Alan Hodgkin – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Prevedeno sa Enciklopedia Britanika, 15-to izdanje, 1973. godine
Red 1:
{{Standardi}}
{{Preuređivanje}}
Rođen je 5-to Februara 1914, u Bandbury, Oxfordshire. Fiziolog i biofizičar, Hodgkin, je (zajedno sa Andrew Huxley and Sir John Eccles) dobio Nobelovu Nagradu za Fiziologiju ili Medicinu za otkrića hemijskih procesa odgovornih za prolaz impulsa duž pojedinačnih nervnih vlakana. Nakon istraživanja radara (1939-1945) za Britansku Armiju, on se uključio u istraživanja na Kembridžu, gdje je radio zajedno sa svojim učenikom Andrew Huxley na mjerenju električnog i hemijskom ponašanju pojedinačnih nervnih vlakana.
 
Rođen je 5-to Februara 1914, u Bandbury, Oxfordshire a umro 20-tog Decembra 1998. u Kembridžu, Cambridgeshire. Hodgkin se obrazovao na Malvern College, Gresham školi i Trinity College u Kembridžu ([[Cambridge]]).
Oni su ekperimentisali sa ubacivanjem mikroelektroda u dugačka nervna vlakna (konkretno su koristili hobotnicu-Loligo forbesi). Njihovi rezultati su pokazali da je električni potencijal vlakna tokom tokom kondukcije veći u odnosu na potencijal za vrijeme stanja mirovanja. Njihovi nalazi su bili suprotni prihvaćenoj teoriji koja je predviđala propast membrane prilikom provođenja impulsa.
 
Rođen je 5-to Februara 1914, u Bandbury, Oxfordshire. Fiziolog i biofizičar, Hodgkin, je (zajedno sa [[Andrew Huxley]] and Sir John Eccles) dobio Nobelovu Nagradu za Fiziologiju ili Medicinu za otkrića hemijskih procesa odgovornih za prolaz impulsa duž pojedinačnih nervnih vlakana. Nakon istraživanja radara[[radar]]a (1939-1945) za Britansku Armiju, on se uključio u istraživanja na Kembridžu, gdje je radio zajedno sa svojim učenikom [[Andrew Huxley]] na mjerenju električnog i hemijskom ponašanju pojedinačnih nervnih vlakana.
Oni su znali da aktivnost nervnog vlakna zavisi od činjenice da velika koncentracija jona kalijuma (jon koji nosi električni impulse) se zadržava u vlaknu, dok se velika koncentracija jona natrijuma nalazi u neposrednom okruženju. Njihovi eksperimenti u pokazali da membrana nerva dopušta samo kalijumu da uđe u vlakno za vrijeme mirovanja ali dopušta i natrijumu (soda) da uđe onda kada je vlakno uzurpirano. Hodgkins je bio istraživač za Kraljevsko društvo od 1952. a 1964. je napisao "Kondukcija nervnog impulsa".
 
Oni su ekperimentisali sa ubacivanjem mikroelektroda u dugačka nervna vlakna (konkretno su koristili hobotnicu-Loligo forbesi). Njihovi rezultati su pokazali da je električni potencijal vlakna tokom tokom kondukcije veći u odnosu na potencijal za vrijeme stanja mirovanja. Njihovi nalazi su bili suprotni prihvaćenoj teoriji koja je predviđala propast membranemembrana prilikom provođenja impulsa.
 
Oni su znali da aktivnost nervnog vlakna zavisi od činjenice da velika koncentracija jona kalijuma[[kalijum]]a (jon koji nosi električni impulse) se zadržava u vlaknu, dok se velika koncentracija jona natrijuma[[natrijum]]a nalazi u neposrednom okruženju. Njihovi eksperimenti u pokazali da membrana nerva dopušta samo kalijumu da uđe u vlakno za vrijeme mirovanja ali dopušta i natrijumu (soda) da uđe onda kada je vlakno uzurpirano. Hodgkins je bio istraživač za Kraljevsko društvo od 1952. a 1964. je napisao "Kondukcija nervnog impulsa".