Carski kult (drevni Rim) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Carski kult drevnog Rima''' je naziv za štovanje rimskih careva, kao i nekih članova njihovih porodica, kao božanstava, odnosno ...
 
Nema sažetka izmjene
Red 1:
'''Carski kult drevnog Rima''' je naziv za štovanje [[Rimsko Carstvo|rimskih]] [[rimski car|careva]], kao i nekih članova njihovih porodica, kao [[božanstvo|božanstava]], odnosno shvaćanje da je u njima utjelovljen božanski [[auctoritas|autoritet]] [[rimska država|rimske države]]. Ustanovljen je u Rimu na samom početku [[Principat]]a, odnosno neposredno nakon smrti prvog cara August (rimski car)|Augusta, te se s vremenom proširio širom Carstva po [[rimska provincija|provincijama]] gdje je često dobivao regionalne značajke.
 
Augustov principat je rimski [[republika|republikanski]] režim u političkom smislu transformirao u ''de facto'' [[monarhija|monarhiju]], iako su se u formalnom smislu nastojale očuvati dotadašnje [[Mos maiorum|tradicije]]. Na čelu države je tako stajala jedna osoba u obliku [[princeps]]a čiji je zadatak bio balansirati interese rimske [[rimske vojska|vojske]], [[SPQR|Senata i naroda]], odnosno čuvati mir, bezbjednost i prosperitet širom etnički i kulturno raznovrsnog imperija. Proglašavanje princepsa božanstvom, odnosno formalna ponuda da ga se proglasi božanstvom je za svrhu imala priznati njegovu službu i vladavinu kao božanski potvrđene i u skladu sa drevnim rimskim ustavom; princeps je zauzvrat morao nastaviti [][pietas (vrlina)|pobožno]] slijediti drevne rimske vrline. Carevi su se božanstvima ispočetka proglašavali posthumno, odnosno posebnim aktom [[Rimski Senat|Senata]].
 
Carski kult se smatrao integralnim dijelom [[Drevna rimska religija|tradicionalne rimske religije]], i njegovo neprakticiranje se smatralo napadom na samu rimsku državu, odnosno [[veleizdaja|veleizdajom]]. S druge strane, carski kult nije bio isključiv, odnosno Carstvo je sebi u pravilu dozvoljavalo religijski pluralizam, odnosno svaka provincija ili grad je uz cara mogla štovati i lokalna i regionalna božanstva.
 
Carski kult je, pak, postao predmetom napada od strane [[kršćanstvo|kršćanstva]] koji su upravo njega smatrali oličenjem [[paganstvo|poganske]] [[idolatrija|idolatrije]], izopačenosti i tiranije. Nakon što je Konstantin Veliki|Konstantin ozakonio kršćanstvo, carski kult je počeo slabiti, usprkos pokušaja nekoliko careva da ga obnove. Konačno je napušten nakon što je [[Teodozije I]] kršćanstvo proglasio državnom vjerom Carstva.
 
 
{{DEFAULTSORT:Carski kult (drevni Rim)}}
[[Category:Drevna rimska religija]]
[[Category:Grčko-rimske religije]]
 
[[bg:Императорски култ]]
[[da:Kejserkulten i Romerriget]]
[[de:Kaiserkult]]
[[en:Imperial cult (ancient Rome)]]
[[es:Culto imperial (Antigua Roma)]]
[[fr:Culte impérial]]
[[it:Culto imperiale]]
[[he:פולחן הקיסר]]
[[nl:Keizercultus]]
[[pt:Culto imperial]]