Gottfried Leibniz – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Xqbot (razgovor | doprinos)
m robot Dodaje: mrj:Лейбниц Готфрид Вильгельм; kozmetičke promjene
Red 27:
Lajbnic je dao veliki doprinos u [[fizika|fizici]] (optici i mehanici) i tehnologiji, kao i, što će se kasnije utvrditi, [[biologija|biologiji]], [[medicina|medicini]], [[geologija|geologiji]], [[teorija verovatnoće|teoriji verovatnoće]], [[psihologija|psihologiji]], [[informatika|informatici]]. Pisao je na latinskom, francuskom i nemačkom i to o politici, pravu, etici, teologiji, istoriji i filologiji. Iako je mnogo pisao, malo toga je objavljeno.
 
== Život ==
Sin luteranskog profesora moralne filozofije Fridriha, Lajbnic ja preko biblioteke svoga oca razvio interesovanje za širok krug predmeta.
 
Sa 12 godina je naučio latinski bez ičije pomoći. Sa samo 14 godina je upisao univerzitet u Lajpcigu, a potom je učio u [[Jena|Jeni]] i [[Altdorf]]u, gde je [[1666]]. godine stekao doktorat iz prava sa samo dvadeset godina. Lajbnicov talenat će se višestruko ispoljiti kako u pravu, religiji, diplomatiji, filozofiji, tako i u matematici.
 
== Rad ==
 
Karijeru je započeo kao advokat i diplomata, u početku radeći za izbornog kneza od Majnca godine 1667. i na tom poslu je izvršio kodifikaciju zakonskih propisa grada. Radio je i za vojvode Braunšvajg – Lineburg kao bibliotekar i savetnik (1676 – 1716.). Godine 1700. pomogao je pri osnivanju [[Berlin]]ske akademije nauka i postao njen prvi predsednik.
Red 46:
Godine 1711. [[Džon Kil]] je pišući za časopis Kraljevskog društva i uz Njutnovu podršku optužio Lajbnica za plagiranje Njutnovog infinitezimalnog računa, što je dovelo do javne rasprave o tome ko je prvi otkrio infinitezimalni račun. Tek su istoričari matematike od 1900. godine pa nadalje istakli značajne razlike između Lajbnicove i Njutnove verzije infinitezimalnog računa i time dokazali da Lajbnic nije plagirao Njutna.
 
== Filozofija ==
 
Lajbnic je nastojao da izmiri [[materijalizam]] i [[spiritualizam]], ali je ostao spiritualist. Razumu je pridavao odlučnu prednost u odnosu na čula. Najpoznatije mu je učenje o monadama. Lajbnic daje uvid „da jedna supstanca uopšte ne može na prirodan način biti nedelatna“. Po njemu je neko [[saznanje]] ili tamno ili jasno, a jasno, opet, ili adekvatno ili neadekvatno, simboličko ili intuitivno; savršeno saznanje je istovremeno adekvatno i intuitivno. Lajbnic je kategorije omeđio na šest: supstancija, kvantitet, kvalitet, relacija, akcija i pasija (trpljenje).
 
=== Monade ===
 
Prostorno – vremenski svet materijalnih stvari i bića sastoji se iz [[monada]], od kojih ne postoje dve apsolutno iste, ni dva ista trenutka u životu jedne monade (princip identiteta nerazlučivog). Monade su duhovne suštine, a izvor im je u [[Bog]]u kao najvišoj monadi. Bog je udesio da unutrašnja aktivnost svake monade bude u harmoniji sa aktivnošću svih ostalih (učenje o prestabiliranoj harmoniji), pa je svet savrešeno jedinstven iako ga čine individualne supstancije. Između monada ne postoje uzročno – posledični odnosi, iako je svako stanje monade uzrok njenom sledećem stanju, a istovremeno posledica prethodnog.
Red 56:
Lajbnic naziva ljudsku dušu duhovnim automatom, jer ona sva svoja stanja razvija iz same sebe. On je pojam duše izrazio s idealističkog stanovišta, a njemu su se pridružili svi drugi noviji idealisti. Prema Lajbnicu se stvarnost sastoji iz jednog beskonačnog broja bestelesnih prostih pojedinačnih supstancija, čija je unutarnja suština snaga predstavljanja. Ali takve suštine su duše, a Lajbnic ih otuda naziva ames ili, na osnovu njihove jedinstvenosti, monade. Otuda kod Lajbnica samo duše čine stvarnost: sve monade je putem temeljnih razlika snage predstavljanja i manjeg i većeg savršenstva koje počiva na njoj tvorac doveo u jednom zauvek uspostavljenu harmoniju (prestabilizovana harmonija); svaka je stvorena s obzirom na drugu. Ako je u jednoj monadi toliko savršenstva koliko u drugima nesavršenosti, onda one sveukupno obrazuju agregat monada, od kojih prva funkcioniše kao centralna monada. Čulna predstava takvog agregata monada shvata takav agregat kao telo. Ljudska duša je posebno jedna takva centralna monada koja putem razmene svojih predstava stoji takođe u uzajamnim odnosima prema svom telu i u sebi uključuje razvoj putem oticanja i priticanja delova. Lajbnicu se priključuje [[Kristijan Vulf]] za koga je duša prosta supstanija sa snagom da sebi predstavlja svet (vis repraesentativa universi).
 
Lajbnic naglašava da dve stvari nikada nisu potpuno jednake i da uvek postoje nesvesna čulna opažanja (percepcije) koja određuju delovanje. Njegov princip identiteta nerazlučivog tvrdi da su ličnost X i ličnost Y identične ako i samo ako dele ista suštinska nerelacijska svojstva. Njegova „Teodiceja“ (1710.) pokušava da pomiri dobrotu o Bogu sa postojanjem zla u svetu, pretpostavljajući da je samo Bog savršen i da je ovaj svet „najbolji od svih mogućih svetova“. Ovaj stav ismejan je u komičnom [[Volter|Volterovom]]ovom romanu [[Kandid]].
 
== [[Logika]] ==
 
Lajbnic je izmislio univerzalni jezik za logiku i kao mladić počeo da proučava simboličku logiku. Od njega potiču prvi pokušaji da se logika formuliše kao aksiomatski sistem. Takođe je preduzeo prve pokušaje da logiku obrađuje u okviru formalnih računa. Izraz koji je Lajbnic koristio za simboličku logiku koju je razvio je characteristica universlis, „opšta odlika ili veština označavanja“.
Red 64:
Lajbnic je verovao da se ljudsko razmišljanje, rezonovanje može svesti na račun vrsta, klasa i da takav račun može da razreši mnoga neslaganja, razlike u mišljenjima: „Jedini način da ispravimo naše mišljenje je da ga učinimo opipljivim, stvarnim poput matematičara, tako da kad otkrijemo našu grešku, i kada postoje sporovi, neslaganja među ljudima možemo prosto reći: Hajde da izračunamo (calculemus) bez dalje prepirke i da vidimo ko je u pravu“.
 
=== Formalna logika ===
Lajbnic je najvažniji logičar od vremena [[Aristotel]]a pa do 1847. godine, kada su [[Džordž Bul]] i [[Augustus De Morgan]] izdali knjige koje ujedno predstavljaju početak moderne formalne logike. Lajbnic je izneo glavne karakteristike onoga što nazivamo [[konjunkcija]], [[disjunkcija]], [[negacija]], [[identitet]], [[podskup]]ovi i [[prazan skup|prazni skupovi]].
 
Osnovni principi Lajbnicove logike, i opravdano cele njegove filozofije mogu se svesti na dva osnovna principa:
# sve naše ideje su sastavljene od vrlo malog broja prostih ideja koje čine alfabet ljudske misli (ljudskog razmišljanja),
# kompleksne (složene) ideje nastaju iz ovih prostih ideja jednoobraznom i simetričnom kombinacijom, analogno aritmetičkom množenju.
Lajbnic nije objavio ništa o formalnoj logici za života; većina onoga što je napisano na tu temu postoji u obliku radnih beleški.
 
== Matematika ==
 
Iako se matematičko shvatanje funkcije implicitno koristilo u trigonometriji i logaritamskim tablicama, koje su postojale u to vreme, Lajbnic ih je prvi 1692. i 1694. godine primenio eksplicitno kako bi označio neki od više geometrijskih koncepata koji potiču od krive, kao što su apscisa, ordinata, [[tangenta]], [[tetiva]] i vertikala. U [[XVIII]] veku „funkcija“ je izgubila ovakve geometrijske asocijacije.
Red 88:
dy:dx = f(x); izrazi dy i dx označavaju se kao diferencijali.
 
=== Infinitezimalni račun ===
 
Lajbnic je zaslužan, zajedno sa Isakom Njutnom, za otkriće infinitezimalnog računa. Prema Lajbnicovim beleškama do presudnog otkrića došlo je 11. novembra 1675. godine kada je po prvi put primenio integralni račun kako bi pronašao domen funkcije y = x. Lajbnic je uveo neke notacije koje su se zadržale do danas, kao što su recimo znak ∫ (koji potiče od latinske reči summa) i d koje označava diferencijale (od latinske reči differentia). Lajbnic o svom infinitezimalnom računu nije objavio ništa sve do 1684. godine. Slobodno se koristio matematičkim entitetima nazivajući ih infinitezimalima, sugerišući da oni imaju paradoksalne osobine
(kvalitete).
 
== Fizika ==
Lajbnic je izumeo (stvorio) novu teoriju kretanja (dinamike) zasnovanu na [[kinetička energija|kinetičkoj energiji]] i [[potencijalna energija|potencijalnoj energiji]], a koja se zalaže za to da je prostor relativan, dok Njutn smatra da je prostor apsolutan.
 
Lajbnicova „[[vis viva]]“ („živa sila“) jeste nepromenljiva matematička osobina određenog mehaničkog sistema. Ona se može posmatrati kao poseban slučaj odražavanja energije.
 
== Filologija ==
Lajbnic je bio zavidan student jezika, posebno zainteresovan za vokabular i [[gramatika|gramatiku]]. Poricao je široko rasprostranjeno verovanje u hrišćanskom obrazovanju njegovog vremena, da je hebrejski prvobitni jezik ljudske rase. Bavio se poreklom slovenskih jezika, bio je svestan postojanja [[sanskrit]]a kao i njegovog značaja, i fascinirao ga je klasičan [[kineski jezik]].
 
== Priroda ==
Prirodnonaučni pojam kontinuiteta prvi je odredio [[Aristotel]]. Do obuhvatnijeg značenja on dolazi kod Lajbnica u ubeđenju da priroda ne čini skokove (natura non facit saltus), da se sve upliće u celinu. Ovoj predstavi je dao izraz u takozvanom zakonu kontinuiteta (lex continui), pri čemu je primenom ovog zakona pobijao fiziku Dekarta i Malbranša.
 
Red 109:
Lajbnic je uveo pojam aktuelno beskonačnog koji je prihvatio i [[Imanuel Kant]]. Prvi je uveo pojam involucije (involution), što je po njemu razvoj prema smrti, nasuprot evoluciji, razvoj prema životu.
 
== Pravo ==
 
Prema Lajbnicu celokupno pravo služi zajedničkom dobru, koje je on gledao kao održavanje i napredovanje univerzuma. U prvom redu samog božanskog svetskog poretka, u drugom redu ljudskog roda i u trećem redu države.
 
== Na kraju životnog puta ==
 
Umro je zaboravljen, u Hanoveru [[14. novembar|14. novembra]] [[1716]]., savladan bolešću i usred spora oko svog pronalaska infinitezimalnog računa. Njegov grob obeležen je tek posle 50 godina, odnosno 1766.
 
== Važnija dela: ==
 
* 1666. De Arte Combinatoria
* 1671. Hypothesis Physica Nova
* 1673. Confessio Philosophi
* 1684. Nova methodus pro maximis et minimis
* 1686. Discours de meta physique
* 1705. Explication de l’Arithmetique Binarie
* 1710. Theodicee
* 1714. Monadologie
 
„Teodiceja“ i „Monadologija“ su mu kapitalna i najznačajnija dela. Prevedeni su:
 
* Metafizička rasprava (Metaphysische Abhandlung) (prev. "Rasprava o metafizici", u: Lajbnic, Izabrani filozofski spisi, Naprijed, Zagreb, 1980, str. 108-152)
* Monadologija (Monadologie) (u prevodu: Kultura, Beograd, 1957; 2u Izabrani filozofski spisi, Naprijed, Zagreb, 1980,
* Novi ogledi o ljudskom razumu (Nouveaux essais sur l'entendement humain) (prevod: '"Veselin Masleša", Sarajevo, 1986; 2BIGZ, Beograd, 1995)
 
== Vanjski linkovi ==
* {{MacTutor Biography|id=Leibniz}}
* [http://www.newadvent.org/cathen/09134b.htm Katolička enciklopedija]
Red 200:
[[ml:ഗോട്ട്ഫ്രൈഡ് ലെയ്ബ്നിസ്]]
[[mr:गॉटफ्रीड लाइब्नित्स]]
[[mrj:Лейбниц Готфрид Вильгельм]]
[[nds:Gottfried Wilhelm Leibniz]]
[[nl:Gottfried Wilhelm Leibniz]]