Svećenik – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
New page: SVEĆENIK (starocrkvenoslavenski свештеникъ, srpski sveštenik), u povijesti religije, osoba koja u ime zajednice prinosi žrtve i obavlja druge obrede. U najstarije vrijeme vjer...
 
Nema sažetka izmjene
Red 1:
[[Image:RomanCatholicPriest.jpg|thumb|Rimokatolički svećenik]]
SVEĆENIK (starocrkvenoslavenski свештеникъ, srpski sveštenik), u povijesti religije, osoba koja u ime zajednice prinosi žrtve i obavlja druge obrede. U najstarije vrijeme vjerojatno je otac obitelji prinosio žrtvu, a u daljnjemu razvoju izdvajaju se posebne osobe koje se smatraju posrednicima između ljudi i boga (bogova). U nekim civilizacijama svećenstvo je višestruko angažirano i privilegirano ujedinjujući u sebi dužnost svećenika, vrača, čarobnjaka, liječnika, učitelja, tumača tradicija, suca i dr. U Mezopotamiji i Egiptu službu najvišeg svećenika često obavlja kralj, a njemu pomaže hijerarhijski ustrojen i nasljedan kler koji tvori pravu kastu. Kod Izraelaca se pleme Levijevo smatralo izabranim za bogoštovne čine, a u svećeničkim rodovima svećenstvo je bilo nasljedno. U postegzilnom periodu veliki svećenik je teokratski poglavar; pod Rimljanima također ima izvjesnu političku vlast. U staroj Perziji su velik ugled uzimali svećenici magi, a u hinduizmu brahmani.
 
'''Svećenik''' ili '''sveštenik''' ([[Crkvenoslavenski jezik|starocrkvenoslavenski]] ''свештеникъ''), je izraz koji u povijesti [[religija|religije]] označava osobu koja u ime zajednice prinosi žrtve i obavlja druge obrede.
U antičkoj Grčkoj svećenik nije igrao tako veliku ulogu; on je službenik svetišta odnosno pojedinog boga. Ženska božanstva imala su žene - svećenice. U Rimu su svećenici državni funkcioneri, birani kao i ostali magistrati (u najstarije vrijeme samo iz patricijskih rodova); visoki se svećenici nazivaju pontifices, a najviši svećenik pontifex maximus.
 
SVEĆENIK (starocrkvenoslavenski свештеникъ, srpski sveštenik), u povijesti religije, osoba koja u ime zajednice prinosi žrtve i obavlja druge obrede. U najstarije vrijeme vjerojatno je otac obitelji prinosio žrtvu, a u daljnjemu razvoju izdvajaju se posebne osobe koje se smatraju posrednicima između ljudi i boga[[bog]]a (bogova). U nekim civilizacijama svećenstvo je višestruko angažirano i privilegirano ujedinjujući u sebi dužnost svećenika, vrača, čarobnjaka, liječnika, učitelja, tumača tradicija, suca i dr. U Mezopotamiji i Egiptu službu najvišeg svećenika često obavlja kralj, a njemu pomaže hijerarhijski ustrojen i nasljedan [[kler]] koji tvori pravu kastu. Kod [[Židovi|Izraelaca]] se pleme Levijevo smatralo izabranim za bogoštovne čine, a u svećeničkim rodovima svećenstvo je bilo nasljedno. U postegzilnom periodu veliki svećenik je teokratski poglavar; pod Rimljanima također ima izvjesnu političku vlast. U staroj Perziji su velik ugled uzimali svećenici magi, a u [[hinduizam|hinduizmu]] brahmani[[brahman]]i.
Svećenici su bili vrlo utjecajni u plemenskom životu starih Germana i Kelta (druidi), dok se na stare Slavene ne zna da li su imali poseban svećenički stalež. Svećenik starih Slavena naziva se u literaturi žrec (starocrkvenoslavenski жьрьць). U ranom kršćanstvu javlja se misao o svećeničkom pozivu svih vjernika (koju će kasnije naglasiti protestanti); međutim, vrlo rano stvara se hijerarhijski ustrojeno ministerijalno svećenstvo. (Usp. prezbiter, jerej, biskup, metropolit, papa).
 
U [[Antička Grčka|antičkoj Grčkoj]] svećenik nije igrao tako veliku ulogu; on je službenik svetišta odnosno pojedinog boga. Ženska božanstva imala su žene - svećenice. U Rimu su svećenici državni funkcioneri, birani kao i ostali magistrati (u najstarije vrijeme samo iz patricijskih rodova); visoki se svećenici nazivaju ''pontifices'', a najviši svećenik [[pontifex maximus]].
Većina zajednica nastalih nakon reformacije ne poznaje pojam svećenika u tradicionalnom smislu; tim vjerskim zajednicama rukovode duhovnici, pastori, propovjednici. U anglikanskoj crkvi u novije vrijeme i žene mogu obavljati svećeničke dužnosti.
 
Svećenici su bili vrlo utjecajni u plemenskom životu starih Germana i Kelta ([[druidi]]), dok se na stare [[Slaveni|Slavene]] ne zna da li su imali poseban svećenički stalež. Svećenik starih Slavena naziva se u literaturi žrec (starocrkvenoslavenski жьрьць). U ranom kršćanstvu javlja se misao o svećeničkom pozivu svih vjernika (koju će kasnije naglasiti protestanti); međutim, vrlo rano stvara se hijerarhijski ustrojeno ministerijalno svećenstvo. (Usp. prezbiter, jerej, biskup, metropolit, papa).
Izvor: Opća enciklopedija JLZ (7 Raš-Szy), Zagreb, 1981.
 
U ranom [[kršćanstvo|kršćanstvu]] javlja se misao o svećeničkom pozivu svih vjernika (koju će kasnije naglasiti [[protestanti]]); međutim, vrlo rano stvara se hijerarhijski ustrojeno ministerijalno svećenstvo. (Usp. [[prezbiter]], [[jerej]], [[biskup]], [[metropolit]], [[papa]]).
 
Većina zajednica nastalih nakon reformacije ne poznaje pojam svećenika u tradicionalnom smislu; tim vjerskim zajednicama rukovode duhovnici, pastori, propovjednici. U [[Anglikanska crkva|anglikanskoj crkvi]] u novije vrijeme i žene mogu obavljati svećeničke dužnosti.
 
== Izvori ==
 
Izvor:* Opća enciklopedija JLZ (7 Raš-Szy), Zagreb, 1981.