena i stepen [[inflacija|inflacije]] i ima pravo da se meša u rad privatnih preduzeća (tržište je liberalizovano tek [[2008]]. sa ciljem intenzivnijeg privlačenja inostranih investicija). Te mere beloruske vlade, ali i [[Savez Rusije i Belorusije|Unija sa Rusijom]], pomogli su Belorusiji da ekonomski dosta bezbolno preživi tu početnu fazu tranzicije.
[[Datoteka:Sector-focused structure of Gross Domestic Product in 2008.JPG|thumb|desno|250px| Beloruska privreda po sektorima]]
Zahvaljujući [[Savez Rusije i Belorusije|savezu sa Rusijom]], Belorusija ima ogromno izvozno tržište za svoje proizvode, a glavni energenti ([[nafta]] i [[gas]]) dostupni su po nižim cenama u odnosu na cenu koju plaćaju članice EU. Sve je to dovelo do ekonomskog rasta tokom devedesetih godina 20. veka. U izveštaju [[Ujedinjeni narodi|UN]]-a o privredi u svetu u [[2006]].<ref>{{citation|url=http://www.un.org/esa/policy/wess/wesp2006files/wesp2006.pdf|title=World Economic Situation and Prospects 2006|publisher=Ujedinjene nacije|accessdate=9. 1. 2013.|archiveurl=http://web.archive.org/web/20060127055141/http://www.un.org/esa/policy/wess/wesp2006files/wesp2006.pdf|archivedate=2006-01-27}}</ref> Belorusija je označena kao brzorastuća privreda: rast [[BDpx]]-a u [[2004]]. iznosio je 11% (na drugom mestu u [[Zajednica Nezavisnih Država|ZND]]-u), a u [[2005]]. rast je iznosio 8,5%. Na osnovu tih pokazatelja Belorusija je zabeležila veći rast od susednih zemalja članica [[Evropska unija|EU]] ([[Poljska|Poljske]], [[Litvanija|Litvanije]] i [[Letonija|Letonije]]). Rast u [[2010]]. iznosio je oko 6,1%.<ref name="BDP Belorusije"/> Veliki problem, inflacija (koja je po nekim pokazateljima u [[1999]]. iznosila 300%) smanjena je na 6,6% u [[2006]]. godini. Međutim, u [[2011]]. inflacija je ponovo doživela veliki skok, i u prvih 6 meseci iznosila je 36,2% (u odnosu na 9,9% iz [[2010]]).<ref>{{citation|url=http://www.interfax.by/news/belarus/93168|title=Inflяciя v Belarusi v 2011 godu možet sostavitь 33-39%|publisher=Interfaks|accessdate=9. 1. 2013.}}</ref><ref>{{citation|url=http://news.tut.by/economics/233885.html|title=V iюne cenы vыrosli na 8,6%, za 6 mesяcev - na 36,2%|publisher=TUT.BY|accessdate=9. 1. 2013.}}</ref>
 
Iz bivše zajedničke države Belorusija je nasledila izrazito razvijenu i jaku industrijsku i poljoprivrednu osnovu, kao i veoma obrazovan stručni kadar. Životni standard je bio među najvišima na području bivše SSSR. Nakon sticanja nezavisnosti i dalje je zadržan stari sovjetski sistem, a privatizacije državnog kapitala gotovo da nije ni bilo (oko 80% industrije, uključujući i najveće kombinate, ostali su u vlasništvu države). Preduzeća u državnom vlasništvu čine oko 75 % celikupne vrednosti nacionalnog [[BDpx]]-a.